IMAMO KVAR OD POČETKA

IMAMO KVAR OD POČETKA

10. lipnja, 2017.

 

 

Ovo je naša zemlja. Ne smijemo i ne možemo više mirno gledati kako se rastače po svim sastavnim dijelovima, kako propada i nestaje, svakim danom sve više. Stariji i bolesni umiru, mladi odlaze i odnose sa sobom bogatstvo stečeno obrazovanjem, znanje, sposobnosti, vještine i sav ostali potencijal za nadogradnju sebe, za novo i veće stvaranje u gospodarstvu i društvu, što se događa nažalost, u nekim drugim državama, koje su pružile utočište i bolje uvjete rada i napredovanja našim mladim ljudima, kao i za njihovo cjelokupno stanovništvo, u smislu razvoja, napredovanja, općeg i specifičnog boljitka, u svim sferama života i rada

Napisala: Ankica Benček

Više od četvrt stoljeća imamo Hrvatsku, samostalnu, neovisnu, suverenu i demokratsku. Kako vrijeme prolazi nekako se čini da se svaka od navedenih odrednica malo po malo smanjuje, da blijedi, a poneka i nestaje. O tome se već dugo govori na razne i različite načine, na mnogim mjestima, važnim i manje važnim, kako ovdje doma, tako u Europi i svjetu, u raznim prigodama, sumitima i na tribinama. Najprije je to bilo tu i tamo sporadično, prigodno, nasumično, nekako sramežljivo, pomalo sa određenom skepsom, strahom i nekakvim neodređenim sramom.

To su govorili pojedinci, od manjeg ili većeg značaja i uloge u javnom i političkom životu. Danas o tome govore znanstvenici, stručnjaci, političari, stranački lideri i ”obični” građani, otvoreno i javno u mnogim relevantnim i ostalim medijima.

Promjena partijskih knjižica

Ne treba biti Einstein da bi se na temelju onog što svakodnevno slušamo, gledamo, osjećamo i doživljavamo, logički zaključili da polako, ali sigurno tonemo, poput “Titanika”, ali ne zbog nevidljive i neočekivano nilazeće ogromne santé leda u dubokom oceanu, u nevidljivoj mrkloj noći, već zbog nekog “kvara” od samog početka, u stvaranju, razvijanju i postojanju ove države.

Ne znam više tko je rekao, mislim, bivši ministar znanosti i obrazovanja, prof. dr. sci Dragutin Primorac, kako je uzrok, tog našeg sadašnjeg stanja, u svemu, glavni razlog što se s promjenom društvenog i državnog uređenja, nije promijenila svijest većine naših građana.

Nije bilo dovoljno partijske knjižice zamijeniti s članskom iskaznicom, ikoje novonastale političke stranke, da bi se postalo onakvima kako pojedina stranka proklamira, na čemu se zasniva i što očekuje od svojeg članstva. Napadna vanjska promjena, je samo zamračila nutrinu i godinama izgrađivanu svijest i ličnost, sa petrificiranim stavovima, impementiranim u novo društvo.

Izreka “Vuk dlaku mijenja, ali čud ne!” je ovdje dala svoj puni obol i smisao, što se svakim danom sve više eksplicitno i implicitno iskazuje i dokazuje.

To se čak više niti ne skriva, kao u početku, od samog odcjepljenja, ustrojavanja države, obrane, izgradnje, razvoja, ulaska u razne međunarodne integracije do sudjelovanja na međunarodnom planu, pokušajima implementacije u gospodarske i političke tokove, u što više područja, rada i djelovanja, s ciljem uspostavljanja jednakopravnosti sa svim ostalim državama, u okruženju, Europi i svijetu, u čemu baš i nismo uspješni, odnosno nismo dovoljno dobri, ni po čemu.

Nama se to ne govori izravno, ni neizravno, nego nas se godinama obmanjuje, na razne načine. Pri tom nam se neki akteri visoke politike, bezobrazno, drsko, neinteligentno, neintelektualno, nedolično i primitivno rugaju, podcjenjujući našu zdravu prosječnu pamet, uvjeravajući nas kako smo mi sukreatori svjetske, naročito zapadne (amaričke) politike.

