KRAĐA BOŽIĆA 2017.

KRAĐA BOŽIĆA 2017.

27. prosinca, 2017.

 

 

Piše: Saša Radović

Dvije crtice naše stvarnosti pomračile su Božićno svjetlo 2017. mislećem dijelu hrvatskih
građana. Onim siromašnima duhom ostaje nada u Kraljevstvo nebesko.

Agrokor

Prije svega, ovu katarzičnu 2017. uzdrmala je afera Agrokor. Godinama smo slušali o
“brijunskom” carstvu nedodirljivog Ivice Todorića. Divili smo se fantastičnim Kulmerovim
dvorima i biserima Jadrana; bajkovitoj vili Medveja i zaštićenom privatnom otoku
Smokvica. Pa golema lovišta, jahta, helikopter… I kukavički smo se pokrili poznatom
“hrvatskom šutnjom”.
Todorićev koncern Agrokor najveći je i vršni izdanak pogubne i bolesne Tuđmanove vizije
o vladavini bogatih udbaša koji do 1990. nisu imali ništa. Puštena s lanca Titove diktature
ta udbaška banda lopovska pokrala je i opljačkala sve vrijedne resurse koje su stvarale
generacije prije nas. Opustošene su tvornice i ostali proizvodni mehanizni, urušeno je
gospodarstvo. Hrvatska živi na kreditima. Ove godine dostigli smo astronomski dug od 300
milijarda kuna. Na isti način funkcionirao je i Agrokor – potrošnja je bila veća od prihoda.
Gnojni čir pukao je 2017. na milijardskim kreditima koje više Todorić nije mogao vraćati – a
novi krediti su presahnuli.
No, samo to nije bio glavni razlog, čini se da Agrokorov krah ima dublje korijene.
Tuđmanov sustav stvoren na temelju zločinačke pretvorbe i ratnog profiterstva, sve do ove
godine provodili su nasljednici prvog šefa OZNE, Ivana Krajačića Steve – grupa Hennessy
s čelnicima Franjom Gregurićem, Nikicom Valentićem i Josipom Perkovićem. Perković
doživotno trune u zatvoru, a biološki je sat oslabio ostatak grupe Hennessy. Više nisu
mogli pratiti nove trendove i zaustaviti smjenu generacija. Puklo je zbog podjele plijena i
otvorena je afera Agrokor. Grupa Hennessy izgubila je tvornicu novca koja je godinama
punila crne fondove i hranila nezajažljivu političku elitu. Ono što je bila UDB-ina Astra (koju
je također vodio Gregurić) za Jugoslaviju – bio je Agrokor za Republiku Hrvatsku.
Po podacima koji svakodnevno lansiraju mediji činilo se da zaista dolazi promjena i da
propast Agrokora znači i konačni pad Tuđmanovog sustava, odnosno opće pljačke duge
punih 27 godina. Ali!!! Virus pohlepe, korupcije i kriminala i dalje proždire ostatke
hrvatskog korpusa. Priča iz 1990. se nastavlja s novim modernijim modelom.
Smjena generacija reflektirana u grupi CAIB s Antom Ramljakom na čelu i sa čvrstim
zaleđem vlade RH nekoliko mjeseci uspijevala je zavaravati hrvatsku javnost. Stvarajući
sliku “spašavanja” i restruktuiranja Agrokora uzeti su novi enormni milijardski krediti i u
“posao” je uvučen američki gangsterski, strvinarski fond Knighthead Capital Management
LLC. Vladin povjerenik Ante Ramljak sastajao se s predstavnicima Knightheada, još u
vrijeme dok je kao pouzdanik Martine Dalić pisao Lex Agrokor. Nema sumnje da je cijeli
plan o “spašavanju” odavno dogovoren s američkim podzemljem i stavljen na papir u
obliku tog spomenutog Lex Agrokora.
Krajem godine pale su sve maske. Grupa CAIB i vlada RH diktirat će podjelu kolača:
dioničarima ostaju “srušene i prazne kuće”, a “rodijaci” i prijatelji prigrabit će ono što je
vrijedilo u koncernu Agrokoru (firme očišćene od novih dugova). Dakle, vjerovnici koncerna
Agrokora dobit će bezvrijedne dionice, a najveća dobit ide lešinarskom fondu iz SAD. Fond
je do sada već zaradio 4 dolara na uloženi jedan. A, što je s provizijama ? – upitat će
naivni građanin. Eksponirana imena procesa s hrvatske strane su; Ramljak, Plenković i
Martina Dalić.
Najveći gubitnici hrvatski su građani zajedno s mirovincima – porezni obveznici morat će
vratiti milijardske dugove Agrokora. Tužbe na inozemnim sudovima već su pokrenute.
Tuđmanova vizija o bogatim udbašima koji će vladati Hrvatskom ispunujava se samo
djelomično: ONI ne vladaju, nego uništavaju državu Hrvatsku, hrvatsku naciju i sve
manjinske nacije na ovom dijelu Balkana.

