GLAVNE TEME

KARAMARKU JE NAJBOLJE DA SE MAKNE IZ POLITIKE

22. siječnja, 2012.

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Predsjednik HČSP-a Josip Miljak je jedan od najdosljednijih političara na domaćoj političkoj sceni.

U tom sveopćem maskenbalu on se kao na naljepnici koju je prije nekoliko godina njegova stranka lijepila na mnogim površinama drži pravca-samo desno.

Josip Miljak rođen je 1960. u Aržanu, pokraj Imotskog. Tridesetak godina živi u Zagrebu.

Od 1989. sudjeluje u političkim događajima, sudionik je Domovinskog rata. Autor je knjiga „Imamo mišljenje“ i „Višestranačko jednoumlje“.

Poslije posljednjih parlamentarnih izbora prerastao je u jednog od najistaknutijih pravaša.
Razgovor za portal Tjedno s gospodinom Miljkom obavljen je dopisnim putem.

Kako funkcionira koalicija sa strankom gospođe Tomašić?
– Naša pravaška koalicija nazvana „Pravaški kišobran“ je jedina na prošle parlamentarne izbore izašla na jednoj listi u svih jedanaest izbornih jedinica i jedina je postala parlamentarna od svih „domoljubnih“ lista. Time smo pokazali političku zrelost i udarili dobar temelj za budućnost pravaštva uopće. Koalicija je čvrsta i dalje, te radimo na Sporazumu koji će jamčiti trajnu koaliciju naših stranaka, a pokušati ćemo pridobiti još jednu pravašku stranku i stvoriti jaki pravaški blok već na sljedećim lokalnim izborima.

Kakva je budućnost hrvatske desnice?
– Budućnost političke desnice je više nego dobra. Znajući prilike na hrvatskoj političkoj parlamentarnoj sceni, na kojoj nema različitih, nego su svi za isto, za istu politiku, za EU, za neoliberalni brutalni kapitalizam koji je antidomoljubni i antisocijalni, a to je pokazalo i najnovije glasovanje u Saboru gdje je 127 nazočnih zastupnika listom za EU, a samo je gđa. Tomašić bila suzdržana. To je zastrašujuće, takvo jednoumlje plaši i podsjeća na komunizam. Politička desnica je daleko jača nego to govore rezultati na izborima, samo trebamo preboljeti dječje bolesti oko organizacije tih naših snaga, a konačan pad bivšeg vodstva HSP-a će i to omogućiti.
Treba li već sada raditi na ujedinjenju desnice i koliko je to moguća misija?
– Mi već uvelike na tome radimo, i bit ću potpuno iskren, jer mi pravaši drukčije ne znademo, čekamo rasplet stanja u Hrvatskoj stranci prava, koja se ne može izuzeti kada je riječ o okupljanju pravaša. O ishodu njihova sabora koji su zakazali za 25. veljače, će ovisiti i naši daljnji koraci u tomu pravcu.

TEROR MANJINE NAD VEĆINOM

Može li siromašan čovjek biti pravi istinski desničar, a krupni kapitalist ljevičar?
– Ja smatram da imovinsko stanje neke osobe nije presudno za njezinu političku opredijeljenost. Tu su važniji drugi parametri, a najvažniji je istinsko domoljublje. Zar je važno koje su ideologije tipovi koji su opljačkali i rasprodali Hrvatsku, za njih je ideologija lijeva ili desna samo paravan za pljačku. Ja na našoj političkoj sceni ne vidim egzaktnu podjelu na ljevicu i desnicu, vidim ju s jedne strane, kao vladajuću kastu koja nas je uništila i sada nas svim silama guraju u EU, a s druge strane vidim prevarenu domoljubnu opciju koja je nakon krvarenja u ratu i stvaranja Države, izgurana na marginu. To možemo zahvaliti Tuđmanu koji se nagodio s udbašima, i nije proveo lustraciju i dekomunizaciju Hrvatske, zbog čega ćemo još dugo ispaštati.

