Piše: Igor Koruga
Od rješenja sve zanimljivije zagonetke vezane uz razvoj svjetske i domaće jazz glazbe, očito smo sve udaljeniji. Toj tvrdnji u prilog idu sadržaj i forma netom okončanog Jazzaheada! 2022, najvećeg svjetskog sajma jazza održanog od 28. travnja do 1. svibnja u Bremenu, na kojem je pred bezbrojnom publikom, u samo tri dana, u nekoliko glamuroznih hala preuređenih u koncertne prostore, jednom šatoru i raskošno opremljenoj konferencijskoj dvorani, svakodnevno od 10 do 24 sata, svoje poimanje jazza iznijelo četrdesetak svjetskih jazz sastava. Sličan sadržaj i formu preuzela je i naša bremenska inačica, zagrebački JazzHR Festival/Spring 2022, održana od 4. do 6. svibnja u Tvornici kulture, skromnija u svakom pogledu u organizaciji HDS-a. Kod nas se, naime, u burnom trodnevlju predstavilo nekoliko žanrovski razjedinjenih sastava i solista, samo u najširem smislu džezerskih. Ukratko, i ondje i ovdje ponudilo se previše toga: šuma je sakrila stablo, naličje lice, a hiperprodukcija bitak stvari. U višesatnim programima moglo se čuti podosta neobičnih sinergija, rubnih žanrova i, rekao bih, glazbenih cirkusa, široj publici (koje i nije bilo napretek) zabavnih, pričem se prikrilo puno toga vrijednoga, po nekima spremnog za glazbenu ropotarnicu. Očito je, dakle, bilo i to da teret mode moraju nositi i nejaka, prirodno oslabljena leđa hrvatskog jazza, ista ona koja ionako sve vrijeme, u nedostatku sveobuhvatnije podrške institucija, nose breme pročišćenog improvizacijskog minimalizma, breme esencijalnog jazza – priznatog i dorečenog umjetničkog pravca dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća, pravca s nenadanim početkom, naglim rastom i razvojem tijekom četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća i, nastavi li se ovako, s vrlo izvjesnim krajem.
Nastup Marka Črnčeca
Svemu unatoč, ili možda baš svemu zahvaljujući, i danas postoje pronicljivi pojedinci, većinom vrsno školovani izvan domicila, poput slovenskog suvremenog glazbenika, jazz pijanista i (u posljednjih desetak godina) miljenika njujorške jazz scene, Marka Črnčeca (1986), koji je sa svojim trijom nastupio pred zagrebačkom publikom, u srijedu 4. svibnja od 19:30 sati, dakako, u Tvornici kulture. Izdvojivši se općenito, ne samo od reda glazbenika s kojima je nastupio u Zagrebu, s potpuno zaokruženim i jasnim zvukom te sa suvremenom predodžbom jazza, Črnčec je osim svojih nekoliko skladbi, poput recimo My Sweet T, vrlo šarmantno i zrelo iznio probrane skladbe nekoliko jazz velikana. Šarm i zrelost u pravilu su se odnosili na Črnčecovo poznavanje neodjeljivih odlika pojedinih stilova i, posljedično, posve slobodnog improviziranja, a ne na često skučene uporabe naučenih improvizacijskih obrazaca, prisutne kod većine nestrpljivih, lakomislenih i tehnički superopremljenih jazz karijerista. Stoga je uživanje u posve autentičnim vizijama skladbi kao što su Pannonica, T. Monka, Countdown, J. Coltranea, I have a dream, H. Hancocka, Here’s that rainy day, J. V. Heusena, Pinocchio, W. Shortera i 7.5, Billa Stewarta, bilo neopisivo. U nastavku večeri valjalo se prizemljiti, a za to su bili zaduženi vrsni glazbenici iz slovensko-hrvatsko-kubanske etno kombinacije FiloSofía, puno primjereniji na nekoj egzotičnijoj, latino manifestaciji. Njihov briljantan nastup obilježile su odreda autorske skladbe i aranžmani trubača Darka Sedaka-Benčića te trombonista i pratećeg vokalista Mirona Hausera.
Untamed
Etno pak skupina romske provenijencije, Balkan Zoo, s utemeljiteljem, basistom i skladateljem Mariom Rašićem (1973) te s glasovitom flamenko pjevačicom Ninom Ćorić i Mirsadom Dalipijem, nesumnjivo najboljim udaraljkašem na festivalu, također se ugurala u sljedeći festivalski raspored, 5. svibnja od 20:30 sati, i to nakon tradicionalne manifestacije Nove nade jazza ¨Marjan Marjanović¨, na kojoj su se predstavili easy pop pjevačica i pijanistica, Sonja Agata Bišćan, džezeri u nastajanju, Zvonimir Radišić Trio, suvremeni klasični pijanist, Patrik Zamuda, i eklektični heavy-fusion kvartet, ectratis. Stilski ujednačeno, cjelokupnu su priredbu, u petak 6. svibnja od 19:30 sati, okončali odabrani članovi ansambla Lado, usklađeni s etno-jazz ansamblom Jazziana Croatica, zagrebačkog udaraljkaša i skladatelja Borne Šercara (1972). Uspješan nastup zbio se, valja istaknuti, ponajprije uz pomoć eminentnog, muzikalnog i uzorno školovanog saksofonista Vojkana Jocića, a potom i ženskog vokalnog okteta te solista na violini, harmonici, frulicama i gajdama. Predstavljeni projekt Untamed (Neukroćen), kažu kruna Šercarovog stvaralaštva, navodno je ove godine izašao i na istoimenom nosaču zvuka u izdanju Croatia Recordsa. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.