AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

NA REDU JE OBILJEŽAVANJE LAŽI U SISKU

26. travnja, 2021.

I dok najveća povijesna protuhrvatska laž i dalje egzistira, u ratom i potresu teško stradalu, drevnom Sisku, uskoro ćemo iznova slušati o izmišljenu sisačkom partizanskom odredu ili pak o sisačkom dječjem konclogoru za srpsku djecu 1942./43. Upravo u Ulici kralja Tomislava, o prihvatilištu Hrvatskoga Crvenoga križa i navodnim zločinima nad bolešću shrvanom djecom partizanskih stradalnika na Kozari, istine je navodno doznala i komunistička lokalna liderica koja se rado odaziva usklikom “Smrt fašizmu – sloboda narodu!” U tom se kontekstu “prešutnoga slavljenja/obilježavanja laži” nalazi i upravo najavljena (nepostojeća) 70. obljetnica Gradskoga muzeja Siska

Napisao: Josip Frković

Dok 37-godišnji magistar prava i sin junaka Domovinskoga rata, Marijana Celjaka, Ivan, potpisivanjem koalicijskoga sporazuma, okuplja moguću HDZ-ovu većinu sa šest političkih stranaka u budućoj skupštini, još jedan velikosrpski mit iz Drugoga svjetskoga rata, onaj jasenovački i sisačko-moslavački, pred svjetskom javnošću potvrdio je nove i višestruke političke podjele. Izražavan je ponovo licemjerni pijetet nikad iskopima  dokazanom, stvarnom broju smrtno stradalih Srba, Roma, Židova i Hrvata u manufakturnim radionicama i industrijskim pogonima ustaškoga (i osvetničkog jugoslavenskoga) radnog logora Jasenovac (1941. – 1951.), kojem su ruku pod ruku velikosrpsko-četnički pokret i predugo vladajući i diktatorski jugokomunizam minulih desetljeća pripisivali lažne, planetarne razmjere hrvatske genocidnosti. I sve zbog taštine dvojice posvađanih ključnih ljudi hrvatske države, ali i onih interesno pridodanih. Promatrali smo na malim ekranima štedljivu crvenu ružu i židovski kamenčić pijeteta iznenadno nacionalno probuđena Zorana Milanovića, ali i vijenac i desetljećima sličnim porukama izlizano obraćanje predsjednika Vlade Andreja Plenkovića…

Gradski muzej i “Radonja” iz 1942.

Vidjesmo i nespretno petljanje s dugim potpaljivanjem vjetrom gašene svijeće u kripti Kamena cvijeta, direktivnoga predsjednika Židovske općine Zagreb protiv ZDS-a, Ognjena Krausa, kojem ni ponuđena asistencija Milorada Pupovca nije mnogo pomogla, jer mu je vjetrom odnesenu zaštitnu masku s lica morao natrag donijeti prvak Roma, Veljko Kajtazi. I dok najveća povijesna protuhrvatska laž i dalje egzistira, u ratom i potresu teško stradalu, drevnom Sisku, uskoro ćemo iznova slušati o izmišljenu sisačkom partizanskom odredu ili pak o sisačkom dječjem konclogoru za srpsku djecu 1942./43. Upravo u Ulici kralja Tomislava, o prihvatilištu Hrvatskoga Crvenoga križa i navodnim zločinima nad bolešću shrvanom djecom partizanskih stradalnika na Kozari, istine je navodno doznala i komunistička lokalna liderica koja se rado odaziva usklikom “Smrt fašizmu – sloboda narodu!” U tom se kontekstu “prešutnoga slavljenja/obilježavanja laži” nalazi i upravo najavljena (nepostojeća) 70. obljetnica Gradskoga muzeja Siska. Usprkos povijesne istine da je nastao već za prve nacionalne države NDH, kada i tvornica vinske kiseline, kasnija kemijska industrija “Radonja”, odnosno “Herbos”.

Bravarska radionica druga Tita

Kako su zabilježili djelatnici, aktualni anonimni čelnici GMS-a, institucija je utemeljena 1951. radi prikupljanja, čuvanja i prezentacije bogate povijesne građe Siska i okolice. Tada su, vele trenutni kustosi, formirani arheološki, kulturno-povijesni, etnografski i i galerijski odjel, s memorijalom bravarskoga majstora Vjekoslava Karasa, “u kojoj je naukovao Staljinov izmišljeni maršal tuđega identiteta Josip Broz Tito”. U spomen na (lažni) jubilej GMS-a, traljava od inovacija Hrvatska pošta (pismo od Velike Gorice do Siska transferira kao diližansom za osam dana?!) izdala je prigodnu dopisnicu, dok je prigodna promocija muzeja održana na kupskoj Šetnici povijesnih koraka – sisačkih likovnih umjetnika Slave Striegla i Želimira Janeša. I dok kao jednoga od prvih djelatnika muzealci danas spominju bivšega hrvatskog domobrana i partizanskoga zarobljenika, prof. Stjepana Vrbanovića, o kasnijem ravnatelju, autoru povijesnih knjiga i organizatoru brojnih simpozija prof. Bartolu Biličiću i desecima drugih poznatih muzealaca koji su godinama bili pod paskom zloglasne Udbe ni riječi. Na žalost. (T)