Piše: Krešimir Krsnik
Nakon više godina prvi posjet jednog visokog američkog dužnosnika kao što je državni tajnik Mike Pompeo Hrvatskoj svratio je pozornost na izvjestan način zapostavljene američko-hrvatske odnose jer je službeni, Zagreb osobito pod premijerom Andrejom Plenkovićem fokusiran na funkcioniranje Hrvatske u Europskoj uniji. Uključujući Hrvatsku u turneju koja je obuhvatila Italiju i Grčku američki državni tajnik ukazao je na strateški značaj koji Washington daje našoj zemlji kao značajnoj članici jugoistočnog krila NATO saveza u Europi nakon što je Erdoganova Turska prestala biti ključna članica saveza u tom dijelu Sredozemlja.
Potpora Oluji
Povodom posjeta Mike Pompea Hrvatskoj valja podsjetiti na razvoj hrvatsko-američkih odnosa od početka raspada Jugoslavije. Iz tog razdoblja ostala je u sjećanju izjava tadašnjeg državnog tajnika Jamesa Bakera o američkoj potpori “jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Jugoslavije”. Međutim izostavlja se njezin drugi dio da su Sjedinjene Države “istodobno protiv uporabe sile da bi se to jedinstvo održalo”.”Ako se SAD moraju odlučiti između demokracije i jedinstva Jugoslavije, uvijek će izabrati demokraciju!” Američka politika prema Hrvatskoj u prvoj fazi hrvatske borbe za osamostaljenje bila je snažno pod utjecajem britanske politike koja je otvoreno podržavala Miloševićevu politiku stvaranja Velike Srbije. Zato je Washington relativno kasno priznao Republiku Hrvatsku, ali otkako ju je priznao čvrsto je stajao na nepromjenjivosti njezinih granica kako je to preporučila Badinterova komisija. Peter Galbraith bio je jedini od zapadnih veleposlanika u Hrvatskoj koji je po dolasku otišao u Vukovar i na Prevlaku, potvrđujući potporu Hrvatskoj u njezinim naslijeđenim granicama. U daljem tijeku američko-hrvatskih odnosa tri su ključne faktora koja Sjedinjene Države potvrđuju kao najpouzdanijeg strateškog saveznika Hrvatske na prostoru Jugoistočne Europe, a ne tzv. Zapadnog Balkana za što se zalaže Europska unija.
Prvi od tih faktora bila je američka inicijativa da se Washingtonskim sporazumom zaustavi hrvatsko-muslimanski sukob u Bosni i Hercegovini, zbog čega je predsjednik Tuđman bio izvrgnut kritikama američke administracije, jer je ona čvrsto stajala na stajalištu da se ne smije dozvoliti promjena granica kao posljedica ratnog sukoba. Zato se predsjednik Tuđman nikad nije službeno sastao s Billom Clintonom, a njegovih svih šest susreta bili su radnog karaktera.
Drugi i moglo bi se slobodno reći najvažniji faktor u hrvatsko-američkim odnosima je američka potpora Vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Malo je poznato da je predsjednik Clinton nekoliko mjeseci prije Oluje primio tadašnjeg predsjednika udruge američkih Hrvata “Croatian American Associationa” pokojnog Matu Mihaljevića, utjecajnog chicaškog biznismena koji ga je zamolio da pomogne Hrvatskoj. Predsjednik Clinton mu je odgovorio “Ja vam ne smijem pomoći, ali ću vam pomoći”. Tako su u Hrvatsku u aranžmanu jedne privatne firme MPRI stigla tri američka umirovljena generala koji su savjetodavno pomagali u pripremi Oluje. Logistički su u realizaciji Oluje sudjelovale i američke bespilotne letjelice koje su bile stacionirane na Braču. To su oni famozni “topnički dnevnici” koje je Haaški tribunal pod kontrolom Britanije uzaludno pokušao pronaći kako bi se na tribunalu optužila Clintonova administracija za suučešće u hrvatskom “udruženom zločinačkom pothvatu”. Suočena s humanitarnom katastrofom, ako padne Bihać, Amerika je konačno dala žuto svjetlo za Oluju, a Hrvatska vojska je pod zapovjedništvom generala Gotovine operaciju profesionalno i učinkovito izvela u rekordnom roku, pa se ona sad podučava na američkim vojnim učilištima. Pobjedom u Oluji ostvaren je glavni cilj američke vanjske politike na ovim prostorima, a to je bilo prisiljavanje Slobodana Miloševića na pregovore. Glavni američki pregovarač u rješavanju postjugoslavebske krize Richard Holbrooke napisao je u svojim memoarima da je Hrvatska obavila “prljav posao” za Ameriku. Tada kao suradnik “Vjesnika” pokrivao sam u kolovozu 2000. godine službeni posjet Washingtonu predsjednika Mesića i premijera Račana. Predsjednik Clinton zahvalio je obojici za sve ono što je Hrvatska učinila za američke interese na prostoru bivše Jugoslavije. Budući da je to bilo na kraju njegovog drugog mandata u cilju jačanja američko-hrvatskih odnosa jedino što je mogao obećati bilo je da do kraja rujna Hrvatska pošalje u SAD jednu jaku državno. gospodarsku delegaciju da se sastane s američkim biznisom. To je trebao obaviti Ivica Račan, ali je on umjesto toga u rujnu otišao na kongres britanskih laburista u Brightonu.