S tih pozicija, s takvim mišljenjem i adekvatnim stavovima, dijele lekcije velikim i moćnim državama i njihovim liderima, nakon čega nama slijede “sankcije” u raznim vidovima i na razne načine.

Svojim nekompetentnim, nedakvatnim, primitivnim i balkanskim ponašanjem nas sramote po svijetu, stvarajući lošu sliku o samoj državi i njenim žiteljima.

Naši ljudi vani

O tome znaju i mogu, utemeljeno pričati naši ljudi koji vani rade, naročito znanstvenici i stručnjaci, koji se moraju posebno i dugo dokazivati, kako bi “razbili” sliku o sebi kao Hrvatu, neznalici, nesposobnjakoviću, neradniku, lopovu i lažljivcu. Mnogi su u svijetu uspjeli i pokazali kako mi nismo što se o nama priča, djelovanjem nekih naših političara, bez obzira na političku stranku i opciju.

Nismo svi mi plagijatori, laktaši, arivisti, uhljebi, prodavači magle, primitivci, zatucani kumeki, Osmanlije, polupismeni kamenjari, rodijaci, kumovi, …lažljivci i lopovi.

Međutim, za sve ovo što nas je zadesilo, sve promašaje, krize, neuspjehe, prevare, nepotizam, klijentelizam, korupciju, zelenaštvo, kriminalnu umreženost, neučinkovitost, zamagljivanje, nekulturu, necivilizirano ponašanje, “balkansku krčmu”, cajke, kvazi kulturu, pogodovanje, političku trgovinu, slaganje i preslagivanje pojedinih vlada, državnih institucija, ubacivanje u sabor, varanje biračkog tijela, nerazumno trošenje državnog novca, stalno zaduživanje, obrana neobranjivog, podrška “pljačkašima”, podupiranje gazda, nepoštivanje ustava i zakona, donošenje zakona za jednokratnu upotrebu, za pojedince, bilo da ih se štiti ili progoni,….smo krivi svi mi, naša šutnja, povlačenje u sebe, “baš me briga politika”, ne izlaženje na izbore, građanska neodgovornost, podilaženje “moćnicima”, zatvaranje svih osjetila, bijeg u samoću i mrak.

Potencijal za nadogradnju

Ovo je naša zemlja. Ne smijemo i ne možemo više mirno gledati kako se rastače po svim sastavnim dijelovima, kako propada i nestaje, svakim danom sve više.

Stariji i bolesni umiru, mladi odlaze i odnose sa sobom bogatstvo stečeno obrazovanjem, znanje, sposobnosti, vještine i sav ostali potencijal za nadogradnju sebe, za novo i veće stvaranje u gospodarstvu i društvu, što se događa nažalost, u nekim drugim državama, koje su pružile utočište i bolje uvjete rada i napredovanja našim mladim ljudima, kao i za njihovo cjelokupno stanovništvo, u smislu razvoja, napredovanja, općeg i specifičnog boljitka, u svim sferama života i rada.

To su države u kojima se cijene i poštuju obrazovani ljudi, naročito izvrsni stručnjaci, znastvenici, inovatori, izumitelji, pronalazaći novih istina, novih tehnologija, IT i STEM stručnjaci, a koji se kod nas, uglavnom zbog nekakve nepodobnosti, u zamisli vladajućih, sasvim svejedno kojih, lijevih, desnih ili s pojedinih njihovih strana, nisu mogli raditi, napredovati i razvijati se. Nama oni ne trebaju. Kakvo je to društvo i narod koji se odriču, a neki pojedinci čak i boje znanja, odnosno obrazovanih, sposobnih i pametnih ljudi. Većinu su uspjeli otjerati, jer su ih ovdje u svemu sprječavali i onemogućavali, strpavši ih u okvire nekakvih neadekvatnih državnih ustanova, gdje su propadali, jer nisu imali adekvatne, moderne i nužno potrebne uvjete za učenje, istraživanje i znanstveni rad.

Metakognicija

Sintagme “Zemlja znanja” i “Društvo znanja” se više niti ne spominju ni u kakvom kontekstu, a kamoli kao mogućnost i cilj.

