NA PUT NA PUT

KONCERT BRUCEA SPRINGSTEENA U BARCELONI

17. svibnja, 2016.

Stadion se napunio kao i na utakmicama Barcelone pet minuta prije početka koncerta. Koncert je počeo s pristojnih, akademskih 15 minuta uvjetno rečeno kašnjenja. Na minimalističkoj pozornici bez tehničkih dodataka koji bi mogli odvući pozornost na bilo što drugo osim na samu glazbu, pojavio se Springsteen i članovi E-Street Banda i glazbeni tobogan počinje s početnih deset bez stanke odsviranih brojeva u ritmu kojeg se ne bi postidjeli ni mnogo mlađi glazbenici. Uvijek jednostavni, decentni Boss u svojem prsluku i majici, Van Zandt s maramom i Niels u šeširiću kao i elegantni Max s kravatom na bubnjevima

Napisao: Šiško Španiček

Biti prvi uvijek je lijepi osjećaj. Biti na prvom od 28 predviđenih koncerata europskog dijela turneje The River Brucea Springsteena prošle subote u Barceloni samo je potvrdilo tu tvrdnju. Ne samo zbog mjesta održavanja na legendarnom Nou Campu koji sam dosad poznavao samo iz kuta nekoliko odgledanih nogometnih utakmica nego i izbog podsjećanja na neke davne, meni drage koncerte devedesetih u Barceloni koji doduše nisu održani na Barceloninom stadionu već na onom Olimpijskom na Monjuicu. Dodatak ugodnoj večeri bila je to isto poslijepodne osvojena titula nogometnog prvaka Španjolske koju je osvojila Barcelona očekivano pobijedivši u Granadi istoimenog prvoligaša. Proslavu koja je bila planirana za sljedeći dan procesijom od WTC-a preko avenije Paral-lel do Pl. Espane i kasnije do fontana nismo uspjeli pogledati, no kako napisah to je bila samo dodatna vrijednost uvodu u koncert. Skandiranje “Campeones” prije početka koncerta doduše ipak nije rezultiralo većim odzivom među glazbenom publikom jer prvenstvo je ipak utješna nagrada. Kao što će biti i eventualna pobjeda u Kupu protiv Seville.

Bolji je uspjeh imao merchandising prije koncerta i majice kratkih rukava po 35 Eura!

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=ZHDhSBnYvtk[/youtube]

Za Springsteena vrijedi svima dobro poznata činjenica da mu koncerti vrijede svake kune. I kada se pogleda prvi koncert i kada se nestrpljivo čekaju sljedeći nikad ta glad ili čak žudnja za novim koncertom neće prestati. Tih (ovaj puta) tri sata i 35 minuta i odslušanih 36 pjesama prolazi vrlo brzo, i nakon toga gledate u rosteru turneje gdje bi vam sljedeći puta bilo moguće ugrabiti priliku i ponoviti doživljaj. Raspored turneje i set liste pronađite na linkovima.

I dalje čvrst Bossov glas

Stadion se napunio kao i na utakmicama Barcelone pet minuta prije početka koncerta. Koncert je počeo s pristojnih, akademskih 15 minuta uvjetno rečeno kašnjenja. Na minimalističkoj pozornici bez tehničkih dodataka koji bi mogli odvući pozornost na bilo što drugo osim na samu glazbu, pojavio se Springsteen i članovi E-Street Banda i glazbeni tobogan počinje s početnih deset bez stanke odsviranih brojeva u ritmu kojeg se ne bi postidjeli ni mnogo mlađi glazbenici. Uvijek jednostavni, decentni Boss u svojem prsluku i majici, Van Zandt s maramom i Niels u šeširiću kao i elegantni Max s kravatom na bubnjevima drže visoki ritam koncerta. Saksofon Jakea Clemmonsa, nećaka preminulog legendarnog Clarencea korišten je u velikom broju pjesama i iskreno rečeno zvučao je više no dobro za razliku od nekih dueta koje će vjerojatno tijekom koncerata još bolje upjevati. Violina je također malo “štekala”, no za pretpostaviti je kako se turneja zagrijava tako će i ton majstori biti sve bolji i bolji…

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=5KG4hKoxfFE[/youtube]

Bossov glas je i dalje čvrst, od uvodnog Badlands preko od veće legendarno na kartonima iz publike “užicanih” I´m goin´ down i Hungry heart ne popušta. Boss je time samo dokazao da je on ovdje radi publike, a ne obrnuto za razliku od mnogih velikih svjetskih zvijezda. Mudro uzetih nekoliko sporijih brojeva počevši s I Wanna Marry You dopušta parovima da uzmu trenutke samo za sebe i za izmjenu nježnosti bez srama na koncertu.

Publika koju su uglavnom činili zreliji slušatelji (da ne napišem srednjovječni ili nedajbože stariji kao što bi se moglo pripisati čovjeku sa sijedom bradom iz prvog reda pit zone) stare i uživaju zajedno sa Springsteenom. Nije svima bilo lako popeti se na strme tribine Camp Noua. Stajati u parteru četiri ili više sati mogli su ipak oni mlađi.

Tribine ostarjelog Nou Camp su se zibale u ubrzanom drugom dijelu koncerta počevši od Atlantic Cityja i u sebi sam poželio što bržu temeljitu Fosterovu 600 milijuna Eura predviđenu rekonstrukciju stadiona

Takva količina pozitivne energije bila je nestvarna i moja je pristojna sugestija da iskoristite barem jedan od preostalih koncertnih termina.

Čak se i kiša koja je neposredno prije koncerta prijetila pokvariti doživljaj predomislila i povukla pred koncertom.

Spremni za zahtjevnu turneju

Na pozornici su se vijorila katalonska i američka zastava. sâm je Springsteen nekoliko puta podviknuo “Catalunya” i naišao s obzirom na internacionalni sastav publike, tek pristojno odobravanje na stadionu. Podilaženje publici ili tek oportunistički potez?

67-godišnji mladić je u formi, mršav, fit… s viškom energije, tek se možda može primijetiti ili novi “plot” ili tek hollywoodsko izbjeljivanje zubiju. Kad se prisjetim 7 mjeseci ranije odgledanog koncerta U2 u Palau Sant Jordi na Monjuicu i udebljanog, poblajhanog Bona te njihove 15 minutne pauze(?!) u kojoj smo gledali crtane filmove na ekranu, usred koncerta odsviranog u kudikamo laganijem ritmu (a dečki su desetak godina mlađi) Bossu se samo možete nakloniti i reći Chapeau!

Valja spomenuti i u (vjerojatno ženskom dijelu publike) dobro prihvaćenje (auto)ironično Chippendaleovsko twerkanje stražnjicama.

Because the Night kao klasik koji je vodio prema kraju koncerta i Nielsova solaža u jednoj od pjesama u kojoj se zavrtio poput derviša u transu pokazali su da su spremni na vrlo zahtjevnu turneju u kojoj ćemo još uživati do kraja srpnja i posljednjeg koncerta na Letzigrundu u Zürichu.

Posebnog prijelaza sa službenog kraja koncerta i nagovaranja na bis zapravo i nije bilo, no recimo da je na bis odsviran Purple Rain kao hommage Princeu, ujedno i potvrda da čovjek ne umire dok živi njegovo djelo. Svjetla na stadionu su se upalila a Šef svira i svira… svira… klasik Born in the USA, Born to Run, Dancing in the Dark…

Čarolija je ipak morala završiti i u prvom satu 15. dana mjeseca svibnja zaključili smo da jackpot ima još 27 europskih srećki od kojih će barem jedna ili više njih biti izvučena.T