GLAVNE TEME

SEZONA VAŽNIH ISKUŠENJA

5. studenoga, 2012.

Zdeslav Barač, predsjednik Hrvatske odbojkaške udruge, u razgovoru za Tjedno

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Odbojka je svjetski sport. Vrhunska odbojka igra se u svim dijelovima svijeta: SAD-u, Kubi, Brazilu, Japanu, Rusiji, Italiji, Srbiji, Turskoj, Iranu…

Svjetski odbojkaški savez FIVB (Frderacion Intenacionale de Voleyball) ima preko dvjesto članica, odnosno nacionalnih saveza. Više negoli UN.

Odbojka u Hrvatskoj je imala daleko bolju prošlost od sadašnjosti, no i sada je ženska odbojkaška reprezentacija jedna od najuspješnijih ženskih reprezentacija. Odbojka je jedini momčadski sport koji može donijeti čak četiri olimpijske medalje. I prava je šteta što takav sport bez obzira na tradiciju i rezultate  donedavno nije imao čak ni savez.

No, stvari se polako vraćaju u normalu, umjesto nekadašnjeg Hrvatskog odbojkaškog saveza koji je otišao u stečaj, osnovana je Hrvatska odbojkaška udruga, koja je preuzela ulogu saveza na domaćoj i međunarodnoj razini.

Predsjednik Hrvatske odbojkaške udruge je Zdeslav Barač, sin poznatog bankara Nevena Barača, svojedobnog predsjednika Mladosti i Dubrovačke banke u vrijeme kad su osvajali evropske titule. Neven Barač je bio i incijator izgradnje Doma odbojke u Zagrebu. Njegov sin Zdeslav predsjednikuje hrvatskom odbojkom u njenom najtežem trenutku.

Gospodin Zdeslav Barač pozivu portala Tjedno spremno se odazvao. Naravno, tema našeg razgovora bila je hrvatska odbojka u sadašnjosti i budućnosti.

Sastali smo se u zagrebačkom hotelu Laguna u Kranjčevićevoj ulici.

Na dan našeg razgovora za portal Tjedno doputovali ste  iz Istanbula. Kako je protekao put?

– U Istanbul sam išao na poziv turskog kluba Eczacibasi-ja u kojem igraju naše reprezentativke Senna Ušić i Maja Poljak. Eczbasi je trenutno najjači turski klub, imaju ambiciju osvajanja Kupa prvakinja. Uz njegovanje odnosa s važnim turskim klubom išao sam vidjeti se s našim igračicama koje čine okosnicu reprezentacije. U narednoj sezoni čeka nas nekoliko važnih iskušenja.

Može li se konstatirati da je u ženskoj reprezentaciji situacija riješena i da će najbolje igračice igrati za reprezentaciju?

– Imali smo više ozlijeđenih igračica i to je bio pravi problem. Samo je Biljana Gligorević izrijekom rekla da ne želi igrati za reprezentaciju, ali i s njom smo naposljetku sve riješili. Ženska reprezentacija se plasirala na završnicu Evropskog prvenstva, koje će se u rujnu iduće godine održati u Švicarskoj i Njemačkoj. Naša skupina će igrati u Drezdenu.

OTVORENA VRATA

Na kvalifikacijskom turniru u Rovinju dogodio se incident, neki napasnik je curama upao u sobu?

– Cure su se nakon ručka povukle na popodnevni odmor. I u želji da od stola što prije dođu do kreveta zaboravile su zatvoriti vrata hotelske sobe i nekakav probisvijet je ušao u sobu i samozadovoljavao se. Nije nam poznato je li uhvaćen, kad smo se interesirali policija nam je odgovarala kako se istraga još vodi.

Što je s muškom reprezentacijom?

-I muška reprezentacija je imala dva kvalifikacijska turnira. Jedan u Austriji, a drugi u Češkoj. Ukupno smo završili kao drugi i početkom lipnja iduće godine idemo u dodatne kvalifikacije protiv Slovenije. Tko bude bolji ići će na Evropsko prvenstvo.

Predstavite nam trenutnu klupsku situaciju.

-Imamo jednu mušku ekipu Mladost Marinu Kaštela  i dvije ženske, Split 1700 i Rijeku,  koje igraju Srednjeevropsku Inter ligu. Mladost Marina Kaštela je prošle i pretprošle sezone osvojila treće mjesto. Uz Inter ligu ta tri kluba zajedno s muškom ekipom  Rovinja sudjeluju i u evropskim kupovima.

Odbojka na pijesku domaćem odbojkaškom sportu donosi masovnost. Kakva je situacija s odbojkom na pijesku?

-Odlična. Odbojkaška specifičnost je da imamo dva olimpijska sporta. Dvoransku i odbojku na pijesku. Slijedeće godine imamo Svjetsko prvenstvo do 21 godine, ove godine smo bili domaćini jednog od satelitskih turnira za Evropsko prvenstvo u odbojci na pijesku. Odbojka na pijesku je show. Ljudi je vole i jednostavnija je za održavati jer treba samo dva igrača, ali mi u Hrvatskoj imamo specifikum da imamo i prvenstvo klubova u odbojci na pijesku.

SRBIJA ODBOJKAŠKA SILA

Usporedimo se malo sa susjedima. Kakva je situacija s odbojkom u državama nastalim na području bivše Jugoslavije?

