Josip Takač nije odolio izazovu : “Što mislite, koliko ljudi u RH poznaje gradonačelnika našega glavnoga grada g. Milana Bandića? Pitajte ljude na ulici od Iloka do Prevlake. Malo je tako jedinstvenih pojava na našem političkom nebu. Politička desnica u njemu prepoznaje svoju opciju, a ljevica svoju…”
Tekst i fotografija: Napisao Josip Frković
Trosatno sadržajno druženje 150 članova i simpatizera BM-RIS-a 365, od kojih je stotinjak njih – poslije istupa i upućenih najboljih želja predstavnika najrazličitijih političkih opcija, te poticajno nadahnuta govora lidera stranke Milana Bandića – uživalo u obilatoj večeri zavičajnoga donatora na rubu sisačkoga perivoja Viktorovca, prošlo je 12. srpnja bez gangi, te znanih pop-folklornih melodija “Dođi da vidiš” i “Najljepše zemlje Hercegovine”. Rezultiralo je, međutim, utemeljenjem Gradske organizacije Milan Bandić 365 – stranke rada i solidarnosti, na koje je u pripremi ustrojavanja, još kao povjerenik, pozvao Josip Takač. Poslije svečane melodije domovini i odavanja počasti poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima, u tančine pripremljenim protokolom nazočne je pozdravila izuzetno elokventna moderatorica dipl.iur. Ana Podoreški. “Doći će vrijeme, i to je vrijeme sve bliže, kad će u svakoj državi politički fakor biti narod…”, citirala je Podoreški proračanske riječi hrvatskoga pučkoga tribuna našega zavičaja i podneblja Stjepana Radića otprije jednoga stoljeća. Ustvrdila je potom da to vrijeme postoji i traje i u našoj zemlji radićevaca, jer u demokraciji tako treba i biti. Stoljećima je naš narod imao i njegovao ideale slobode, svoje neovisnosti i samostalnosti. Postigli smo ih i danas narod na ovim prostorima živi ideal boljeg, kvalitetnijeg, pravednijega i sretnijeg života. To je zadaća kojom se trebaju baviti istinski politički vođe i vizionari ovoga doba, pa se u interesu toga cilja osnivaju i političke stranke. To je Milan Bandić 365, stranka i lider joj koji je ovdje dobio respektabilan broj glasova na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Predstavila je opširno Ana Podoreški i prvoga sisačkoga sljedbenika Milana Bandića, Josipa Takača, bivšega izvršnog direktora TK “Siscije”, bivšega člana Županijskoga poglavarstva i Skupštine, koji se okušao i kao pročelnik socijalne skrbi, te tajnik Županijskoga odbora SDP-a.
Šarenilo stranaka i političkih opcija
Takač je osnovno i srednje obrazovanje završio u Belom Manastira, Virovitici i Varaždinu, a studirao u zemlji, Velikoj Britaniji i SAD-u. Diplomirani je teolog i novinar, jedan od osnivača i prvi tajnik interkonfesionalne Hrvatske udruge za vjerske slobode. Zahvaljujući potom prisutnim predstavnicima stranaka, Ana Podoreški rekla je da svaki narod ima političare koje je želio i izborima, odnosno glasovanjem odabrao. Na njen poziv, sudionike skupštine pozdravili su Darko Žak (HDZ), Josip Mišković (HSP), Đuro Belovarić (A-HSS), Miljenko Žamarija (HSLS), Milan Krstinić (SDSS), Predrag Sekulić (NS), te spomenula predsjednika Gradskoga vijeća Siska Ivana Đumbira (HNS), Silvanu Tome (HSP), Darijana Vlahova (HSLS), Mirjanu Karajčić, Veljka Novaka i Čedu Hajdukovića (Cezar), koji su “risovce” bez riječi počastili svojom nazočnošću. Autor ovoga teksta, dodajmo, susreo je među mnogobrojnim poznatim “Bandićevim ženama” i umirovljenu kolegicu iz “Večernjega lista” 90-ih u zenitu