Nama to ne treba. Nama ne trebaju slobodno misleći ljudi, već poslušnici, “robotizirne” osobe, bez svojeg stava, s čipom na glavi, da se mogu usmjeravati po potrebi, a naročito kao amorfna biračka masa.

Silna bahatost, ogromno nerazumijevanje, stranačka ostrašćenost, nepoznavanje materije, neimanje iskustva u vođenju većih projekata, upitna stručnost, negiranje svega dobrog “partijski” sumnjivog, kretanje od početka, već 21 puta, izmišljanje “tople” vode, lupetanje o sretnoj i radosnoj djeci u našim školama, nerazlikovanje temeljnih pojmova, s mnoštvo alternativnih činjenica, naročito o postignutim (ne) uspjesima naših učenika u PISA istraživanjima, koja su jako skupa, indikativna, dobro došla i nezaobilazna, jer detektiraju gdie smo najtanji, iz čega stručnjaci mogu zaključiti što nam je potrebno da bi bili bolji. Nisu naša djeca bedasta, glupa niti lijena, što bi se po rangiranju njihova uspjeha, u međunarodnim istraživanjima moglo zaključiti.

Našoj djeci nije prije svegaostalog, posvećena dovoljna pažnja. Nisu im pruženi nužno potrebi uvjeti za učenje, rast, razvoj i stvaranje. Uče po zastarjelim programima, što više nikoga ne zanima.

U mnogim školama i razredima jedini izvor znanja su učitelj, ploča i kreda. Istina dobri i pravi učitelji, čuda stvaraju, ali nije više vrijeme za samo to. Učitelj (profesor) je i dalje i uvijek će biti najbitniji čimitelj u odgoju obrazovanju, svakog djeteta, na svakom stupnju, po vertikali i horizontali. Bez nacionalne reforme mnogi učitelji, u svojem razredu, provode svoju kurikularnu reformu, jer se žele prilagoditi vremenu, prostoru i potrebi učenika, kako bi učenje bilo suvremeno, interesantno, istraživačko o stvaralačko, a ne čisto bubanje, reda radi, po određenom zastarjelom dvadesetogodišnjem planu i programu rada.

S toga bi za te i takve učitelje trebalo imati razumijevanja i poštovanja, a ne se s njima sprdati, omalovažavati ih, sumnjati u njihovu stručnost i sposobnost, naročito, ako ne znaju što je metakognicija.

Metakognicija je koncept koji se odnosi na učenje, a prvi ga je put opisao John Flavell 1976. godine. Ukratko, metakognicija je “mišljenje o mišljenju” ili “znanje o znanju”. Postoje mnoge definicije metakognicije, od kojih je možda najprikladnija, a i najkraća, Brownova iz 1987. godine – “Metakognicija se odnosi na znanje i upravljanje kognitivnim sustavom pojedinca.”“

Nedavno je u jednoj TV emisiji, uz dobro pripremljenu i vještu voditeljicu, sveučilišni profesor, svjetski priznat znanstvenik, gospodin Dragutin Primorac nam je, implicite jako dobro objasnio na mnogim primjerima prikazao, iako tu riječ nije ni spomenuo, što je metakognicija, što znači voljeti svoju domovinu, što znači biti dobar čovjek, što znači biti svjetski stručnjak, što su nacionalni prioriteti i kako se znanje može izvoziti u svijet, a ne tražiti po svijetu.

Bilo je to osvježenje i „blagoslov“ u našoj svakodnevnoj, izbornoj groznici, preslagivanju, nadmudrivanju, trgovanju, zamagljivanju svim i svačim i odvlačenjem od bitnih problema. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. mr john
    #1 mr john 8 srpnja, 2017, 07:08

    Trebate li kredit hitno nas kontaktirati danas na e-mail: [email protected]

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Black Jack
    #2 Black Jack 11 lipnja, 2017, 18:42

    Čemu vrijedi učiti kada imamo korumpiran državni aparat koji samo deklarativno poduzima nešto protiv korupcije i koji je plačenim političarima pogodovao To Do Rich-u!?
    Agorkor je Udbaški moncern kojem se ne prigovoara, kojem banke imaju dati kredite, dobalvljači moraju dostavljati robu.
    Mi ne da čemo plačati sve to, nego mi oduvijek to plačamo sa najvišom kreditnom stopom u EU!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code