Kaptol

Drugu crticu o krađi Božića 2017. nalazimo u dijelu Božićne poruke kardinala Bozanića:
“…u nas se po javnim informacijama prečesto naglašavaju samo loše stvari. Ma koliko
pojedinosti i bile točne, time se ne predočava cjelovita slika stvarnosti, a potiče se samo
beznađe i nezadovoljstvo. Nasuprot takvim tendencijama potrebni su nam danas više
nego ikada glasnici dobra, povjerenja, novih vizija, ostvarivih mogućnosti i uspjeha u
hrvatskom društvu…”
Ono što nam krade ovaj Božić nije samo poticanje beznađa i nezadovoljstvo – nego
istinsko, pravo beznađe i nezadovoljstvo. Pred našim očima Hrvatska se gasi,
gospodarstvo nestaje, jer neproizvodni resursi rastu, a radni potencijali odlaze u
inozemstvo ili umiru po biološkom imperativu. Golema bulumenta uhljeba, farizeja i
pismoznanaca prekriva i proždire onu drugu sve manju grupu djelatnika koji nešto
proizvode. Uz realan godišnji gubitak; 100.000 “prebjega” godišnje u bijeli svijet, uz
nikakav natalitet i ubrzanu smrt staraca zbog siromaštva i gladi, Hrvatska se nalazi na putu
“u ništa”. Tomu treba dodati i stalno bujanje neproduktivnog sloja kojeg proizvodi vlada
RH. (u zadnja 3 mjeseca “zaposleno” je još 1600 uhljeba-parazita). Hrvatska ima preko
240.000 činovnika – prosječno najviše u EU.
Kako spasiti Hrvatsku, jedinu domovinu koju imamo? Sasvim sigurno, ne formulom koju
nam daje presvijetli kardinal u spomenutoj Božićnoj poruci: “… kada ste pritisnuti prema
zemlji, možete vidjeti Dijete u jaslama; kada podignete pogled, u toj novosti susrećete
otvoreno nebo; kada ste umorni, uz vas su ljudi koji vide svjetlo…”
Možemo podizati pogled i susrest ćemo otvoreno nebo, ali iz tog neba neće pasti ječmeni
kruh i ribe – da nahranimo gladni narod. Sve ostalo povlači se pred stalnim i rastućim
egzistencijalnim strahom cijelog hrvatskog puka.
Umjesto sličnih poruka o spasu s neba bilo bi bolje da se Katolička crkva u Hrvata okrene
prema zemaljskim problemima u svojoj državi. I prije svega da biskupi budu svjesni svoje
pasivnosti u suzbijanju korupcije i kriminala, pa čak i više; blagoslova nekih nemoralnih i
kriminalnih radnji hrvatske vlasti (ratno profiterstvo i zločinačka pretvorba).
Po intenciji pape Francisca trebali bi razmisliti i eliminirati neosporni hedonizam hrvatskog
svećenstva koje živi suprotno Isusovom učenju o skromnosti. Niz seksualnih ekscesa,
govora mržnje s propovjedaonica i stalno miješanje u politiku i u izbore ruši Crkvu u Hrvata
kao moralnu vertikalu – što je zaista nekada i bila.
Iako generalizacija nije dobra temeljem pojedinih ekscesa, ipak su nam, barem djelomično
ukrala Božić 2017. dva neoprostiva nedjela: trošenje novca hrvatskog puka na preskupi
mercedes župnika Vrbanića i kriminalni ispad vjeroučitelja Bagarića u jednoj zagrebačkoj
školi. Dio Bagarićevog govora mržnje: “… metak u glavu po kratkom postupku. U prvu
jamu baciti…” zaista je kriminalan akt. Djeci u razvoju saditi u glavu mržnju do smrti,
dovoljan je razlog da se vjeronauk preseli iz škole u crkve – gdje mu je izvorno i mjesto!
Slučaj u zagrebačkoj školi Matija Gubec slučajno je snimljen mobitelom, ali je umjesno
pitanje; ima li toga još?
Nada umire posljednja, nadajmo se da će u novoj 2018. svjetlo pobijediti pomrčinu.
Anno Domini MMXVII. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code