vrhunskoga hrvatskoga dnevnika Ive Lajtmana, Slavicu Šipicki, tajnicu Foruma žena BM-RIS-a. Predsjednik BM-RIS-a 365 Siska Josip Takač u svom je pozdravnom istupu izrazio zadovoljstvo stranačkom raznolikošću, pozdravivši glavnoga tajnika stranke Nenada Predovana, županijskoga povjerenika Branimira Bešlića, Jelenu Vukičević, dr. Anu Stavljenić Rukavina, Miodraga Demu, te predsjednika Stožera obrane Rafinerije nafte u Sisku Predraga Sekulića. Spomenuo je Takač i članove Kluba vijećnika BM-RIS-a 365 u Županijskoj skupštini sisačko-moslavačkoj, Mirjanu Golubić (Popovača), Darka Simića, Sabinu Ferderber i Đuru Belovarića (Sisak). Takač je rekao da se u formiranju stranke nije opterećivao brojem novih članova, ali ga je oduševio broj ljudi koji su se samoinicijativno željeli priključiti I tako postati aktivisti. Ustvrdio je pri tome kako nas međuovisnost povezuje daleko jače i više nego što nas razdvaja, što je dobra i vrijedna tradicija. Predstavljajući uži tim BM-RIS-a 365, čelnik Takač je rekao kako je potpredsjednik Tomislav Ćubela podrijetlom iz poznate sisačke poduzetničke obitelji, hrvatski dragovoljac i branitelj iz Domovinskoga rata, od 2004. samostalni je obrtnik.
Politika u službi malih ljudi
Članovi predsjedništva su Željko Krilčić, strojarski tehničar i poduzetnik, vlasnik firme i stalni sudski vještak, Veljko Vender je vojni umirovljenik i invalid koji pomaže starijim i nemoćnim osobama Siska i županije. Anita Gledić je tajnica Gradske organizacije, sudionica Domovinskoga rat u redovima hrvatske policije I trenutna zaštitarka. Ostali članovi Gradskoga odbora su Darko Simić, Zlatko Karabeg, Jasmina Salih, te Tomislav Kojundžić. I dok je Takač rekao kako stranku svi percipiramo kroz uređenost grada Zagreba, a osobom Milana Bandića potvrđuje učinkovitost i vjerodostojnost, mnogi od sudionika skupštine usporedili su u kuloarskim pričama Kabinet gradonačelnika Zagreba sličnim onom Baracka Obame, a Gradski odjel branitelja onim američkoga Ministarstva ratnih veterana SAD. Zaključujući izlaganje, Takač je podsjetio na riječi Benazir Bhuto kako je politika najplemenitija profesija, jer se odustaje od privatnoga života da bi se služilo ljudima i općem interesu. Upozorio je i dometnuo pri tome kako nitko ne može izmaknuti etičkoj odgovornosti pod izgovorom da je samo pojedinac o kojem ne ovisi sudbina svijeta. U tim se etičkim normama kriju i razlozi i motivi ulaska u politiku svih nas. Najveća potreba politike potreba je za ljudima koji se ne daju ni kupiti ni prodati, ljudima koji su u dubini duše pošteni i časni, ljudima koji se ne boje zlo nazvati njegovim pravim imenom, ljudima čija je savjest vjerna dužnosti kao magnetna igla polu, ljudima koji će stajati na strani pravednosti maker se nebo srušilo. Josip Takač nije odolio izazovu : “Što mislite, koliko ljudi u RH poznaje gradonačelnika našega glavnoga grada g. Milana Bandića? Pitajte ljude na ulici od Iloka do Prevlake. Malo je tako jedinstvenih pojava na našem političkom nebu. Politička desnica u njemu prepoznaje svoju opciju, a ljevica svoju. Je li to samo zato što on jest ono za što se predstavlja, politički centar?! On je neprestano među ljudima, radi 24 sata na dan, svugdje je prisutan i osluškuje ljudske potrebe. On posjećuje i sluša tzv. male ljude u njihovim svakodnevnim problemima. On promišlja o rješenjima , nudi ih i obećava izvršiti. Bit će politike i službe ljudima…”
