MARIJA BEBIĆ IZ MALOG LOŠINJA JEDINI JE ŽIVI SVJEDOK BORIČEVCA

MARIJA BEBIĆ IZ MALOG LOŠINJA JEDINI JE ŽIVI SVJEDOK BORIČEVCA

25. srpnja, 2020.

 

Sukladno aktualnoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, komemoracijska obilježba 79. obljetnice izmišljena srpskoga ustanka protiv netom uspostavljene hrvatske države i masovnoga ubojstva 430 hrvatskih katolika u Brotnju i Boričevcu, odnosno ličkom donjolapačkom kraju, održat će se 26. srpnja, 79 godina od smaknuća nedužnih članova obitelji Ivezića. Ovogodišnje okupljanje preživjelih Boričevljana počet će zajedničkom molitvom kod groba nevinih Ivezića, te polaganjem zajedničkoga vijenca i paljenjem svijeća kod spomenika što ga je 2017. , nadomak Srba iz kojega je poteklo zlo četništva protiv NDH, podigla Republika Hrvatska. Poslije toga, održat će u nazočnosti članova Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, “Hrvatskoga domobrana”, udruge Ličana župe Boričevac i drugih

Napisao: Josip Frković

“Bila sam petogodišnje dijete, kad sam se s ocem, dvojicom braće i ostalim sumještanima Boričevca noću na 2. kolovoza 1941. uputila u progonstvo pred podivljalim bradatim zvijerima prema bosanskom Kulen Vakufu. Ostale životne dionice odrastanja odvijale su mi se u domovima za ratnu siročad i teško oboljelu djecu, od Nove Gradiške do Osijeka i Jastrebarskoga. Budući da sam uvijek spominjala preživjela oca, ni jednom za zlokobne partizanije nisam bila obiteljski usvajana…” Tako se stradanja iz srpnja i kolovoza 1941. sjeća jedina preživjela iz šest obitelji Ivezića u Brotnji koji su brutalno ubijeni i bačeni u krške jame Dabina vrha, Srpskoga Klanca i Golubinke, 85-godišnja Marija Bebić iz Maloga Lošinja. Trajno emotivno invalidna, kako kaže za se, gospođa Bebić dodaje kako je osobito zahvalna Policijskoj upravi zadarskoj i njenoj inspektorici Dragani Kamber, voditeljici odsjeka ratnih zločina, koji su 6. svibnja 2014. uz pomoć speleologa prodrli do utrobe Dabina vrha, kamo su, neki i živi, bačeni nesretni Ivezići. Između 37 ubijenih Ivezića, od kojih se za njih trinaestoro još uvijek ne zna posljednje počivalište, zna se identitet potvrđen DNK analizom zemnih ostataka. Već sljedeće godine, na jami Dabina vrha, mjestu gdje su ubijeni Ivezići, osvanula je spomen-ploča potomaka i rodbine. Brotnjani koji su o strašnom zločinu za trajanja Titove satrapije morali uporno šutjeti, ništa ne pitati, izričito su zahtijevali da se njihovi stradali od bezumnih vlaških ubojica, koji su pod vodstvom četničkoga vojvode i kasnijega Titova generala i heroja Đoke Jovanića etnički čistili hrvatsku Liku, pokopaju u Boričevcu, župi njihova krštenja, vjenčavanja i umiranja. Dodajmo da se i potomci ubijenih Ivezića, kao i oni iz nesretnoga Zrina u njedrima banovinske Zrinske gore, godinama bore za povrat nekretnina svojih predaka oduzetih tijekom zabrane povratka od komunističke partizanske vlasti. Gospođa Marija Bebić našem je portalu dostavila i dopise ministru hrvatskih branitelja generalu Tomi Medvedu o obilježavanju nesretnih lokacija stradanja, u kojima očekuje autoritativnu potporu nadležnim resorima pri vraćanju parcela potomcima.

Izmišljeni ustanak

Imena žrtava u knjizi rođenoga Boričevljanina, bivšeg “Vjesnikova” novinara Josipa Pavičića „Dossier Boričevac“: Ika Ivezić r. 1876., Marija Ivezić r. 1914., Jelena Ivezić r. 1937., Dane Ivezić r. 1869., Kata Ivezić r. 1869., Kata Ivezić r. Markovinovć r. 1906., Marija Ivezić r. 1933., Manda Ivezić r. 1936., Jure Ivezić r. 1938., Luk Ivezić r. 1859., Mara Ivezić r. 1899., Boja Ivezić r. Beronjić r. 1862., Dane Ivezić r. 1909., Boja Ivezić r. 1898., Jelka Ivezić r. 1923., Jure Ivezić r. 1929., Ana Ivezić r. 1923., Ika Ivezić r. 1934., Mara Ivezić r. 1923., Jela Ivezić r. 1927., Lukica Ivezić r. 1929. Kaja Ivezić r. 1932., Ana Ivezić r. 1934., Ika Ivezić r. 1865., Mićo Ivezić r. 1926., Stjepan Ivezić r. 1929., Pero Ivezić r. 1932., Luka Ivezić r. 1935., Jakov Ivezić r. 1938., Nikola Nino Ivezić r. 1915., Marko Ivezić r. 1904., Josip Ivezić r. 1898., Mile Ivezić r. 1901., Ika Ivezić r. 1899., Mrko Ivezić r. 1866., Jure Ivezić r. 1898., Milan Ivezić Crni r. 1913.

