GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: KLAVIRSKI DUO GAŠPAROVIĆ U INSTITUTU LISZT DONIJELI VEČER SA SCHUBERTOM

24. studenoga, 2022.

Piše: Igor Koruga

Rijetki su roditelji koje baš nikada nije napustila volja i nada zbog odgojnih napora neokrunjenih brzim uspjehom, ili zbog dojma da im je dijete povremeno letargično, apatično, krajnje pasivno, ili upitno (ne)darovito. Stoga je individualna psihologija, koja je i prije četrdesetak godina podrazumijevala podjednak trud prema svoj djeci, odnosno unaprjeđivanje svih njihovih psiho-fizičkih i duhovnih sposobnosti, poglavito u smislu jačanja samopouzdanja – a samim time i zdravog sazrijevanja, dugoročno bila jasna samo onima kojima je životna upornost gotovo graničila s mazohizmom. Takvih je roditelja bilo malo, danas ih je još i manje (odgojnih normi također), a zanimljivo je da su se neki od njih pojavili i u poznatim hrvatskim glazbeničkim obiteljima, poput recimo, obitelji Dešpalj, Rucner, Krpan, Bjelinski i Detoni. U tom se smislu već dulje vrijeme ne može zaobići niti obitelj Gašparović, s dvojicom vrhunskih pijanista, ocem Ljubomirom i sinom Danijelom, koji neumorno rade na afirmaciji svoje Umjetničke organizacije Cristoforium, svjetski priznatih pijanista (Jurinića, Gugnina, Marušića…), rijetkih povijesnih klavira iz neprocjenjive obiteljske zbirke te dva posve osobita klavirska ciklusa – Pleyel Svetislava Stančića i Cristoforium. Uz to, dvojica umjetnika čine i Klavirski duo Gašparović koji se ove subote, 19. studenog od 19 sati, unutar 7. sezone ciklusa Cristoforium, publici predstavio sa cjelovečernjim recitalom, Večer sa Schubertom, u Institutu Liszt Zagreb u Cesarčevoj 10.

U mađarskom tonu

Pažljivo odabrani i ugođeni slijed djela išao je na ruku četveroručnog muziciranja, žanra kojeg je uspostavio, a naposljetku gotovo i iscrpio sam Franz Schubert (1797-1828). Naime, postoji neupitna činjenica da je Schubert bio neprestano zaokupljen formom dueta (na jednom klaviru), sve do posljednje godine svog života, te da je s tim dijelom opusa nadmašio bilo kojeg skladatelja XIX. i XX. stoljeća. Stoga niti Gašparovićima nije bilo lako odabrati svega nekoliko djela, poput Divertissement á la hongroise, D. 818, minijaturnu Sonatinu, D. 968, Divertissement sur des motifs originaux francais, D. 823, i raskošnu Fantaziju u f-molu, D. 940, i to za tumačenje na povijesnom fortepianu Joseph Simon iz 1840. godine, jednom od desetak preostalih u svijetu. Fantazija – koju se inače povezuje i s Mozartovom Fantazijom u f-molu, KV 608, sviranjem u klavirskom duetu kao i s dominantnom fugom – bila je svakako najmoćnija i publici najkvalitetnije predočena. Strukturno jedinstvo elemenata fantazijske forme i sonate osiguravala je, prvotno, prekrasna uvodna melodija (svojevrsni lajtmotiv) s izražajnim agogičkim appoggiaturama, naslonjena na temu iz Gudačkog kvinteta u C-duru, D 956, odnosno pripadajućeg Adagia skladanog iste godine, a potom i suglasna čvrstoća kombiniranog sviranja dvojice pijanista. Razvoj teme bio je jednako kvalitetno protumačen u punktiranom stilu francuske uvertire Larga, ali i u mađarskom govornom ritmu Scherza i Trija. S povratkom glavne teme došlo se i do masivne dvostruke fuge orkestralne zvučnosti, teme lova i kataklizmičkog završetka djela. Uljudni umjetnici suorganizatoru su se odužili i s koračnicom u c-molu, kontrastnim trijom, naglašenim mađarskim ritmovima i melankoličnim melodijskim obratima unutar opusa D. 818, a publici, uopćeno, višestrukim naklonima i prigodnim dodatkom.

Best of Bach & Paganini

Dodaci možda jesu uobičajeni, no ponekad se nastoje i izbjeći, kao što je to za samo tri dana, dakle u utorak 22. studenog od 19 sati, u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa, u svom solističkom recitalu Best of Bach & Paganini uspio učiniti poznati violinist i predavač na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji – Ivo Dropulić (1986). U okviru ciklusa Vivant professores Dropulić se odao velikom (i nužnom) naporu kako bi iznio pet odabranih stavaka (Adagio u g-molu, Fugu u g-molu, Andante u a-molu, Sarabandu u d-molu i Chaconnu u d-molu) iz Bachovih Sonata i Partita za violinu solo, BWV 1001, 1003 i 1004, Paganinijeve Varijacije na temu ¨Nel cor piu non mi sento¨ iz opere La molinara (talijanskog skladatelja Paisiella) i još četiri Capriccia: br. 4 u C-duru, br. 9 u E-duru, br. 23 u Es-duru i br. 24 u a-molu. Možda je pristup najvirtuoznijim djelima violinskog repertoara mogao biti malo različitiji, jer, za razliku od Paganinijevih privlačnih, strelovitih i vrtoglavih komada, kod Bacha se gotovo redovito radilo o širokim portatima, paralelnim intervalima, višestrukim zaustavnim akordima, promjenjivim artikulacijama i kontrastima, izrazitoj polifoniji i harmoniji, što je sve skupa bilo gotovo nemoguće uklopiti u, zapravo, plesna ozračja baroknih suita. Međutim, zapisi govore o tome da su naveći svjetski violinisti (i) u tome uspjevali. U novije je vrijeme, na primjer, (is)to pošlo za rukom britanskoj baroknoj violinistici, Rachel Podger (1968), a njezina je sviračka čarolija srećom ovjekovječena na dvostrukom albumu Complete Sonatas & Partitas for violin solo (Channel Classics, CCS SEL 2498). T