Želim i bit ću premijer RH
Srdačno pozdravljen od nazočnih, Milan Bandić je kazao: “Jučer sam 14 sati bio u automobilu, vozeći se od Dubrovnika do Srebrenice, sada idem do Branimirove. Otvorit ćemo lijepu šrioku cestu od Sesveta prema Glavnom kolodvoru. Sretan sam što sam danas ovdje i bit ću još sretniji da surađujemo s relevantnim političkim ljudima iz drugih stranaka, da otvaramo vrata suradnje u Sisku i županiji, u našoj Republici Hrvatskoj. Gdje god dođemo trebamo i moramo biti rješenje, ne problem. Moramo graditi, a ne destruirati, biti primjer drugima kako se sluša, služi rješava ljudske probleme. Pet puta sam biran za zagrebačkoga gradonačelnika, uzastopce, pa to – i sam sam završio nešto škole, političke znanosti – narednih pet stotina godina neće nitko napraviti zaredom, nema šanse. Pet puta zaredom dobijete izbore, pet puta sam u tom vremenu biran saborskim zastupnikom i, kao što reče Takač, ovo nije nekrolog i bilo mi je malo neugodno nakon izgovorenoga. Da sam pametniji nisam trebao ni govoriti iza predsjednika Gradskoga odbora, ali dobro. Što mi je preostalo? Imam šezdeset godina, mandata sam se nauživao, nije mi interes sjediti u Saboru, iako je to najveća čast koju čovjek može doživjeti u našoj Hrvatskoj. Da bude predstavnik zastupničkoga doma Hrvatskoga državnog sabora, najvišeg predstavničkoga tijela u Republici Hrvatskoj. Više mogu izdržati pod tušem, oko osam minuta, negoli u našem parlamentu. Dok se tuširam, već razmišljam kad ću i kamo ići. Za deset mjeseci su lokalni izbori, po svemu slijedi mi i šesti mandat, ukoliko se nešto nepredviđeno ne dogodi na ovim izvanrednim izborima u rujnu. Zašto sam se odlučio kandidirati za hrvatskoga premijera? Zato da u mojoj karijeri i biografiji duša bude čista, da sam ponudio hrvatskom čovjeku da živi kao u Zagrebu.”
Učio od Radića, Starčevića, Tuđmana i Račana
“Da glasuje za gradonačelnika grada Zagreba koji je s građanima Zagreba i svojom ekipom mnogo učinio. Jer mi u gradu Zagrebu imamo bruto domaći proizvod pet puta veći od Vukovarsko-srijemske i Ličko-senjske županije. To je tako zahvaljujući svim dosadašnjim vladama. Suštinski je problem ove zemlje odrediti strateške pravce ravnomjernoga gospodarskoga razvoja. To je čovjek koji je pet puta biran za gradonačelnika i, kad bi bio egoist, neetičan, ono što je Stipica Radić pisao i zastupao, onda bih ja bio ponosan na to da se ide ponovo u Zagreb. A Zagreb ima 40 posto gospodarskih potencijala zemlje, a kulturnih, umjetničkih iI političkih preko 50 posto. Međutim, Zagrepčani i gradonačelnik nisu sretni da se sve trpa u Zagreb i da ne osiguramo uvjete za život diljem Hrvatske. I zato sam se odlučio kandidirati za hrvatskoga premijera. Četiri su stvari koje trebaju krasiti prvoga čovjeka bilo koje razine, a Hrvatske posebno: znanje, vizija, odlučnost i širina. Osobno nemam političkih uzora, jer uzore imam u svojoj majci i dragom Bogu. Ali, kada bih iskreno priznao i to često činim, onda je to učiti od Stipice Radića o odnosu s ljudima, od dr. Ante Starčevića o odnosu prema domovini, od dr. Tuđmana koji je pomirio lijeve i desne, te stvorio državu RH i od Ivice Račana o umješnosti vođenja politike. Uzori su mi dragi Bog i netom spomenuti, ali sam i nesretan ako nemam što raditi”, naglasio je, među ostalim, Milan Bandić. T
31 komentar
Uskoči u raspravu