Epidemiološka situacija

Sukladno aktualnoj epidemiološkoj situaciji u Hrvatskoj, komemoracijska obilježba 79. obljetnice izmišljena srpskoga ustanka protiv netom uspostavljene hrvatske države i masovnoga ubojstva 430 hrvatskih katolika u Brotnju i Boričevcu, odnosno ličkom donjolapačkom kraju, održat će se 26. srpnja, 79 godina od smaknuća nedužnih članova obitelji Ivezića. Ovogodišnje okupljanje preživjelih Boričevljana počet će zajedničkom molitvom kod groba nevinih Ivezića, te polaganjem zajedničkoga vijenca i paljenjem svijeća kod spomenika što ga je 2017. , nadomak Srba iz kojega je poteklo zlo četništva protiv NDH, podigla Republika Hrvatska. Poslije toga, održat će u nazočnosti članova Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, “Hrvatskoga domobrana”, udruge Ličana župe Boričevac i drugih braniteljsko-stradalničkih udruga, sveta misa zadušnica. U župnoj crkvi bez župljana – kao u banovinskom Zrinu – služit će je za oltarom obnovljene župne crkve BDM-Male Gospe u zajedništvu župnik Crkve hrvatskih mučenika i udbinski dekan vlč. Josip Šimatović i vlč. Dino Rupčič, župnik Donjega Lapca. T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. DOLAZIMO
    #1 DOLAZIMO 27 srpnja, 2020, 15:26

    Baciti u jamu onoga kojemu je normalno cijelu obitelj baciti u jamu ili one koji sve to opravdavaju i slave NIJE NIKAKAV GRIJEH VEĆ DOBRO DJELO.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Uskok
    #2 Uskok 27 srpnja, 2020, 08:59

    Ne čudi se Leopolde. Sjeti se senjskih žrtava hrvatske mladeži. To je lička velebitska nedođija, u kojoj je prije osam desetljeća bilo lako snivati veliku Srbiju kljukastoga ljepotana kralja Aleksandra, kojega je stigla naša ruka i u Francuskoj. Pri tome četnički nastrojeni primitivci šepavoga Vuka Stefanovića Karadžića držaše (kao i danas) da je gubitnička Srbija ondje gdje se – držeći se vrhova zavrnutih opanaka – i zadnji potomak poturčenih zlikovaca pogadio. Kako oni računaju da su stariji od ameba, gađenje nastavljaju do danas bez ikakvih l j u d s k i h obzira. Sjeti se samo svoje Gline i onoga što je spodoba pi…ustoga vojvode Vučića pred “Oluju” izgadila pred svojim primitivcima u ipak Hrvatskom domu. Prijetvoran kakav već je našoj ljepotici Kolindi donio je stručak vlaškoga cvijeća. Ne vjeruj Srbinu ni kad darove nosi! Ni antikristu Irineju, čije četnike Milo Đukanović istjeruje iz Crne Gore. A što rade mladosrbijanci Milanović i Plenković…, sve za europsko dupe u stolcu Bruxellesa. Kaj se tiče hrvatske policije, koja djeluje na PZT-u (privremeno zauzetu martološkom teritoriju), jasno je da pozorno prate kretanja. Od neželjenih arapskih i inih imigranata, do ponajviše Srba podvijenih gubitničkih repova. Za razliku od otadžbinskih žandara, koji su kundačili i odbijali bubrege, naši dečki to rade civilizirano vaspitnim lakim palicama. Tako mora i treba. Naše plavce ne brine odjeća pri dolasku građana na tužne skupove Boričevca, nego nije li među njima i neki zločinac Gavrilo Princip bez principa, Puniša Račić ili Milorad Dodik ili Pupovac Benkovački…

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. saša leopold
    #3 saša leopold 26 srpnja, 2020, 20:57

    Koliko mi kao narod još moramo čekati i do kada strpljivo obilaziti žalosne komemoracije pobijenih sunarodnjaka (Macelj, Jazovka, Zrin, Boričevac, itd.). Koliko još vremena treba proći dok se ne pronađu sve kosti ubijenih – uključujući i Domovinski rat. Zašto oteto od komunista još nije vračeno potomcima ubijenih od strane četnika-komunista. Zašto se i dalje uči lažna srbo-komunistička povijest i zbog čega se dopuštaju obilježavanja nečega što se nije ni dogodilo (22. lipanj i šuma Brezovica) ili čistog pokolja nesrpskog stanovništva (27. srpnja Srb). Zbog čega je danas osmero članova Udruge Hrvatski domobran – ogranak Sisak dva puta zaustavljeno od strane hrvatske policije i jednom legitimirano pri dolasku na hodočašće, te još jednom na povratku iz Boričevca. Nitko od nas osmero nije bio neprikladno odjeven za hodočašće ni sudjelovanje na Svetoj misi. Svi smo bili u čisto građanskoj odjeći bez ikakvih simbola i natpisa (čak ni proizvođača). Čak je i kombi vozilo bilo neutralne srebrne boje.
    Možda zbog crnog velikog SUV-a i isto tako crnog Audija koji su pod diskretnim policijskim plavo-crvenim svjetlima jurili i prestizali vozeći nekoga iz Srba u smjeru Zagreba.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code