AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

FRKOVIĆ: U ČAST ODLAZEĆE KRISTINE KIKE BANIČEK

30. travnja, 2024.

Piše: Josip Frković

Još tamo od 17. travnja, Milanovićeva “udarnog” dana izbora za 11. sastav hrvatskog parlamenta, sisački komunalci ravnatelja Gorana Groša vrijedno rade na uljepšavanju lica drevnoga grada na tri rijeke. Odnosno Odri, Kupi i Savi plus Lonji. Na sve strane bruje samohodne kosilice i motorne puhalice zaostalih, olako odbačenih papira i cigaret-kutija. U tom vremenskom intervalu – kad je hrvatska javnost doznala najveći dio izbornih rezultata a osmogodišnja većina HDZ-a s tridesetak defektiranih i ex-ministara – oni desnijih političkih pogleda nisu krili iznenađenje. Prenstveno, okićenošću svih mogućih uličnih stupova Sela, Grede, Topolovca, Budaševa i Capraga fotkama Kristine Ikić Baniček. Bivše pisarice agencije HCR-a u vrijeme starokomunista Ivice Račana i Zorana Milanovića, a potom i perspektivne esdepeovke i predsjednice gradskih staronovokomunista. Onih koji su s pristojnoga odstojanja pratili nasrtaje jugoarmije i njenih plazećih i letećih oružja kupljenih i našim novcem. Bila je to velikosrpska, partizansko-komunistička i četnička akcija ravnanja katastarskih linija Virovitica-Karlovac – Karlobag. Jedni (Hrvati) zbog anemije, drugi uslijed zauzetosti ideologijom čekali su i dočekali svoj trenutak za start na dobro plaćenim poslovima ili mandatnim dužnostima.

Prva službenica

Ni četrdeset mjeseci iza razornoga potresa i toliko uzaludna slanja računa za uslugu nodvoza otpada, administracija Gospodarenja otpadom Sisak i legendarni plaćeni lažac Igor Mankas iz kluba KIB ne mogu zaključiti da kuća i dvorišne prostorije s plodnim vrtom černozjoma kraj bivše “Segestice” i HŽ-Ložionice Pokupljanina Marijana, Micike i Zdenka Raka ne postoji. Prema Ulici Vatroslava Lisinskoga ostao je uspravan samo još željezni haustor, na koji domišljati poštonoša redovito ostavlja kuvertu s pečatom GOS-a i računom. I dok su se minulih mjeseci smjenjivale kuverte naslovljene trima bivšim, na žalost pokojnim (su)vlasnicima kbr. 1, te starije žene Mesić, prijateljice Zdenkove, najnovija kuverta (frankirana AR) stigla je iz Duge Rese?! Ne znamo, istina, o čemu je riječ, jer tamošnji “Geokom” za račun GOS-a valjda traga za članovima obitelji Rak, obveznicima plaćanja sanitarno-ekoloških usluga firme pod kapom gradske uprave i “vrhovne” prijateljice poštovanog predsjednika i vrhovnog zapovjednika oružane sile RH Zorana Milanovića. Preciznije, u jedanaestom mandatu Hrvatskog sabora već u Capragu izabrane članice SDP-a Kristine Ikić Baniček. One drugarice, koja je još 2013. od Katoličke crkve bježala kao vrag od tamjana, da bi potom hrabrena od zamjenika sekretara KPJ/KPH Marka Kričke (protokolarno) pristajala nazočiti svetim misama uz blagdan sv. Kvirina i grada 4. lipnja. Kad se još više ohrabrila, potpaljivala bi potom prvu adventsku svijeću ispred sisačke katedrale, mjesta održavanja njena kasnijeg vjeronauka i svoga siječanjskog krštenja 1976. uz kumstvo Ivice Sabljaka. Najnovije pak dostignuće prve gradske službenice veže se uz Uskrs, jer je u samom kaldrmom popločanom “cityju” za potpetice Siščanima s parlamenatrcem Bojanom Dadasovićem darivala čestitarsku veliku pisanicu sličnu Dalićkinoj koprivničkoj…

Komunistički zlotvor

Ostavimo na tren prvu službenicu koja je javnost podučila da je samo antifašizam vrijedan pozornosti, te da su posjetitelji bleiburških komemoracija za najbliže rođake domobrane najveći šljam, vratimo se uvodno spomenutom GOS-u, kojem je po svemu uzor ZG Tomašević i Možemo, partizanski krijesovi i ukidanje imena ulica onih koji su živjeli za ratnog trajanja Endehazije.  O komunističkom zlotvoru Vladi Ranogajcu, čije potpise smrtnih sudskih presuda nose stotine dokumenata iza 8. svibnja 1945. zasad ni riječi. Drugarice i drugovi Tomašević, Dolenec, Korlaet i Benčić, cijelu  stvar moraju najprije proučiti u arhivima KPJ/KPH. Priupitati i nepogrešiva Ivu Goldsteina, sina Slavkovog. Ne dao Bog da im se potkrade poneki ustašoid s petokrakom kakve u “Srbobran-Novostima” – prema napucima Miloradovim – pronalaze  extranovinari Šimičevići i Borkovići, odnosno Boris Dežulović Beogradski i Vukovarski.

Ne spomenusmo, međutim, da će se i ove godine Međunarodni praznik rada svečano slaviti u “Šumici” ili “Šištantu”, te da će saksofonist i dugotrajni tajnik Limene glazbe Siska Josip Peternel za prvomajsku budnicu okupiti ostarjele puhače. Bude li potrebe, tu je i dobrohotni Siniša Pavrlišak, vođa Kvirin klape, koji nerado zamjenjuje sprovodne vojne trubače. Dobro će im nastup doći za uvježbavanje, pa od grada neće iskati ni najmanju novčanu naknadu. Jedini je uvjet – prevoženje u karoseriji kamiona. Komunalnog, vatrogasnog ili agrarnog, svejedno. U Viktorovcu će tamburati Gopčev „Psihomodopop“ i „Pips, čips i videoclips“, bez Mome i dodira. A na livadi Komunalne zone i bivšeg konjskog trkališta već je razigrani “ringlšpil”. I sve to u čast odlazeće Kristine Kike Ikić prema hrvatskoj metropoli. U nadi da se u zamjenskoj sabornici Vojne akademije u Črnomercu neće naći i vječiti Ante Prkačin, koji sisačku političku vedetu naziva masnom i debelom, njeni komunalci, radnici naplate parkiranja i drugih službi, njene izborne baze, žele joj dobro zdravlje, te da u rodni grad u prigodi Kvirinova blagdana doputuje preko Karlovca, Vojnića, Vrginmosta, Topuskoga, Gline, Petrinje i Capraga. Istom trasom ukinute neperspektivne Ćirine pruge, početkom 20. stoljeća pruge opstanka Banovaca i Kordunaša. Sobom će tada povesti i perspektivnog esdepeovca Sinišu Hajdaša Dončića, ministra prometa i turizma u Milanovićevoj vladi RH iz 2013. godine. U gradu hrvatskih pobjeda i mnogih sportskih grana moći će se pokazati i kao gimnastički junak. Jer, Sisak će tada imati i treću, gimnastičku dvoranu, ponovo u Capragu, Kikinoj bazi. Javlja to obnovljeni “Sisački vjesnik” dr. Marijana Kolaka. T