NATO savez
Budući da London nije uspio uvjeriti Washington da američku politiku prilagodi politici Ujedinjenog kraljevstva, a ona je bila otvoreno provelikosrpska bojno polje premjestilo se iz diplomatskog na sudski teren. Nakon Oluje u Haaškom tribunalu za bivšu Jugoslaviju Velika Britanija imala je prevladavajući utjecaj. Hrvatska vlada pod Račanom posao procesuiranja ratnih zločina prepustila je Haaškom tribunalu koji je pošto poto želio Oluju proglasiti “udruženim zločinačkim pothvatom”, što bi dovelo u pitanje obrambeni karakter Domovinskog rata, ali na određeni način i legitimitet hrvatske države. Nakon što je nizozemski sudac Alphonse Orie osudio na teške zatvorske kazne generale Gotovinu i Markača u žalbenom postupku drugostupanjsko vijeće pod predsjedanjem predsjednika Tribunala Amerikanca Theodora Merona oslobodio je svake krivnje dva hrvatska generala. To je treći ključni faktor u američko-hrvatskim odnosima. Nakon toga nije nimalo slučajno da je Hrvatska postala članica NATO saveza prije nego što je primljena u Europsku uniju.
Angažirana u drugim važnijim još uvijek neriješenim problemima na ovom prostoru, a prije svega odnosima Srbije i Kosova Trumpova administracija manje se brinula za odnose s Hrvatskom. U tom smislu najvažniji je strateški projekt LNG terminala na Krku te inicijativa “tri mora” koja je tek u začetku. U tom okviru nedavni posjet američkog državnog tajnika Mikea Pompea trebao bi polslužiti daljem jačanu veza Sjedinjenih Dražava i Republike Hrvatske. Najavljeno ukidanje viza za hrvatske državljane, kao i uklanjanje dvostrukog oprezivanja što bi trebalo produbiti gospodarske veze te američka ponuda za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo o prodaji lovca F-16 blok 70 predstavljaju novi iskorak u učvršćivanju odnosa između dviju država. Treba se nadati da hrvatska vlada kada bude donosila odluku o izboru lovca vodi računa i o političkoj a ne samo financijsko-tehničkoj dimenziji te važne obrambene nabave. Posebno nikako se ne bi smjela ponoviti greška koju je bio napravio predsjednik Tuđman kad je pod utjecajem kasnije raskrinkanog francuskog agenta Hrvoja Šarinića promijenio odluku, pa se umjesto najavljenog američkog komercijalnog zrakoplova Boeing i odlučio za francuski Airbus. T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuKRSNIK ,KATOLIČKI RAZVRATNIK,
KRSNIK,KATOLIČKI RAZVRATNIK ,KRIŽARSKO-STEPINHČEVSKE SVIESTI ,SMISLIO I NOVU KNJIGU U KOJOJ OPISUJE SVOJE DAVORIJE ,U DESETERCU NA JEDNU ŽICU.
