Piše: Igor Koruga
Već više od stotinu godina kao cjelina djeluje Zagrebački gudački kvartet, sastav obilježen duhom i poviješću našeg glavnog grada, ali i brojnim glazbenicima koji su ga tijekom 107 zgotovljenih koncertnih sezona uspješno njegovali, oplemenjivali i, dakako, na bolje mijenjali. Današnju postavu čine umjetnički voditelj i prvi violinist Martin Krpan (1995), drugi violinist Davor Philips (1977), violist Hrvoje Philips (1977) i violončelist Martin Jordan (1970), dugogodišnji suradnici koji su ovoga utorka, 6. listopada 2026. od 19:30 sati u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog, svojim prvim cjelovečernjim koncertom svečano obilježili novu, 108. sezonu Zagrebačkog kvarteta 2026/2027. Koncert je bio unaprijed rasprodan, što nije čest slučaj, dijelom i zbog gostovanja vrlo istaknutog mladog violončelista, Luke Galufa, školovanog na prestižnoj Međunarodnoj glazbenoj akademiji Menuhin (IMMA) u Švicarskoj, gdje je studirao kod uglednih profesora Pabla de Naverána i Clemensa Hagena te pritom surađivao sa svjetski priznatim umjetnicima, među kojima su bili Mihail Pletnjov, Vladimir Spivakov, Renaud Capuçon, Gautier Capuçon, Gábor Takács-Nagy, Liviu Prunaru, Gérard Caussé, Gilles Apap, Nelson Goerner i Boris Brovcin.
Osebujan zvuk kvinteta
Galufova uloga bila je značajna isključivo u tumačenju raskošnog Schubertovog Kvinteta za dvije violine, violu i dva violončela u C-duru, D 956, napisanog 1828. godine, uoči skladateljeve smrti i tek nakon petnaest posve dovršenih gudačkih kvarteta. Kvintet je imao dotad nezabilježen zvuk, basovski proširen i melodiozno obogaćen u tenorskom registru, dakle bitno drugačiji od Mozartovih i Beethovenovih kvinteta s violama. U njemu se predstavila i veća sloboda (peteroglasnog) skladanja, pogotovo u odnosu na tradicionalne tonalitetne strukture u kojima nije bilo odveć tonalitetnih modulacija, a posljedično i variranja tema te njihovih boja. Melodijske su se fraze ponavljale u tri i/li četiri različita tonaliteta, unutar neočekivanih, genijalno osmišljenih modulacija koje su petoricu glazbenika dovele do vrhunaca njihovih izvedbenih moći.
Promjenjivi postupci
Drugim riječima, ono što je u uvodnome stavku Allegro ma non troppo bilo najupečatljivije nije bilo toliko povezano s tematskim bogatstvom (kojega je naime bilo), već s određenim dojmom iščekivanja koje je glazba sugerirala. Sugestivna je bila i jedna od najuzvišenijih Schubertovih misli, sažeta u drugoj temi te zasićena lirizmom u suglasjima violončela i modulacijama iz C-dura u A-dur i obrnuto. Učestalost zanimljivosti nastavila se i u transcendentnom i eteričnom Adagiju, napisanom u udaljenom E-duru. Naime, teksture i zvuci tog nježnog i sjetnog stavka oduzimale su dah od samoga početka od kojega su nadalje središnji gudači izvodili dugu melodiju čiju su pak poruku ukrašavale izražajne figure prve violine i pizzicato tonovi drugog violončela. Igra se protegnula do Scherza koji je najzad vratio početnu vedrinu kvinteta, inicijalni C-dur, stvorivši pritom svojevrsnu rustikalnu energiju, živahan ritam kao i slike seoskog plesa i lova. U kontrastnom nizu pojavio se i središnji Trio s novim tonskim bojama i tamnijim ugođajima, prožetim rezignacijom, a razigranost se ponovila po isteku Scherza, većma kao najava završnog Allegretta ispunjenog opetovanim promjenjivim postupcima koji su mali gudački sastav sad već zvukovno pretvarali u omanji gudački orkestar. Uz zanosne mađarske i bečke teme, ali i uznosit zaključak, u konačnici se ipak htio afirmirati život kao smisao i odredište uzbudljivog glazbenog putovanja u kojem je, usput, nadahnuti i gotovo nepogrešivi gostujući violončelist stvorio pokoju benignu asocijaciju na prvu logičnu smjenu unutar sastava Zagrebačkog kvarteta.
Song Igora Kuljerića
Samostalna i čista kvartetska izvedba bila je također ponuđena poklonicima Zagrebačkog kvarteta i žanra, i to u obliku odlične izvedbe stilski izuzetne skladbe Song, u kojoj se naš poznati skladatelj Igor Kuljerić (1938-2006) posvetio pročišćenom i komunikativnom glazbenom jeziku, tradiciji dakle, melodioznosti i liričnosti, onkraj konceptualnih pravila, algoritama i drugih specifičnih procesa poput aleatorike, serijalizma i pitch-class setova. T
