POTPUNI IZOSTANAK EMPATIJE, NIKAD NISU ORGANIZIRALI HUMANITARNU PRIREDBU ZA RATNE STRADALNIKE

POTPUNI IZOSTANAK EMPATIJE, NIKAD NISU ORGANIZIRALI HUMANITARNU PRIREDBU ZA RATNE STRADALNIKE

27/06/2026

Zbog toga njegove izjave u medijima kako ga boli što danas ima siromašnih ljudi u ovoj zemlji u braniteljskim krugovima odjekuju lažno i licemjerno, jer iza njih ne stoje nikakva konkretna djela namijenjena onima koji su propatili dok je on uživao u luksuzu Kalifornije

Napisao: Mladen Pavković

Brijunsko otočje, nekadašnji simbol političke moći bivše države, i ovog ljeta ostaje u središtu pozornosti hrvatske javnosti, dok Teatar Ulysses pokreće novu sezonu pod vodstvom Rade Šerbedžije. Međutim, sama se javna ustanova koja upravlja otočjem istodobno suočava s ozbiljnim institucionalnim krizama i istragama koje su kulminirale ostavkom ravnateljice Nataše Stojkovski. Istraga je pokrenuta nakon otkrića o nizu nezakonitosti unutar parka, uključujući protuzakoniti lov i ribolov, fiktivne račune te korištenje resursa u privatne svrhe, pri čemu je najzvučnije ime pod istragom bivši ravnatelj Eduard Kolić, kojeg se sumnjiči za odstrel divljači oružjem s prigušivačem unutar zaštićenog područja. Taj institucionalni potres otvara pitanje dugogodišnjeg nenadzora nad državnom imovinom na ovom elitnom otočju, dok se na Malom Brijunu paralelno otvaraju duboka društvena i ideološka pitanja koja sežu još u 1991.

Obiteljska organizacija

Naime, pitanje financiranja Teatra Ulysses, koji već više od dva desetljeća koristi ekskluzivnu infrastrukturu tvrđave Minor, ponovno izaziva oštre debate.. Kritičari iz političkih i kulturnih krugova i dalje upozoravaju na to da je Šerbedžijina obiteljska organizacija u duboko povlaštenom položaju u odnosu na domaće umjetnike te da funkcionira uz izdašne financijske injekcije iz proračuna Ministarstva kulture i medija, lokalnih uprava te uz logističku podršku državnih institucija. Za skeptike, povratak glumačke obitelji u Hrvatsku pokazao se kao iznimno profitabilan biznis i model kakav bi na slobodnom tržištu u inozemstvu, bez državnih jasli, mogli samo sanjati
U javnim raspravama Šerbedžijin se status redovito komparira s onim Gorana Višnjića, što umnogome prikazuje suprotstavljene poglede na ulogu umjetnika u društvu tijekom i nakon rata. Dok se Goran Višnjić početkom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata aktivno uključio kao dragovoljac u Hrvatsku vojsku, riskirajući život na bojišnici prije nego što je ostvario veliku holivudsku karijeru, u Domovini nikada nije dobio vlastiti kazališni projekt ili slične institucionalne beneficije na upravljanje. Zbog toga dio javnosti smatra da su hrvatski branitelji među umjetnicima nepravedno zapostavljeni i gurnuti u stranu. Nasuprot tome, Šerbedžijin odlazak iz Hrvatske 1991. u Beograd, a potom u London i SAD, kritičari bez oklijevanja nazivaju dezerterstvom i kukavičkim izbjegavanjem sudbine vlastitog naroda u najtežim trenucima. Sam Šerbedžija je svoj odlazak uvijek pravdao pacifizmom i osudom rata, no povratak u Hrvatsku i pokretanje teatra olakšala mu je izravna politička podrška s vrha vlasti početkom dvijetisućitih.

Holivudski san

Ovaj duboki jaz posebno je došao do izražaja i ovih dana tijekom Šerbedžijina gostovanja u Dnevniku RTL-a, kada je na pitanje voditeljice nedostaje li mu Amerika, glumac s neskrivenom nostalgijom opisivao lagodan život u Los Angelesu. Evocirao je uspomene na uživanje u tišini raskošnih kvartova u kojima je njegova obitelj stanovala, opuštanje na oceanu, obilaske barova i elitnih restorana te praćenje NBA lige uživo. Dok se u Hrvatskoj ginulo, krvarilo i pod uzbunama branio goli opstanak, Šerbedžija je gradio holivudski san, da bi se potom vratio u tu istu zemlju i preuzeo njezine najvrijednije resurse. Ono što kritički dio javnosti najviše zamjera Šerbedžiji jest potpuni izostanak empatije i solidarnosti prema onima koji su podnijeli najveći teret stvaranja države. U svojim brojnim intervjuima, javnim istupima i kazališnim projektima, glumac se sustavno izbjegava sjetiti svojih kolega glumaca i umjetnika koji su kao branitelji sudjelovali u Domovinskom ratu.
Na ove pojave godinama oštro reagiraju brojne braniteljske udruge, predvođene udrugom na čijem sam čelu, koje redovito šalju prosvjedne note državnom vrhu. Udruge u svojim javnim istupima izravno traže da se Šerbedžiji uskrati pravo na korištenje Brijuna, ističući kako ti ekskluzivni državni resursi i povlaštene koncesije moralno pripadaju onima koji su stvarali i branili državu, a ne onima koje nazivaju dezerterima i profiterima. Prema našem stavu, povijesna je nepravda što hrvatski branitelji i umjetnici s ratnim putem nemaju sličan institucionalni oslonac, dok se državni novac troši na projekte koji nemaju nikakvu humanitarnu komponentu usmjerenu prema obiteljima stradalnika i invalida. Poseban revolt udruga izaziva činjenica da Teatar Ulysses, unatoč desetljećima izdašnog proračunskog financiranja, nikada nije organizirao niti jednu veću humanitarnu priredbu, namjensku predstavu ili akciju za pomoć djeci hrvatskih branitelja. Zbog toga njegove izjave u medijima kako ga boli što danas ima siromašnih ljudi u ovoj zemlji u braniteljskim krugovima odjekuju lažno i licemjerno, jer iza njih ne stoje nikakva konkretna djela namijenjena onima koji su propatili dok je on uživao u luksuzu Kalifornije.
Pod povećalom javnosti i braniteljskih udruga redovito su i jezične konstrukcije koje glumac koristi, a koje mnogi tumače kao namjerno ignoriranje hrvatskog identiteta, pa mu se tako oštro zamjera što čak i kada govori o nogometnim uspjesima, izbjegava izgovoriti riječi hrvatska reprezentacija. Istodobno, program Ulyssesa, prožet regionalnim sadržajem koji kritičari nazivaju opa-cupa programom, ocjenjuje se kao miljama dalek od autohtone hrvatske kulture te kao pokušaj obnove kulturnog prostora bivše države i politička uzurpacija Brijuna na račun hrvatskih poreznih obveznika. Brijuni tako i u ovoj sezoni ostaju rak rana dubokih hrvatskih društvenih podjela, mjesto gdje se vrhunska umjetnost, teška povijesna baština, prosvjedi branitelja koji traže povrat otoka onima koji su ga branili, te još (ne)dokazane korupcijske afere isprepliću pred očima javnosti.
Jednom riječju, Šerbedžija – dosta je! T