NAŠ KRSNIK SE OPET PREDICIRA SA SVOJIM KATOLIČLUKOM ,PA BAULJA PO DINARSKIM,TALIBANSKIM BESPUČIMA I RASPUČIMA..MORAM MU PORUČITI DA JE U VELIKOJ ZABLUDI KADA MISLI DA ĆE NAM OPET PRODAVATI SVOJE KRIŽARSKO RODOZUBLJE . ON UVJEK PIŠE O ONOME O ČEMU NAJMANJE ZNA ILI MISLI DA MI NE ZNAMO PA DA NAS POUČI,OVAJ ZATUCANI KATOLIČKI TELAL.
MORAM MU PORUČITI DA SE OSTAVI ONIH KRIŽARSKIH TAMBURANJA O NEKOJ AGRESIJI NA HRVATSKU. MORAM SE U TU SVRHU POSLUŽITI JEDNOM METAFOROM JOŠ IZ OSMANLIJSKIH VREMANE KOJA BI UPRAVO BILA ANALOGNA ODGOVORU NJEGOVOJ PORUCI:STANDER MALO OD DOBOJA MUJO I MI KONJE ZA TRKU IMAMO=.!!!!I EVO MU ODGOVORA O AGRESIJI NA HRVATSKU:
MORA SE JEDANPUT POVJESNO I POLITIČKI ,NIJE PRERANO,IMA ZA TAKVU OCIJENU VJERODOSTOJNIH ARGUMENATA ,DA SE POKAŽE SVA BIJEDA JUGOSLAVENSKIH DOGAĐANJA ,A POSEBNO VOJNI KONFLIKT SRBIJUA –HRAVATSKA .
MORA SE POČETI OD TOGA DA JE RATNI SUKOB PROIZVEDEN SAMO VOLJOM MALE GRUPE NACIŠOVINISTA, A NJIH SU PREDVODILI DVOJICA DUHOVNO NEDORASLIH I DRUŠTVENO POLITIČKI NEOBRAZOVANIH ,A POLITIČKI NEUGLEDNIH I NEPRIZANTIH TALIBANA,TUĐMAN-MILOŠEVIĆ.
ČITAV KONFLIKT JE ORGANIZIRAN NA VJERSKOJ NETRPELJIVOSTI ,ZAŠTO SU NAJODGOVORNIJE SRPSKA PRAVOSLAVNA,SVETOSAVSKA DOKTRINA NA JEDNOJ STRANI I NA DRUGOJ STRANI ,HRVATSKOJ, KATOLIČKA CRKVA ,NARAVNO POTPOMOGNUTA ZAPADNIM NAJEKSTREMINJIM KATOLIČKIM KRUGOVIMA.
DAKLE,OPET SE NA NEKI NAČIN PONAVLJA REPRIZA 1941 GODINE ,KADA SU NA OBE STRANE CAREVALE KRŠĆANSKO- KATOLIČKE RASKOLNIČKE PREDRASUDE.
OBJE VOJSKE SU VEĆ U RANIM POČECIMA BILE OPREMLJENE KRSTAŠKO-KRIŽARSKIM OBILJEŽJIMA,OKO VRATA PATRICE, NA HRVATSKOJ STRANI ŠTO JE DOVOLJAN ZNAK TKO DUHOVNO STOJI IZA TE VOJSKE,A NA SRPSKOJ ,OBILJEŽJE ČETNIČKIM BRADAMA I OKO VRATA KRST DO POJASA.DAKLE ,EKSTREMNO PRAVOSLAVLJE ,S BRADAMA I KAMAMA.
PRIJE POČETKA VUKOVARSKE POBUNE ,DVOJICA ĐILKOŠA SE SATAJU I ISKLJUČIVO TAJNO RAZGOVARAJU,DA BI SE ZA 2 MJESECA VUKOVAR NAŠAO U ISTOJ SITUACIJI ,SA ISTOM DOKTRINOM IZ 1941 GODINE ,KRVAVI OBRAČUN NA VJERSKOJ OSNOVI.
ZNAMO KAKO SE ODIGRALA TA VUKOVARSKA GOLGOTA, STRAŠNI ZLOČINI KOJI ĆE OSTATI KAO POUKA SVIM NADOLAZEĆIM GENERACIJAMA.
ČINJENICA JE DA SE TAJ SUKOB DOGOVORIO I DOGOVORNO VODIO CIJELOG NJEGOVOG TRAJANJA.
