AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: HRVATSKI KARTELI

12. rujna, 2019.

Piše: Saša Radović

 Baš me briga što priča Pupovac ili Šuica. Ne zanima me ni to što Plenković više voli Bruxelles nego Hrvatsku, jer od svoje mirovine ne mogu živjeti – kaže moj sugovornik.

Njihov jedini interes je osobno bogaćenje – odgovorio sam tiho.

Dok nam se ovoga rujna danas  2019. brojke bjesomučno vrte na brojaču prema gore na 290.794.831.635,94 HRK javnog duga, za pet minuta to će biti više, a na pomolu su daljnji milijardski deficiti. Dakako, milijarde su bez pokrića, a mi i naši potomci otplaćivat ćemo dugove. Ako naši potomci ostanu na ovim zgarištima Hrvatske? Ona suluda igra brojki, nakon ovih par minuta narasla je na 290.794.877.742.83 HRK duga (što znači, deficita).

Stalni novi i novi krediti kojima naš pohlepni i rastrošni politički klan pokriva svoje enormne apetite – državne i osobne – nisu dovoljni! Otvaraju se dvije, zapravo tri afere, ili projekti bacanja novih milijarda hrvatskih poreznih obveznika. Što je s provizijama? Korupciju i prateći kriminal ne treba ni spominjati, jer se to samo po sebi razumije. Primjeri su među nama, prate nas u stvarnosti i s ekrana – nove vile, novi mercedesi… Tri priče pred nama zovu se; Uljanik, 3.maj i borbeni „avioni”.

No prije tih jako, jako skupih priča, utega za prazne džepove našeg svekolikog puka – zgodno je pročitati i ove dvije crtice iz života gadova koji nam otimaju posljednje mrvice sa stolova. Netko će reći da to nema nikakve sveze s Uljanikom ili sa zrakoplovima – ali ima!

1. Državni tajnik koji uz svoj posao zaradi još dvije plaće Željko Uhlir godišnje okrene 437 tisuća kuna i rekorder je po broju prijava za sukob interesa. Povjerenstvu za sukob interesa platit će kaznu od 2000 ili 3000 kuna i za Plenkovića će biti sve OK.

Uhlir je član i uhljebnik HNS-a podrepničke stranke HDZ-a. Čini se da i podrepnici hadezejaca posluju po sistemu ZNA SE! HNS-ova ministrica Divjak mogla bi taj sistem ugraditi u školske udžbenike za izobrazbu budućih generacija uhljeba.

2. Damir Škaro, bivši boksač i istaknuti hadezejac, osumnjićen za silovanje – za kafić na omiljenoj lokaciji svih Zagrebčana ostao dužan Gradu – zapravo svim građanima – dva milijuna kuna. I ništa! Vrana, vrani ne kopa oči – a ni hadezejac, hadezejcu! HDZ s pravom ulazi u svjetske „zajednice” koje dobro posluju, kao što je napuljska Camorra, kalabrijska ‘Ndrangheta ili meksički Sinaloa kartel.

Uljanik

Detalji su nevažni – srž svega što se događa u toj staroj i golemoj brodograditeljskoj firmi – jesu četiri „crne” milijarde duga i nešto više. To mi, porezni obveznici plaćamo. A znamo i tko nam je pokrao ili bolje reći oteo tu silnu lovu? Sestrinske stranke IDS i HDZ! Jedino što ne znamo je kako su podijelili dobit. Je li bila sestrinska podjela, 50% : 50% ili malo drukčija?

I nakon te silne pljačke, kad se pouzdano zna da naša brodogradnja nema nikakve šanse na bilo kojem tržištu, vlada nas gura u nove deficite – u oživljavanje propalih firmi. Vijesti s vrha ukazuju na mogućnost stvaranja neke „nove firme”, Uljanik Nova (slično Agrokoru – Forte Nova) a i 3. maj žele uskrsnuti iz mrtvih;

„…vlada je u kolovozu dala uvjetno državno jamstvo za kreditno zaduženje 3. maju kod HBOR-a ili kod jedne ili više poslovnih banaka, do 150 milijuna kuna, kako bi se stvorili preduvjeti za pokretanje proizvodnje…”

Bilo bi nezakonito i ružno reći da golemi klan naših ministara ima koristi od toga – ali nitko nam ne može uskratiti da sumnjamo! I mali Ivica iz osnovne škole zna da smo pet kopalja iza brodogradnje s Dalekog istoka i da smo isto toliko skuplji. Dakle, gurati nešto preko ruba ponora ili oživljavati našu davno umrlu brodogradnju – ravno je prolijevanju plemenitog vina u septičke jame. U sličnim slučajevima narod kaže: „Il’ si lud il’ ti noge smrde!”