Jeste li ksenofob, homfob, euroskeoptik, fašist, ognjištarac?
– Ksenofob nisam, ali se ne libim replicirati npr. Srbima u Hrvatskoj koji su hrvatski državljani, ali to nikako ne žele shvatiti i prihvatiti, naravno izuzevši pitanja privilegija po kojima Pupovac i družina ulaze u Sabor. Homofobija je izmišljotina onih koji relativiziraju pitanje javnoga morala, pa nemoralne parade nazivaju paradama ponosa i festivalom demokracije. To je teror manjine nad većinom. Nisam euroskeptik, nego protivnik ulaska Hrvatske u raspadajuću tvorevinu EU. Hrvati nikada u povijesti nisu bili fašisti, pa tako nisam ni ja, ja sam samo domoljub koji je spreman za Hrvatsku sve učiniti, ma koliko nam tu Hrvatsku vlast htjela ogaditi, neće u tomu uspjeti. Pojam ognjištarac se rabi kada se nekoga želi prikazati kao nazadnoga i zadrtoga, a sjetimo se samo 1991. i naših izbjeglica koji su živu glavu spašavali od srpske agresije, vaše kolege novinari su izvješćivali da su ti ljudi morali napustiti svoja vjekovna ognjišta, to znači dom. Pošto sam ja uvijek spreman braniti svoj dom, da ja jesam ognjištarac.

KARAMARKO NIJE PRAVI DESNIČAR

Zašto u svijetu trendovi skreću desno, a u Hrvatskoj lijevo? I zašto obzirom na trendove u svijetu svjetski centri moći ne podržavaju desnicu u ovim krajevima?
– Politička scena u Hrvatskoj se teško i sporo profilira. Imali smo dugotrajnu vladavinu lažno domoljubnoga HDZ-a, pa 2000. – 2003. godine izvorne slijednike partije, pa opet HDZ koji je tada došao na vlast na krilima Splitske rive, naravno opet s lažnim domoljubljem. Hrvatski minimalizam, strah od gubitka i ovako klimave države, te domoljubna patina koja krasi i takav HDZ, ne dopušta ubrzaniji razvoj istinske nacionalističke opcije. To se sada počinje mijenjati. Svjetski centri moći kod nas ne podržavaju nacionalnu desnicu stoga, jer im desnica ne bi prodala banke, Telekom, INU…, oni podržavaju one koji će im bolje služiti dok ne odrade za njih sve što treba. I tu vidim veliku šansu za naš rast, jer se više nema što prodavati, i vanjskim  tutorima će biti svejedno tko je na vlasti, pa nas barem neće kočiti i razbijati kao do sada.

Jeste li podnijeli postizborno financijsko izvješće?
– Jesmo, to smo učinili među prvima do u detalje.

Tomislav Karamarko kao vođa hrvatske desnice?
– Teško, možda će se kandidirati za šefa HDZ-a, ali nacionalna desnica je nešto drugo i nikada ga  neće prihvatiti kao vođu iz više razloga. Bio je bliski suradnik Stipe Mesića, i po svoj prilici vrlo agilan u hvatanju generala Ante Gotovine. Za njega je najbolje da se makne iz politike.

Prokomentirajte buku koja se podigla oko mise za poglavnika. Što mislite o onima koji su protiv takvih misa?
– Buku je digao židovski agent Zuroff, i mislim da to najmanje dodira ima sa samom misom. Zuroffa zanima samo i jedino dodavanje soli na rane nama Hrvatima. Njegova i Goldsteinova teza jest, da se Hrvatima ne smije dopustiti da se oslobode stigme zločina, i to se multiplicira do neslućenih razmjera. Da je njemu do pravde, on bi digao glas zbog neosuđenih partizanskih zločina nad Hrvatima, ili bi osudio zločine svojih sunarodnjaka koje čine nad Palestincima i to sada. Oni koji su protiv misa su zapravo mentalni staljinisti, ideološki mračnjaci i opasni tipovi. A kada im to kažete u lice onda ste antisemit, što li već.

Kako ste reagirali kad je sudac u Kninu Za dom spremni proglasio starim hrvatskim pozdravom?
– Pozdravljam tu odluku suca iz Knina, ali nisu svi tako hrabri. A da je za to potrebna hrabrost, to govori o krhkoj demokraciji i još krhkijoj pravnoj državi ali i političkoj percepciji. Protiv mene se vodi sličan spor na sudu u Zagrebu, i sutkinja mi je u oči rekla, da me ne može osuditi, ali da ona nikada neće napisati da je pozdrav Za dom spremni, sasvim legalan i dopušten.