MILOŠEVIĆ I TUĐMAN SU SE ,KAKO PIŠE FERAL,SASTAJALI ČETIRDEST I NEKOLIKO PUTA, A IZMEĐU TOGA SU SA OBJE STRANE , PERMANENTNO KONTAKTIRALI OVLAŠTENI EMISARI.POSLIJE VUKOVARA ,KOJI JE DO DANAS OSTAO NEDOREČEN, DVOJICA TALIBANSKIH VOJVODA INTENZIVNO KONTAKTIRAJU I DOGOVARAJU ,SADA, PODJELU BOSNE.
PODJELA BOSNE JE BILA OČIGLEDNA, SKORO JAVNO OBZNANJENO. POSTOJE PISANI DUKUMENTI A PRAKSA JE POKAZALA FORMIRANJEM HVO U HERCEGOVIN. I TAMO SE REPRIZIRALA 1941 GODINA. POTOMCI STEPIČEVIH ANTROPOIDNIH TALIBANA ORGANIZIRAJU KONCENTRACIONE LOGORE PO UZORU SVOJH PREDAKA IZ TOGA VREMENA.
ZA SVE OVO POSTOJE DOKUMENTI ,A GLEDALI SMO MNOGE DOGAĐAJE I NA TELEVIZIJI. OSIM TOGA U HAGU SE SUDI ŠESTORICI VINOVNIKA TIH ZALA I PREMA NEPOTVRĐANIM INFORMACIJAMA ,HAŠKI SUD JE IZREKAO VISOKE KAZNE ZA TE TALIBANE I PROZVAO OVOG HRVATSKOG DRIPCA ,ZGUBIDANA, KMETSKOG ĐILKOŠA ,KATOLIČKOG PROZELITA, KRVOLOČNOG ZLOČINCA TUĐMAN ,ZA POČINJENE ZLOČINE U B I H .SREĆA PO HRVATSKI PUK DA JE PRIJE OTIŠAO NA ONAJ SVIJET NEGO SE NAŠAO PRED HAŠKIM SUDOM DA OSRAMOTI SOCIJALIZAM I NARODNU REVOLUCIOJU KOJU JE VODIO I U NJOJ POBEDIO HRVATKI ,ONAJ NAJVEĆI DIO PUIKA.
ZA SVE TE NARODNE NEDAĆE I ZLOČINE KOJI SU MASOVNI I JOŠ DO DANAS NEOTKRIVENI ,NE ZBOG NEMOGUČNOSTI DA IH SE OTKRIJE, NEGO ZBOG NAMJERNOG ZATAŠKAVANJA ,PIŠU NEVLADINE ORGANIZACIJE.
A KATOLIČKA CRKVA SE ,U ČITAVOM OVOM KOLOPLETU, NE SPOMINJE, A TREBALO BI JAVNO OBZNANITI NJENU VRLO MOČNU I SMIŠLJENU ULOG KAO I NJIHOVIH PRETHODNIKA IZ 1941 GODINE.
JOŠ UVJEK SE FRANJO TUĐMAN SPOMINJE KAO PRVI PREDSJEDNIK ,KAO DA JE POVJEST POČLELA SA NJIME I NJEGOVIM KRIŽARSKIM TALIBANIMA.
OSIM ŠTO JE NA OVIM PROSTORIMA POČINIO RATNI ZLOČIN NON PLUS ULTRA ,I NARODNU RADNIČKU IMOVINU KONFISCIRAO I PODJELIO SVOJIM NAJBLIŽIM PODANICIMA ,POD NJEGOVIM KRIŽARSKO –KATOLIČKIM NACIFAŠIZMOM JE ISTREBLJENA JEDNA NACIONALNA ZAJEDNICA , ČIJI PROCENT U UKUPNOM BROJU STANOVNIKA HRVATSKE NIJE BIO MALI. REZULTAT ZNAMO.
A GOJKO ŠUŠAK ,DINARSKO EPSKI TALIBAN,NESRETNE SVIJESTI,JOŠ UVJEK SE KOČOPERI SA TALIBANSKIM PRIZNANJA ZA SVOJE ZLOČINE,POSJEDUJUĆI NAJLJEPŠU ULICU OVOG GRADA KOJEG JE DUHOVNO I MATERIJANO OSTETIO I OSRAMOTIO.