KORUGA: MAJSTORIJE LOVRE MARUŠIĆA NA KRAJU  CIKLUSA PLEYEL

KORUGA: MAJSTORIJE LOVRE MARUŠIĆA NA KRAJU  CIKLUSA PLEYEL

30. studenoga, 2021.

 

Piše: Igor Koruga

Višestruko nadareni njemački skladatelj Robert Schumann (1810-1856) bio je poznat i po tome što je kao vrsni glazbeni kritičar objavljivao iscrpne i netipične osvrte, pod pseudonimima Florestan i Eusebius koji su nerijetko sudjelovali u duhovitim kritičkim raspravama i analizama kompozicija iz različitih točaka gledišta s (također) izmišljenim majstorom Rarom. Temperamentni Florestan obično je naslućivao sve novo i izvanredno, sanjivi Eusebius spajao je suprotne polove Schumannove prirode, a njihova oprečna mišljenja po potrebi je usklađivao zreli i nepristrani promatrač majstor Rar, prvobitno zamišljen kao Friedrich Wieck (1785-1873), Schumannov učitelj i budući punac.

Putokazi za odgonetavanje ideja

Ovom praktičnom i nadasve prikladnom metodom gotovo sam se poslužio u točnom opisu završnog koncerta Šeste sezone prestižnog pijanističkog ciklusa Pleyel Svetislava Stančića koji se u organizaciji Umjetničke organizacije Cristoforium održao u nedjelju, 28. studenog 2021. od 20 sati, u Velikoj čitaonici Hrvatskog državnog arhiva. Razlozi moje tajne namjere bili bi prvenstveno povezani s nesvakidašnjom interpretacijskom slojevitošću omiškog pijanista Lovre Marušića (1992), a potom i s pomno usklađenim programom koji je bio sastavljen isključivo od Schumannovih djela kao što su Arabeske u C-duru, op. 18, Drei Fantasiestücke, op. 111, Kreisleriana, op. 16, i u dodatku scena, sedma po redu Träumerei, iz niza klavirskih minijatura Kinderszenen, op. 15. Schumann je, povijesno gledajući, na samome početku djelovanja imao problema s recepcijom svojih raznovrsnih klavirskih djela iz kojih je manje ili više proizašao sav njegov kasniji glazbeni opus. No, tijekom priprema za karijeru pijanista bio je dodatno oduševljen zvučnim mogućnostima modernog klavira: kako punoćom njegovih glasova i harmonija, tako i upotrebom pedala. Shodno tome, već je u svojim ranim djelima potisnuo suhoparnu klavirsku virtuoznost u korist lirske poetičnosti, smislivši pritom nizove asocijativno povezanih stavaka uobličene u jedinstvene cikličke forme. Naslove ciklusa i stavaka namjerno je birao neovisno o ilustrativnim, programatskim značajkama kako bi samom izvođaču ponudio tek putokaze za odgonetavanje ideja i struktura iz svoje lirske glave koja je najčešće tek iz jedne glazbene misli, većma vrlo sažete, množila slobodne varijacije temeljene na tematskim preobražajima, osjećajima i maštanjima.

Predan i podređen interpretaciji

Sukus svega spomenutog poslužio je tvrdokorno kao izazov samouvjerenom i svirački više nego mjerodavnom Lovri Marušiću, i to u smislu vrlo sugestivne i suvisle predodžbe čarobne Arabeske, donekle prezirane od samoga autora, ali i pune asocijacija na arapske ornamente i baletne pozicije, napisane unutar pet neobično osjenčanih varijacija jednog te istog melodijskog obrasca. Majstorije Marušićeve lijeve ruke liptale su u prvom ¨komadu¨ (Sehr rasch…) iz burnog opusa 111, ističući – samo kada je to trebalo – kratke i provokativne kromatske fraze, gotovo motivske građe, dok je nastavak (Ziemlich langsam) odisao kontemplativnim ozračjem finih unutanjih glasova koje je bilo teško potiho naglasiti. U završnom ¨maršu¨ i slijedu perfektnog muziciranja prirodno je, reklo bi se, iz jednostavne A-B-A tematske forme isplivala složenija B tema, u osnovi slobodna i opuštena improvizacija bazirana na delikatnim arpeggima i inteligentnim modulacijama. Geneza Kreisleriane potom je uključivala i slojevitost skladateljeve fikcije i autobiografije; valjalo je u tom smislu suprostaviti burne i zlokobne epizode nježnim i reflektirajućim melodijama, odjevenim u slojevite teksture. U potpunosti predan i podređen interpretaciji, Marušić je elegantno i samo naoko bezbrižno nastavio svoj ¨let¨ kroz ostatak ciklusa, uvis nošen ljepotom melodijskih linija i čudom harmonijskih rješenja. Vremenski oslobođeni recital imao je i već spomenutu, više nego odgovarajuću završnicu, dakako u dodatku, blistavo izvedenu i očekivano ovacijama nagrađenu, a sve nakon jednosatnih vijugavih razmišljanja i kaleidoskopski promjenjivih raspoloženja vazda nepredvidljivog i svemoćnog Schumannovog genija. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code