Piše: Janko Bučar
Na kavi s Damirom Bradarićem u Zagorku pozdravim sve i upitam:
– I kako ste?
– Dobro – odgovore gotovo svi u jedan glas.
Mara upita:
– A kako ste vi?
– Mi smo isto dobro, a vi gospodine Bradarić.
– Pogledajte, kako je Janko lijepo odgojen! Sam sebi govori vi!
– Kada to govorim i svima vama zajedno, zašto ne bi i sebi samome – uzvratim.
*
Pri susretu na Dolcu s Dadom Kovačevićem, Žarkom Bobincem i njegovom suprugom NN, upitam ih:
– Želite li nešto popiti?
Gospođa to odbije jer je već popila jedno piće, a Dado reče:
– Ja bih pivo od tri deci!
– I ja bih tri deci piva – naruči Žarko.
– A vi? – upita me konobarica.
– Ja bih isto! Molim Vas devet deci piva, ali ne za svakoga – zaključim.
*
Nakon Dade Kovačevića i ja sam morao otići na zahod. U povratku primijetim:
– I opet je gostioničar na dobitku. Ispustio sam više tekućine, no što sam unio u sebe!
Na izložbi karikatura Hrvatskog društva karikaturista u suradnji s organizatorima manifestacije „Ljeto na Štrosu“ gdje su petero karikaturista crtali besplatno goste u postavljanju izložbe Milan Lekić upita jednog djelatnika koji je radio na obnovi susjedne zgrade:
– Hoće li mješalica stalno raditi?
– Ne. Mi smo ovdje samo do 13.00 sati – odgovori djelatnik.
– Izvrsno. Kao da smo se dogovorili. I mi smo samo do 13,00 sati – dobacim.
Razgovarajući o znojenju zbog velike vrućine, jedan od nazočnih karikaturista pokaže na mene:
– Janko tu nema problema. On stalno smrdi!
– Točno, jer želim svuda ostaviti trag – uzvratim.
U razgovoru s jednim gostom koji je došao s kujom labradoricom koja je u ustima nosila suhu granu, upitam ga:
– Što još voli jesti osim suhih grana?
*
Neznanac s labradoricom se upustio u svakojake razgovore, pa smo došli i do sramotnog događaja koji se otkrio na nogometnoj utakmici Hrvatska – Italija u Splitu, gdje je netko od idiota podmetnuo kukasti križ ili svastiku. Pri tome ga upitam:
– A da to nije učinio labrador? Ne, mislim na vašeg, već na onog fašističkog. Vaš je dobar kao kruh, za razliku od fašista i još gore im braće komunista!
S tim čovjekom sam počeo pričati i o darivanju krvi, pa smo prešli i na politiku, gdje sam spomenuo diktatore, komuniste i fašiste, jedan od priglupih, se uključi u razgovor:
– Pazite se s njim oko politike. Zbog njega nam je u društvo već dva puta došla policija!
– Što je znak da se fašizma još uvijek nismo riješili – dobacim.
*
U Hrvatskom društvu karikaturista Milan Lekić nas je počastio s pivom, po koje sam otišao zajedno s Josipom Minksom. Pozdravimo prodavačice, i upitamo:
– Ima li ovdje nešto za nas?
– Sve je za vas što želite! – odgovori blagajnica.
– A što mislite na to smo najprije pomislili? – upitam.
Došli smo na blagajnu gdje su u košarici bila različita piva, rezano, ožujsko i bezalkoholno, blagajnica primijeti to i reče Minksu:
– Ovo bezalkoholno je za Vas!
– Ne ja sam žedan, a kolega koji nas časti vozi auto – odgovori Minks.
Pri plaćanju mojih stvari rečem blagajnici:
– Molim vas nemojte mene jako oderati! Derite se koliko želite, samo me nemojte oderati.
Kad mi je rekla iznos računa za mlijeko, jogurte i kruh od 21 kune, dam joj novčanicu od 100 kuna, a ona upita:
– Imate li jednu kunu?
– Josipe, imaš li ti? – zamolim Josipa, a onda se okrenem prema gospođi u redu do nas:
– Evo, gospođa sigurno ima!
– Znate, da ste zaslužili zbog nasmijavanja. Evo izvolite jednu kunu – reče gospođa dajući jednu kunu blagajnici.
– A vi ste radi ljubaznosti zaslužili, da vam rečem veliko hvala, vrijedno više od jedne kune – uzvratim.
*
Nakon rastanka s kolegama iz HDK, s Josipom Minksom otišao sam na piće. Razgovarali smo o godinama. Josip Minks reče svoje godine:
– Ja sam blizu 70!