– Srbija je trenutno u odbojci svjetska sila. Naši ljudi često znaju reći vidi gdje su Srbi, a gdje smo mi. Do sredine sedamdesetih godina odbojka se uglavnom igrala u Istočnoj Evropi, gdje je bila sport policije i vojske. U to vrijeme sedamdesetih pričalo se kako je u Srbiji je bilo više odbojkaških nego nogometnih klubova. Ako je to približno točno onda je to najbolji pokazatelj značaja odbojke u Srbiji. U Srbiji država ima sasvim drugi pristup sportu nego Hrvatska. Državna politika se brine za održavanje najvažnijih sportova. Kad velika poduzeća dolaze u Srbiju politika im nalaže da sponzoriraju određene sportove, što u Hrvatskoj nije slučaj. Na taj način odbojka u Srbiji ima nekoliko velikih sponzora. Nacionalni savez ima stabilno vodstvo, Aleksandar Boričić predsjednik je saveza zadnjih dvadeset godina, potpredsjednik je i Svjetske odbojkaške federacije, što se kod nas nikad nije dogodilo. I Slovenija trenutno ima bolju reprezentaciju i uspješnije klubove. Uložili su mnogo truda i novaca u odbojku i utakmica protiv Slovenije u lipnju iduće godine neće biti lak zalogaj. Bosna i Hercegovina je unatoč multipliciranoj situaciji osvojila medalju na Paraolimpijskim igrama u Londonu, što je odlična stvar za odbojku u toj zemlji. Postoji tradicija i kad bi se politička situacija stabilizirala Bosna i Hercegovina bi mogla igrati značajnu ulogu u Evropi.  

STEČAJ SAVEZA

Što je glavni uzrok sadašnjem trenutku hrvatske odbojke?

-Imali smo preustroj. Stari odbojkaški savez je otišao u stečaj početkom 2009. Od 2010. kad je osnovana Hrvatska odbojkaška udruga, koja je prijemom u HOO i Međunarodnu odbojkašku federaciju dobila prerogative hrvatskog nacionalnog saveza. Svaki savez je udruga, samo su rijetke udruge savezi. Na našoj zadnjoj Skupštini održanoj krajem srpnja iskoristili smo i pravo da koristimo staro ime, tako da ćemo opet biti i savez, ali, s tim starim imenom se još ne koristimo jer nije završena cijela administrativna procedura.  Naš glavni cilj je nastavak stabilizacije hrvatske odbojke i na Olimpijskim igrama u Riju mislim da ćemo nastupiti najmanje s jednom ekipom. Bez obzira na probleme koji su nas pratili posljednjih godina ženska odbojkaška reprezentacija je još uvijek najuspješnija ženska reprezentacija, ali uz ogromne potencijale ženske odbojke, nikako ne treba zaboraviti ni potencijale muške reprezentacije. 

Zašto je stari savez morao otići u stečaj?

– Stari savez je koštao odnos s Glumina bankom iz 1997. Ljudi iz te banke su vodili savez i zadužili su ga s 3 i pol milijuna kuna, koliko je iznosila samo glavnica, a ukupno je dug s kamatama iznosio oko 11 milijuna kuna.

Koliki je sadašnji budžet?

– Svake godine moramo servisirati šest reprezentacija, od kadeta i kadetkinja, juniora i juniorki do seniora i seniorki. Prednost dajemo seniorskim reprezentacijama, ali ne zanemarujemo bazu i budućnost naše odbojke. HOO je naš pouzdan partner, za ovu sezonu smo dobili milijun i šesto tisuća kuna. Od toga za odbojku u dvorani odvajamo oko milijun i sto tisuća kuna. Ostalo ide za odbojku na pijesku i funkcioniranje ureda. Da bi svi uzrasti mogli sudjelovati na svim međunarodnim turnirima i svjetskoj ligi  trebalo bi nam oko sedam milijuna kuna. Stalno od situacije do situacije uspijevamo naći i donatore. Za ženske kvalifikacije u Rovinju veliku pomoć imali smo od poduzeća Maistra koje nam je dalo besplatan smještaj, pomogao nam je i Grad Rovinj i naravno odbojkaški entuzijasti iz Rovinja.

PRIJATELJ PUKI

Bili ste veliki prijatelj s pokojnim Ivom Pukanićem. Zajedno ste studirali i s pokojnom Mirjanom Pukanić. Nedavno je bilo točno četiri godine od atentata.

– Velika tragedija. Naprasno je  prekinut jedan buran život, jednog zanimljivog i pomalo egzotičnog čovjeka  i nije to veliki gubitak samo za njegovu obitelj, nego i za cijelu zemlju.

Nema više Pukija, ni Mirjane, ni Nacionala. Jeste li prije nekoliko godina mogli nešto tako zamisliti?

-To što više nema Nacionala toliko me ne iznenađuje, jer medijski projekti i poduzeća dođu i prođu, ali da će se dogoditi tolika tragedija između Mirjane i Pukija, pa još njihova smrt to nikako nisam mogao zamisliti. 

Predsjednik se Hrvatske odbojkaške udruge, koja bi trebala uskoro opet postati savez, premda živite u Njemačkoj.

-Mnogo više vremena provodim u Zagrebu negoli u Njemačkoj. U Frankfurtu sam počeo živjeti još 1988. Sad sam u Wiesbadenu radim u jednom trgovačkom poduzeću. U odbojku sam došao preko svog oca, koji je pokrenuo mnoge reveolucionarne stvari koje su donijele velike uspjehe hrvatske odbojke. Za uspjeh odbojke na nacionalnom planu važne su i međunarodne veze sa stranim odbojkaškim faktorima i s tim dobro stojim. Kad smo provodili preustroj domaćeg saveza imali smo potpunu međunarodnu podršku. Moj profesionalni život nema veze s odbojkom i napreduje normalno.