GLAVNE TEME PRIČA

FRKOVIĆ: MOJE TUTTO BENE DRUŠTVO

1. listopada, 2024.

Piše: Josip Frković

Dobrano protresena među popunjenim policama i drmanjem svakovrsnim artiklima tog nesretnog 28. prosinca 2020. – dok su s kućnog razglasa ponavljane poruke o što hitnijem napuštanju “Sparove” hale – skupina sisačkih vojnih veterana, umirovljenika najrazličitijih karijera i zanimanja potpuno je spontano prostor kafića “Tutto bene” sa stotinjak raspoloživih stolova počela pretvarati u dnevno okupljalište. Zapravo, dnevni boravak “Vremeplov”. Uz posuđeni tisak iz susjednog kioska (kojem njemački vlasnici centra zabranjuju prodaju opasnog desničarskog “Hrvatskog tjednika” Ivice Marijačića) i TV-program provode se trenuci uz kavu konobara Dragana iz Kanaka i prisjećanja na minula desetljeća, na pola stoljeća Titova autokratskog komunističkog režima.

Pogledom na prisavsko zelenilo, preko parkinga površine nekoliko nogometnih igrališta i tužno oronule hale nekad vrijednog izvoznika sredstava zaštite bilja “Herbosa”, naviru sjećanja na Domovinski rat, komarevske dragovoljce policajce-vojnike zenge, pandemiju “covida”, teški potres.

Glina za opeku

Tako će proslavljeni prvoborac iz Gline, Slavko Muža, prilikom dolaska po potrepštine, najprije pozdraviti svoga zemljaka, upornog ovčara, korpulentnog umirovljena vojnika Željka Štajdohara iz Joševice, koji ustrajava u uzgoju stoke, osobito janjadi i poludivljih krmčića. Željkov je otac nekad bio željezničar na “vaktarnici” i Ćirinoj pruzi nadomak Ivajka i raskršća za Sunju i Petrinju. Poslije Domovinskoga rata, kućica je preuređena u obiteljski dom.

Na istoku je glavni ulaz u trgovački centar “Spara”. Na istom mjestu gdje se nalazio i ulaz u davno zaboravljenu ciglanu “Odra” direktora Nikole Markovića i sekretara Miće Tomaša. Do kata iste zgrade vodila je na visokim stupovima snažna sajla, kojom su pune posude, žičarom od Hrastelnice, dopremale glinu za opeku.

U prvom trenu prednjačili su posjetitelji “Vremeplova” rafinerci Pavlenić iz Budaševa, Branko Holzer iz Celjakove i Ivaniš iz Siska Capraga, te Dražen Neiman, a potom i totalni zaljubljenik u poljoprivredu, magistar agronomije Marijan Matokanović podrijetlom iz Gornjih Bogićevaca, odnosno Stare Gradiške, U Sisku pak iz Strelečka i Letovaničkoga Vrha. Autor teksta sjeća se gospodina Matokanovića iz vremena rukovođenja

“Posavkinim” ekonomskim dvorištem u Mahovu, na lijevoj savskoj obali. Budući da su si pravo na usmjeravanje rada sisačkoga PIK-a (direktor je bio junak rata Andrija Pejnović, koji je hrabro otišao na pregovore k Balinčaninu Slobodanu Tarbuku – nap.a.) i davali i desetljećima vladajući željezarci, nesloga je i u kazeti 10 odigrala svoje. Dobronamjerni, tihi i skromni Slavonac iz područja stare Vojne krajine donio je životnu odluku. Uputio se iza štrajka radnika na fakultet i dodatno obrazovanje do magisterija.

Mahom 70-godišnjaci

U jednom kutu prostorije, nećete vjerovati, smjestio se i klub mladih i perspektivnih, mahom 70-godišnjaka. Osoblje kafića ubrzo je upoznalo tecu Katu, rođenu Posavku iz Žirčice, povratnicu iz SR Njemačke, te njenu prijateljicu iz Lloydova nedalekog naselja, Dubravku. Uz kavu i sokove, u prebiranju po minulim desetljećima, provode vrijeme do pola jedan i vremena kad treba dovršavati ručak. Teca Kata, koja se teško kreće, stanuje u samom središtu Siska, pa joj pješačenje do stana u Drugoj ulici 6, ložionice, kolodvorskih perona i kupske šetnice pričinja dosta teškoća.

Mnogi će se sjetiti da je teško podnošljiv toplinski val počinjao 21. lipnja, dan prije brezovičke partizanske operete Kristine Ikić Baniček, starih i novih komunista. Usred žege, čini nam se, pojavio se u “Sparu” velik broj kupaca u ljetnoj odjeći, ali uz pomoć štapa. Puno šepajućih. Kao da su odjednom na svjetlo dana došli hendikepirani bolovima u koljenima, kukovima i kičmi. Oštećeni dijabetesom, moždanim ili srčanim udarom.

Rukometno-nogometna legenda Siska Alojz Sever Šujza uputio se iz vrbinske Marulićeve ulice 86-godišnji golman rukometaša “Segeste” i nogometaša “Metalca” u Capragu. Doznali smo da sa suprugom Vericom (82), sinovima, snahama i zetom 17. rujna slavi pola stoljeća braka. Čestitamo! T