AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

KRSNIK: SUSTAVNO ZAPOSTAVLJENE PROSINAČKE ŽRTVE

9. prosinca, 2024.

 Piše: Vjekoslav Krsnik

I ove godine hrvatska javnost je bila uskraćena podsjećanja na jedan važan događaj iz moderne hrvatske povijesti. Taj nadnevak je 5. prosinca kad je nakon raspada Austrougarske monarhije pučanstvo grada Zagreba predvođeno pripadnicima 25. i 53. domobranske pukovnije prosvjedovalo protiv odluke Narodnog vijeća da njihovo izaslanstvo kao “guske u maglu” ode u Beograd pokloniti se srbijanskom kralju Karađorđviću radi stvaranja zajedničke države Srba Hrvata i Slovenaca kasnije Jugoslavije.

Hrvatska Republika   

Prema tadašnjem svjedočenju domobrana koji su iz vojarne u Ilici došli do današnjeg Trga bana Jelačića njihova je “namjera bila proglasiti hrvatsku republiku”. U istom svjedočenju navodi se da se “putem izražavalo veliko narodno nezadovoljstvo protiv Srba povicima “Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!” Isto tako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i Hrvatskoj Republici. Tadašnji šef policije Grga Budislav Angjelinović koji je dan prije zabranio glasilo Hrvatske stranke prava rvatske stranke pravasa svojim vojnicima među kojima su bili i naoružani članovi “Srpskoga sokola” naredio je pucnjavu sa okolnih zgrada, između ostalih i sa današnje zgrade u Jurišićevoj1. U tom pokolju ubijeno je 13 prosvjednika među kojim 9 vojnika a ranjeno 17 ljudi, od toga 10 vojnika. Ubijeni su: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.

Krajem prosinca 1918. godine pred Vojnim sudom u Zagrebu zbog pobune iz te dvije domobranske pukovnije osuđeno je na zatvorske kazne u trajanju od jedne do 10 godina 23 sudionika  te prve pobune hrvatskoga naroda protiv srpske monarhističke okupacije. Na određen način Prosinačke žrtve za ostvarenje sna hrvatskoga naroda za vlastitom državom imaju veće značenje nego ban Josip Jelačić koji je ipak bio u službi Habzburške monarhije u kojoj su Hrvati poput drugih naroda u toj monarhiji bili podanici, a da se ne spominje kako je carski Beč obračunao s hrvatskim velmožama Petrom Zrinskim i Krstom Frankopanom.

Unatoč žrtvi koju su u prosincu 1918. godine nakon raspada Austrougarske monarhije dali hrvatski domoljubi, zalažući se za hrvatsku republiku a protiv stvaranja nove kraljevine na čelu sa srpskim kraljem što se ostvarilo Domovinskim ratom krajem prošlog stoljeća ta njihova žrtva je sustavno zapostavljena u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj. Dok se spomenik banu Jelačiću kočoperi na sredini glavnog zagrebačkog trga spomen na Prosinačke žrtve ne može se reći skromno nego bolje reći ponižavajuće je obilježen malom pločom na uglu Trga Bana Jelačić i Jurišićeve ulice. Na toj zgradi stoji ploča koju je postavila udruga “Hrvatski domobran” sa natpisom “Vojnici slavne 25. i 53. domobranske pukovnije određujući se javno za samostalnu Republiku Hrvatsku ubijeni su strojnicama s ove zgrade. Vječna im slava i hvala”. Uočljivo je da na ploči ne piše tko i u ime koga je izvršen taj pokolj, a da se ne ukaže kako su prve hrvatske žrtve koji su se u novijoj hrvatskoj povijesti zalagale za hrvatsku republiku praktički ignorirane, dok s druge strane u Zagrebu i po cijeloj Hrvatskoj još uvijek stoje spomenici s imenima komunističkih prvaka koji su u njihovom režimu prije svega ubojstvima progonili svaku pomisao na pravo hrvatskoga naroda za vlastitu državu.

Povijesna važnost

To sustavno ignoriranje Prosinačkih žrtava ide toliko daleko da se skriva od javnosti gola činjenica da je njima za vrijeme Kraljevine Jugoslavije podignut spomenik tik do spomenika banu Jelačiću. Udruga “Hrvatski domobran” na čelu s hedezeovskim uhljebom nekakvim “pjesnikom sa Zrmanje” Ivicom Jurjevićem koja legalno svake godine organizira misu za Prosinačke žrtve, ali se nikad nije oglasila o povijesnoj važnosti tog događaja, pa ni o tome kako bi trebalo obnoviti spomenik posvećen njima. U taj proces zaborava, što je po Matošu karakteristika Hrvata ukljućio se i Muzej Grada Zagreba, jer u njemu osim jedne slike prosvjedne povorke koja se kretala Ilicom do glavnog zagrebačkog trga nema ni spomena o tome a kamoli fotografije da je uz spomenik banu Jelačiću bio i spomenik Prosinačkim žrtvama. Što je zanimljivo za vrijeme komunističke Jugoslavije u Dubravi je postojala Avenija prosinačkih žrtava, ali se nije odnosilo na hrvatske žrtve 5. prosinca 1918. godine kojih se tada nitko nije sjećao nego na neke komunističke prosinačke žrtve. Počekom 90-tih ta je avenija preimenovana u Avenija Dubrava.

Ove godine 5. prosinca dogodilo se ono što s ponavlja iz godine u godinu. U programu Hrvatskoga radija “Dogodilo se na današnji dan” jednostavno je ignoriran taj za hrvatski narod i samu državu važan povijesni događaj. Urednicima tog programa ovog 5. prosinca koji inače sustavno prešućuju osim onih najvažnijih druge važne događaje iz Domovinskog rata bili su važniji Walt Disney, fizičar Heisenberg i bitka za Moskvu od žrtve koju su za republiku Hrvatsku dali domobrani i pučanstvo grada Zagreba. S druge strane u dugovječnoj emisiji HTV-a “TV kalendar”  događaj 5. prosinca bio je objektivno opisan.

Kako se moglo dogoditi da Hrvatska televizija i Hrvatski radio imaju različiti odnos kad je u pitanju obilježavanje 5. prosinca kao važnog datuma u novijoj hrvatskoj povijesti zbog žrtava koje su pale za hrvatsku republiku, što je ostvareno tek 80-tak godina kasnije Domovinskim odnosno pobjedom u Srpsko-hrvatskom ratu. U ovom slučaju Hrvatski radio kojemu je glavna urednica programa Eliana Čandrlić Glibota koju podržava SDP grubo je prekršio članak 7. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji jer nije istinito i cjelovito u svojoj emisiji “Dogodilo se na današnji dan” informirao javnost o jednom značajnom događaju hrvatske povijesti, a još je važniji odgovor na pitanje čije to interese zastupa Hrvatski radio kad za razliku od Hrvatske televizije prešućuje Prosinačke žrtve. Budući da se radilo  o ozbiljnom propustu prošle godine uputio sam ta pitanja novoizabranom predsjedniku Programskog vijeća HRT-a Vlahi Bogišiću koji u poslovanju javnog radija i televizije treba zastupati i štititi interese cjelokupne hrvatske javnosti. Naravno od komunjarskog predsjednika Programskog vijeća nisam dobio nikakv odgovor.  T