GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

MONOGRAFIJA O IVANU TOMLJANOVIĆU

15. lipnja, 2022.

Koliko je samo ovakvih dokumenata, svjedoka vremena, obrađeno u monografiji, tisuću njih skeniranih iz ostavštine Ivana Tomljanovića i time sačuvanih, najviše njih uvrštenih u monografiju. Biti će to svojevrsnih kulturni događaj, događanje Ivana, izlazak za spomen knjige, spomenika knjige, spomenika, spomenik čovjeka, spomenik jednome vremenu, spomenik jednom čovjeku, jednom pregaocu, oduženje onome koji nas je neizmjerno zadužio. Ivan Tomljanović

Napisao: Nikola Šimić Tonin

Ne znam kada sam s više iščekivanja, uz toliki uloženi trud, toliko godina mukocrpnoga istraživačkoga rada, i toliko angažiranih suradnika od formata, npr. akademik Niko Bašić, dr. sc. Renata Perović, Šime Vitori, pjesnikinja, Žaklina Kutija, prof,  toliki drugih, kažem ne znam kad sam više i s više nestrpljenja iščekivao izlazak jedne knjige, kao što je izlazak monografije o izuzetnoj osobi i osobnosti, Ivanu Tomljanoviću. Još kad je objavljeno isto, izlazak monografije, prilazili su mi ljudi i s toliko ushita oživljavali sjećanje, dijeleći ga samnom, sjećanja na Ivana. Ivan je volio Zadar, volio Paklenicu, volio ove ljude, a i oni su voljeli njega. Zadužio je ovaj grad. Grad Zadar, jedan od petnajest najstarijih gradova na svijetu. Bez lažne skromnosti, ovom monografijom i GRAD se odužuje njemu, grad i Zadarska Županija, zauzimanjem Ivanovoga imenjaka županijskoga pročelnika za kulturu, odužuje našem BARBA IVANU. Uz mnoga pisma podrške, uz nove podatke, upućivanje na izvore dobih i pismo od dr. Želimira Maštrovića, izuzetno obradovan njime:

“Poštova gosp. Nikola,

Evo šaljem vam GRAFIKU koju je Ivan Toimljanović naslikao na zidu RADNE SOBE (tada) mog oca Vjekoslava Maštrovića koji ga je zaposlio u Institut JAZU /danas Zavod za povijest HAZU, gdje su on i kolega Mario Kotlar radili iza vile DIRCE u prostoru ‘kuglane’ koju je prije toga izgradio DOM AVIJACIJE JNA (kasnije sebi novu zgradu iznad Košarke u Jazinama), te je tako pokrenuo RESTAURATORSKI ATELJE u Zadru, (od 1958. do 1981.) koji je onda nakon penzije  mog oca Vjekoslava Maštrovića, prebačen u NARODNI MUZEJ gdje je i sada.

Njihova suradnja je bila velika, kao i sam rad, sjećam se velike umjetničke slike iz Crne Gore gdje su ruski plemići koji su bili na školovanju o mornarici u Boki Kotorskoj. I ta je slika ulje na platnu, mislim tamo, a fotografije su tada bile u SSSR – u jer su se oni tim pohvalili kako su Rusi učili moreplovstvu od Hrvata (tada – dio Crvena Hrvatska.).

Ako želite navratiti koji dan, prijepodne, možemo prošetati do Zavoda HAZU, (Obala kneza Trpimira 8.) vodi prof. Todo Oršolić pa možda oni imaju i publikaciju o RESTAURATORSKOM tada njihovom ODJELU, što bi vam odgovaralo da obogatite informacije a možda i koju radnu fotku iz tih početnih vremena, jasno kasnije su nastavili u NARODNOM MUZEJU kod gđe. Peroš . . .

Kusasta grafika

Šaljem vam ŠTO SAD imam, Grafika na zidu je malo kusasta, moj brat Zdeslav (iz Rijeke pomorac u mir.) koji je nasljedio  polovinu tatine katnice dobio je i NJEGOVU RADNU SOBU. Na žalost on je taj stančić pretvorio u APARTMAN i tu se izredavaju stranci a ove fotke grafike sam skinuo sa njegove reklame APARTMAN – a ‘Secret Garden’ u Zadru, (Obala kneza Trpimira 12. B – preko puta Café MAREX). I ulje na platnu, Tvornica ‘MARASKA’ 1977g. – na Brodarici u Zadru.

Ja sam još 1983-89. izgradio iza tatine katnice kuću koja se diže i prelazi njegovu katnicu kao II. kat. / prizemlje tatine katnice nasljedio je treći brat Tihomil iz Zagreba koji ga koristi kao svoj vikend u Zadru/. No, kad bi htjeli mogli bi ev. kontaktirati mog brata Zdeslava pa da u pauzi između turista kompletno snimite tu grafiku koja je super, samo u ovim marketing za Apartman slika, koje sam skinuo s interneta fali vrh sv. Stošije a vidi se u jednoj fotki niz tu usku sobu, možda bi dobar grafičar mogao taj vrh sv. Stošije dodati ovoj frontalnoj djelomično dobroj snimci?”

Spomenik jednom vremenu

Koliko je samo ovakvih dokumenata, svjedoka vremena, obrađeno u monografiji, tisuću njih skeniranih iz ostavštine Ivana Tomljanovića i time sačuvanih, najviše njih uvrštenih u monografiju. Biti će to svojevrsnih kulturni događaj, događanje Ivana, izlazak za spomen knjige, spomenika knjige, spomenika, spomenik čovjeka, spomenik jednome vremenu, spomenik jednom čovjeku, jednom pregaocu, oduženje onome koji nas je neizmjerno zadužio. Ivan Tomljanović – Monografija. T