Na to se oglasi konobarica:
– Pa toliko nemate ni vas dvojica- pa nastavi- uvijek je dobro malo nadodati!
Na to odgovorim pri plaćanju, računa od 22 kune:
– Ali meni nemojte nadodati. Meni barem malo oduzmite!
Kad sam joj dao 20 kuna, upitam:
– Je li to dosta?
– Trebate još nadodati?
– Vi samo želite nadodavati. Zar 20 nije dostatno? – primijetim.
– Ali ljepše zvuči 22 – uzvrati konobarica.
Na kraju ipak izvadim još pet kuna, te rečem za vas dvije kune, a meni jednu. Vidite vama dvostruko više nego meni.
*
U šetnji prema poslu s Branimirom Pelcom razgovarali smo o mojem godišnjem odmoru od mjesec dana. Pri tome rečem između ostaloga Branimiru:
– Ovaj godišnji mi je bio tako naporan, da mi sada treba barem šest mjeseci odmora!
Po dolasku na posao nakon mjesec dana izbivanja radi godišnjeg odmora, upitam djelatnike osiguranja:
– Je li me netko od mojih bezveznjaka tražio prošlih dana?
– Zašto bezveznjaka? – upita jedan.
– Jer nemaju veza, kao ni ja, a niti nam ne trebaju bezveznjaci s vezama.
*
U dolasku na susret sa Zlatkom i Vladom Šimencom kupio sam za objed jedan komad pice. Upitam prodavačicu:
– I koliko sam dužan?
– 8 i 90 – odgovori ona.
– Znači, ako sam ja dobro naučio zbrajati 98 – uzvratim.
*
U odlasku pozdravim je i zahvalim se riječima:
– Hvala, a posebice za osmijeh!
– Ja se uvijek smijem – odgovori prodavačica.
– Drago mi je, ali meni se baš svi ne smiju – zaključim.
*
Na kavi sa Zlatkom i Vladom Šemencom zatekao sam ih obojicu za praznim stolom. Vlado me upita:
– Što ćeš ti popiti?
– Pa isto što i vas dvojica – odgovorim pokazujući kružeći rukama po praznom stolu.
Kad je došao konobar, pozdravi nas i upita:
– Je li uobičajenog?
– Da kao niste zaboravili, kao mi jer smo bili na godišnjem odmoru.
– I ja sam bio na godišnjem odmoru – odgovori konobar.
– Onda Vam opraštamo – zaključim.
Na kraju sam naručio kapučino s više mlijeka, nešto kao bijela kava i kad mi je konobar donio kapučino prelijem ga u čašu s vodom i začuđenom konobaru rečem:
– Znam si i ja napraviti bijelu kavu, a ostalo mi je i kapučina.
– Ovo još nisam vidio – s uzdahom reče konobar.
– Niti, ja a niti nećete više nikad vidjeti, jer se ja ne ponavljam – zaključim.
*
U razgovoru o politici i prosvjedima branitelja pred Ministarstvom hrvatskih branitelja s Nikolom Uremovićem, Nikola primijeti:
– To su sve igre!
– Nisu to igre. To su ozbiljne stvari prema neozbiljnoj, nestručnoj, neodgovornoj vlasti. – odgovorim.
– Ali, nju smo mi izabrali – nastavi Nikola Uremović.
– Jesmo, ali prosvjed je jedno od temeljnih prava u demokraciji, a posebice ako si u pravu, kao u ovom slučaju, a izabrana vlast se nema pravo tako ponašati prema narodu i državi koju su prije svih ti ljudi stvorili, a oni su bili protiv njezina stvaranja . odgovorim.
*
U dolasku na susret s Nikolom Uremovićem, on mi nakon pozdrava reče:
– Zatvori si rasporak. Otvoreno ti je.
– Pa danas je radni dan – uzvratim, pa nastavim: Sada mi je jasno zašto me nekoliko žena milo pogledalo, ali pravo u lice i posebice oči!
– Možda ti je virio van – dobaci Nikola.
– A možda njima iz očiju – zaključim.
U dolasku na kavu s Nikolom Uremovićem, prođemo pored Ljube Galeza kojeg pozdravim i čestitam sretnu novu godinu, a on reče:
– Pa već je prošlo pola mjeseca ove godine:
– Dobro, onda ti sretna 2016. – uzvratim.
Na kavi s Nikolom Uremovićem on naruči kavu s mlijekom, pa konobarica upita mene:
– A vi?
– Ja bih nešto sasvim obrnuto – primijetim.
– A što to? – upita konobarica iznenađeno.
– Pa mislim da je to mlijeko s kavom – odgovorim.T