3. Maj

Druga priča nazvana 3. maj, različita je po detaljima i pojedinim podacima od Uljanika, ali je  identična u svojoj konačnici. Brodogradilište 3. maj isto tako kao i Uljanik proizvodi samo i isključivo štete i gubitke. Kao što u svemu zaostajemo sve više za razvijenim svijetom, i naša vlada razmišlja po uzusima prošlog stoljeća. Isus je uskrsnuo, ali nitko drugi nije izašao iz groba. Danas je brodogradnja kompleksna djelatnost koja zahtijeva visoku stručnost, veliki financijski kapital i visoku tehnologiju. Takve uvjete mogu ostvariti samo visoko razvijene zemlje, a nikako Bugarska, Rumunjska ili – Hrvatska. Europa prepušta primat Dalekom istoku. Klasične zemlje jake brodogradnje (Engleska, Švedska, Danska…) prenamjenjuju prostor nekadašnjih brodogradilišta u elitne zone stambene i gospodarske te u zone odmora, rekreacije i turizma. Moderna arhitektura ulazi u prostore bivših brodogradilišta i ti gradovi postaju važne europske turističke destinacije.

U gospodarskom smislu – oba brodogradilišta (Uljanik i 3. maj) proizvode samo velike rupe u vodi – teške deficite mjerene milijardama. U prostornom smislu još je gore; brodogradilišta i Puli i u Rijeci su ružni, stari objekti s mnogo buke, rđe i prljavštine koji zauzimaju i zagađuju najatraktivnije dijelove obale oba grada. U Puli, Uljanik uzima najdragocjeniji i najveći dio obale u centru grada – uz sami neprocjenjivi rimski Forum i atraktivni Augustov hram. U neposrednoj najvećeg i najsačuvanijeg spomenika antičkog graditeljstva u Hrvatskoj, Arene – strše goleme zarđale gromade brodova u gradnji, visoke dizalice, tone željeznih limova i ambijent sličan velikim auto otpadima.

Završetkom jalovih priča o uskrsnuću brodogradnje, odnosno prenamjenom tih atraktivnih dijelova obale u oba grada, po uzoru na „pametnije” razvijene zemlje – zaustavili bi vraćanje u olovno 20. stoljeće uz nepotrebno bacanje milijarda „prelijevanjem iz šupljeg u prazno.”

Isplati li se našoj vrhuški „mlatiti mrtvog magarca” i bacati milijarde na propalu brodogradnji? Ne smijemo biti naivni i pomisliti da su i oni naivni. Nisu! Vjerojatno im se isplati. Neki „s vrha” izgradili su sebi mala kraljevstva.

Borbeni zrakoplovi

Premijerov savjetnik Robert Kopal (sjetite se; crnog labuda!) kaže da je cilj ove vlade kupnja borbenih aviona (valjda je mislio; zrakoplova). Dok se onaj brojač duga (deficita) panično vrti na gore – ovo je i treća priča o bacanju novih milijarda u vjetar. „Crni labud” je preispitivanje kupnje borbenih zrakoplova. Prvi pokušaj vlade kupnje prastarih (preko 30 godina), trulih letjelica F-16 Barak, zbog nespretne i nestručne pripreme, srećom je propao. Samo slučajno nije bačeno uzalud 500.000.000 dolara, vlasništvo svih nas poreznih obveznika pa i golemog najsiromašnijeg sloja građana koji živi ispod granice egzistencije. U svezi te propale kupnje tri su komponente upitne; potreba kupnje, cijena tih starih isluženih letjelica i sumnja golemog broja građana u regularnost kupnje.

Potreba? Članica smo NATO-a. U bazi u Avianu NATO ima moderne bojne zrakoplove koji mogu biti iznad nas za nekoliko minuta leta. Oni su dužni da nas brane i ti zrakoplovi sigurno nisu islužene, prastare olupine kao što je F-16 Barak kojima je davno prošao vijek trajanja.

Cijena? U State Departmentu tvrde da 12 zrakoplova F-16 Barak s naoružanjem, opremom, obukom, uslugama te simulatorom stoje ukupno 135 milijuna dolara. Do cijene od 500 milijuna dolara nedostaje 365 milijuna dolara. To je skoro 2,4 milijarde kuna. Gdje bi taj silni novac završio?

Sumnja! Ne daj Bože kazati da u ovoj priči ima korupcije, jer u Hrvatskoj nema korupcije! „Institucije koje rade svoj posao“ kažu da ni u Agrokoru, ni u Uljaniku… ni nigdje drugdje nema, apsolutno nema korupcije! Javnost to pognute glave prihvaća – ali sumnja „da nešto nije u redu!”

Bivša firma ministra Krstičevića, King ICT imala bi po ugovoru monopol servisiranja F-16 Barak. Zbog starosti zrakoplova godišnji troškovi servisiranja penju se na nevjerojatnih 80.000.000 dolara pa i više, što u deset godina iznosi novih cca pet milijarda kuna. U vrijeme pregovora o kupnji, King ICT osnovao je firmu kćer Planet IX za održavanje zrakoplova – za sjajan milijardski posao. U pravnim državama, nemoguće – u Hrvatskoj, normalno!

S obzirom na to da sam, kao dragovoljac i odlikovani časnik HV, veći domoljub nego golema većina vlade i Hrvatskog sabora – dužnost mi je upozoriti na rastrošnost, rasipanje milijarda, vlasništva svih građana Hrvatske – bez naše suglasnosti! To vrijedi za sve tri priče; Uljanik, 3. maj i „avioni”. A, ako se ipak odlučimo kupiti „avione” kupnja treba biti potpuno transparentna, jer je sumnja javnosti – prevelika! A, onakve „poslove” s monopolom kao što je bio spomenuti pokušaj (King ICT) treba zauvijek zaboraviti.

Anno Domini MMXIX.   T