Jeste li bili na Pavelićevom grobu?
– Nisam bio u Madridu, to mi je žao, ali svake godine idem na grob Poglavnikovih roditelja Mare i Mile Pavelića na Mirogoju. To je jedini stari grob gore koji nema nadgrobni kamen jer to komunisti nisu dopustili, postoji samo željezni križ s njihovim imenima. Neki domoljubi su htjeli postaviti nadgrobni kamen, ali je prevladalo mišljenje da se to ostavi kao podsjetnik na totalitarizam koji je vladao.

Neki domaći desničari HČSP optužuju da šurujete s mađarskim nacionalistima neprijateljski naklonjenim prema hrvatskoj državi?
– Poznato mi je to, ali mi se na to ne obaziremo. Kada smo kod neprijateljski raspoloženih susjeda, držimo da je Hrvatska okružena njima, a mi moramo s nekim uspostaviti kontakte. Mi smo se s njima našli zbog nekih političkih poveznica, koje bi u budućnosti mogle odigrati značajnu ulogu. Nismo naivni i ne vjerujemo nikomu, ali ni guranje glave u pijesak ne pomaže.

Pratite li Zafranovićev dokumentarni serijal o Titu?
– Ne pratim to, ali stječe se dojam da se o Titu previše govori u javnim glasilima, i to naravno pozitivno. To je tragedija, to je pokušaj zaustavljanja povijesnoga kotača i stanje koje očituje paranoju Titovih sljedbenika, koji su sada uistinu jaki, ali koji ipak u dubini duše osjećaju da gube tlo pod nogama, i da ne mogu zaustaviti svoj konačni pad. Oni su u strahu od stvarne Hrvatske koju mi zagovaramo, a ja ih pitam čega se boje!? Ako toj Hrvatskoj nisu nanijeli zlo, nemaju se čega bojati, ali mjereći količinu njihova straha, čini mi se da je podloga za strah pozamašna.

HRT NIJE JAVNA TELEVIZIJA

Prokomentirajte stanje na HRT-u .
– HRT je sve samo ne javna televizija, koja bi trebala biti servis svih političkih opcija, kada je riječ o politici. Možda je za ilustraciju stanja na HRT-u najbolje spomenuti da je velikom većinom glasova za zamjenika ravnatelja izabrana osoba koja je na toj istoj televiziji priredila orgije kada su osuđeni Gotovina i Markač. Takva osoba bi u normalnim državama završila u zatvoru ili dobila izgon iz države, ali kod nas se antihrvatstvo još uvijek najbolje plaća.

Pripremate li neke nove prosvjedne akcije?
– Sudjelovali smo sada u svim prosvjedima protiv ulaska Hrvatske u EU, kao članica Vijeća za Hrvatsku NE u EU. Naši članovi su dali veliki doprinos u svim akcijama. Podijeljeno je gotovo 2.000.000 letaka, a to je golema količina. Sudjelovat ćemo u prosvjedu zbog otpuštanja 450 radnika T-coma, a to je krajem siječnja, koji godišnje iz Hrvatske iznese 3,7 milijardi kuna čiste dobiti, ali nezajažljivim kapitalistima je i to malo, pa žele 450 hrvatskih obitelji ostaviti bez kruha. To nije Hrvatska kakvu mi želimo, da dođemo na vlast, mi bismo taj T-com odmah nacionalizirali, a Nijemcima vratili pišljivih 600 milijuna eura, koliko su ga platili.

Što ako ne prođe referendum o ulasku u EU, trebaju li političari koji su nas uvjeravali da će Hrvatska bez Eu propasti nastaviti voditi Hrvatsku?
– Politička jednoumna kasta bivša i sadašnja vlast nema nikakvu strategiju razvoja Hrvatske, nego su sve bacili na jednu kartu, ulazak u EU. Sada i oni vide da je EU u velikim problemima, ali ne mogu nazad, ne mogu narodu reći da je njihova politika potpuno promašena. Lažu iz dana u dan. Vesna Pusić govori o izdašnim fondovima koji samo čekaju da uđemo, a onda dignu PDV na 25% i prijete uvođenjem novih poreza. Slika Hrvatskog sabora je takva da je od 151 zastupnika njih 150 ili 99,3% za EU, a referendum je upitan i ne zna se hoće li uopće proći, ali je sigurno da će rezultati biti u potpunoj suprotnosti sa slikom Sabora, i pitam se tko uopće predstavlja protivnike ulaska u EU u tom Saboru. A ako kojom srećom Hrvati odbace ulazak u EU, držim da bi se odmah trebali raspisati izbori, ali mi živimo u Hrvatskoj, zar ne.