KORUGA: IZNIMNO DJELO KREŠIMIRA KLARIĆA UVELIČALO NASTUP ZBORA EUTERPA

KORUGA: IZNIMNO DJELO KREŠIMIRA KLARIĆA UVELIČALO NASTUP ZBORA EUTERPA

29. ožujka, 2023.

 

Piše: Igor Koruga

U posljednjih nekoliko desetljeća puno se toga promijenilo. Stvarnost se, kakva god, temeljito uzdrmala; ljudi su se više nego ikada virtualno povezali i fizički otuđili, naučili su se dugo sjediti, buljiti i tipkati, a tisućljetnim bajkama udahnuli su nove po(r)uke da bi se, eto, njihova genetski predodređena ¨super-djeca¨ napokon stala rađati ¨unaprijed osviještena¨, pametna i podobna za doživotnu skrb. U konačnici, svi su počeli živjeti isto: izolirano, anonimno, površno i brzo, samo naizgled ugodno i bezbrižno, neovisno o obrazovanju, odgoju, pameti i bogatstvu. Ne znam, možda je to oduvijek bilo tako, u što sumnjam, barem u svojoj trenutnoj životnoj zrelosti, u koju također sumnjam. Jer, sa svim svojim pohlepama, podlostima, lažima, licemjerjima, maloumljima i sličnim ljudskim svojstvima, koja su uglavnom ostala nepromijenjena, čovjek je ne tako davno bio bitno manje izgubljen, potišten, hladan, uvjerljivije malen pred Bogom, barem u ovo korizmeno, preduskrsno vrijeme. Ljudsku (ne)sigurnost dodatno je potresla i modernizacija nekoć čvrste Katoličke crkve, njezin odnos spram zaređenja žena, svećeničkih brakova, istospolnih zajednica i budućih inauguracija liberalni(ji)h papa. Dakle, izuzev strogog svetog pisma i svakako zadanih misnih slavlja, jasno je da današnjem čovjeku nije preostalo mnogo postojanih i sigurnih utočišta, skućišta, dovoljno udaljenih od nevolja koje (si) je isti on, nažalost, oduvijek sam stvarao. No, naravno da mjesta još uvijek ima. Istina, sve manje tih postojanih i ugodnih, onkraj nemira i nevolja, ali ih ima. Nekoliko njih moglo se i ovih dana naći u Zagrebu, čemu su svjedočili svi koji su, u nedjelju 26. ožujka od 19 sati, bili u Bazillici sv. Antuna Padovanskog na Svetome Duhu i poslušali večernju misu mjesnog župnika i koncert nedavno osnovanog Zbora Euterpa, pripadajućeg orkestra pod ravnanjem dirigentice Marije Anđele Biondić (1998) i vrsnih solista: sopranista Marka Antolkovića (1999), baritona Jurice Jurasića Kapuna (1994), orguljaša Krešimira Klarića (1994) i violinistice Adele Žganec.

Netipičan Requiem

Ideja mješovitog zbora Euterpa, osnovanog prije nepune dvije godine, i istoimene Umjetničke organizacije potekla je od umjetničke voditeljice i dirigentice zbora koja se, rekoh, ove nedjelje, odlučila za zbir sakralnih djela, zaokruženih pomalo netipičnim Requiemom, op. 48, Gabriela Fauréa (1845-1924) sa sopranistom, baritonom i orguljašem u naslovnim ulogama. Naime, među brojnim poznatim Requiemima, upravo se Fauréov suptilno odmaknuo od liturgijskog teksta, vjerujem zbog izrazite estetike – u korist nježnog oslobađanja od zemaljskog života, a nauštrb opisa strahotnih Isusovih muka i potresnih dojmova Sudnjega dana. Pohvalu je po izvedbi svakako zaslužio sopranist za glavnu ulogu u melodičnom stavku Pie Jesu, izvorno napisanom u B-duru za diskant, ali i mješoviti zbor za zajednički doprinos u slojevitom, završnom In paradisumu u kojem se uspio sažeti nepomućen osjećaj, prema muzikologu Jeanu Chantavoineu (1877-1952), rajskog maštanja, bez natruhe muke i sumnje, jedva čak i žalosti. Usto, Zbor je prethodno izveo i iznenađujuće kvalitetnu i lijepu Ave Mariju Krešimira Klarića, s vrlo vješto razrađenom, suvremenom polifonijom koja u toj mjeri ipak nije krasila također protumačenu Ave Mariju Dore Pejačević (1885-1923), za odličan Antolkovićev sopran, violinu Adele Žganec i preciznu Klarićevu orguljsku pratnju. Naposljetku, glazbenici su cijelim putem, od crkvenog kora (na kojem su se isticale vrhunske orgulje, sagrađene prošle godine u povodu stote obljetnice osnutka samostana) do središnjeg oltara, bili praćeni zasluženim pljeskom, istim onim kojim je sutradan, u ponedjeljak 27. ožujka od 19 sati u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa (MA), nakon svoje predstave, bio nagrađen poletni Barokni orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.

Od tuge do ljubavi

Taj je dakle sastav, pod ravnanjem dirigenta Ivana Šćepanovića (1995), a uz podršku sopranistica Hane Ilčić (3. g.) i Jerice Steklase (usavršavanje), mezzosopranistice Tene Maletić Vedernjak (3. g.), tenora Josipa Švagelja (2. g.) i baritona Josipa Galića (1. g.), strastveno izveo pozamašan, dvodijelni oratorij Uskrsnuće (1708), HWV 47, Georga Friedricha Händela (1685-1759). Neobičan početak obilježila je prepirka između anđela (Ilčić) i Lucifera (Galića) koja je ubrzo prerasla u izdašno prepričavanje trodnevlja, od Kristove smrti do uskrsnuća, što je – kao i u slučaju Fauréovog Requiema – bilo netipično u odnosu na sadržaj svih drugih pasija i oratorija. Potom se radnja, praćena autentičnom Händelovom glazbom i orkestracijom, usredotočila na žene, Mariju Magdalenu (Steklasu) i Mariju Kleofinu (Maletić Vedernjak), i dvosmislenost njihovih osjećaja spram Isusa i uskrsnuća, da bi na koncu (glazbenog) putovanja, od tuge i nade do ljubavi, svi skupa, uz puno zalaganja, truda i znanja mladih glazbenika, mahom studenata na MA, shvatili da je tuga nužan i neizbježan preduvjet prave ljubavi. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code