NAJNOVIJE NA PORTALU

DIREKTOR KATEDRALE DUHA I NOGOMETNI MENAĐER KAO SURADNICI SDS-a I KOS-a

DIREKTOR KATEDRALE DUHA I NOGOMETNI MENAĐER KAO SURADNICI SDS-a I KOS-a

17. veljače, 2015.

61015537-zdravko-mamic
Ulomci iz knjiga Tuđmanovog agenta “Vrana oko istine” 4. dio

Priredio: Dražen Stjepandić

 

Portal Tjedno je prvi u javnost odaslao informaciju o izuzetno intrigantnoj knjizi Tuđmanovog tajnog agenta Vrane “Vrana oko istine”( Udruga branitelji Hrvatske, Zagreb, 2014.). Šokantne, samo rijetkima poznate priče o stvaranju i razaranju Hrvatske očekivano su zaintregirale mnoge, a noročito one koji se prepoznaju iza izmišljenih imena.

Na pitanja kao što su :

– Koji su poznati hrvatski „nacionalisti i domoljubi” bili suradnici UDB-e i

KOS-a?

– Kako su djelovale strane obavještajne službe u Hrvatskoj?

– Tko je zarađivao na izbjeglicama a tko na švercu oružja?

– Tko je odgovoran za masakr u Ahmićima a tko je doista granatirao sarajevsku

tržnicu?

– Kako su djelovale razne „humanitarne organizacije” ?

– Kako je ubijen ratni zločinac Arkan?

– Kako je spriječen atentat na Papu i Busha?

– Tko je ubio poznatog hrvatskog novinara a tko Ivanu?

– Zašto je likvidiran poznati bankar?

– Kako je budući obavještajac Vrana stigao na obuku u „Mossad”?

– Tko je i kako likvidirao poznate zagrebačke mafijaše?

– Kako je suradnik UDB-e, višestruko osuđivani silovatelj, postao najveći

zagorski tajkun?

– Što je Predsjednik na samrti tražio od obavještajca Vrane?

Na mnoga od tih pitanja samo knjiga “Vrana oko istine” nudi nam neke odgovore. Zbog velikog zanimanja ekskluzivno objavljujemo još dva ulomka iz knjige alfreda Morgana “Vrana oko istine”

Iz te knjige prisjećanja djelatnika hrvatskih službi donosimo još nekoliko odabranih ulomaka, odnosno priče Slovenci i Katedrala duha u kojima protagonoste nije teško prepoznati.

 

SLOVENCI

 

Vrana je za vrijeme Domovinskog rata, među mnogobrojnim suradnicima, imao i jednog Slovenca kojeg je zvao Muzičar. Živio je kod Krapine, gdje mu je supruga  imala trgovinu mješovite robe. Muzičar je bio poznat u Sloveniji, jer je u suradnji s još nekim muzičarima objavio nekoliko kaseta sa svojim pjesmama. Bio je prava „knjiga podataka“.

Podučavao je djecu slovenskih političara i viđenijih osoba iz javnog i kulturnog života, i tako dolazio do mnogih korisnih podataka. Stavljao bi im „bubice“ u stanove, dok bi Vrana negdje parkiran u blizini, iz svog automobila snimao razgovore.

Jednom je, po Vraninom nalogu, otišao u Celje snimati Srbe, inače slovenske državljane, koji su se opijali u lokalnoj birtiji „Beton“. To je bilo četvrtkom oko ponoći, kada su autobusima preko Mađarske odlazili u Bosnu kao „vikend-četnici“. U petak bi u Bosni dobili odore i oružje, da bi do nedjelje haračili po hrvatskim i muslimanskim selima. Vraćali bi se nedjeljom navečer. Tim istim autobusima, Muslimani su svojim rođacima slali pakete, uz novčanu naknadu od 5-50 njemačkih maraka, ovisno o veličini paketa. Paketi su bili uredno dostavljani. Rat ne može bez trgovine.

Ako bi netko bio ranjen za vrijeme borbi u Bosni, liječio bi se u Sloveniji. Nitko nije pitao za porijeklo rana od gelera ili metaka. Nitko nije pitao zašto se Srbi, slovenski državljani, iz Bosne vraćaju ranjeni.

Muzičar je dolazio podnositi izvješća u Zagreb. Kako Služba nije bila zainteresirana za stanje u Sloveniji i uopće ih nije bilo briga što oni rade, Vrana ga je prepustio srpskoj Službi. Oni su bili jako zainteresirani za Slovence. Tako je muzičar promijenio stranu. Možda ih i danas slušaju.

Slovenci su unatoč embargu trgovali sa Srbijom. Njihovi brodovi i trajekti prevozili su kamione s robom za srpsko tržište. Brodovi bi pristajali u luci Drač i kamioni bi krenuli put Srbije. U Srbiji bi nakon istovara slovenske robe ukrcali srpsku robu i uputili se natrag na brodove, pa u Sloveniju. Vozili su i cijevi za topove proizvedene u Sloveniji i mnoge druge stvari koje nisu bile prehrambene. Međunarodna javnost je zažmirila.

Slovenija je i inače, još od kraja II. svjetskog rata, imala poseban status u međunarodnoj zajednici. Štitila ih je Engleska. U Jugoslaviji su bili „država u državi“. Imali su veća politička prava i bolje su živjeli od ostalih naroda unutar Jugoslavije.

Njima se nije spočitavalo što su bili sastavni dio III Reicha, što je Hitler posjetio Magdenburg (Maribor) kao sastavni dio Reicha. I nakon raspada Jugoslavije imali su povlašteni status. Nitko nije znao da je Janša projekt KOS-a, nešto kao Paraga u Hrvatskoj.

Paraga je po nalogu KOS-a održao i govor u američkom Senatu, kao hrvatski nacionalista. Tako je bilo i sa Janšom.On je stvorio „Mariborsku aferu“ sa međunarodnim teroristom Al Hassaneinom i trgovao oružjem koje je bilo za Al Qaidu.

To je KOS odlično odradio. Odnosi Hrvatske i Slovenije bili su pogoršani, jer se govorilo da je oružje bilo za Srbe. Zna se i da je prije smjene u Vladi Republike Slovenije, dobio veliki novac od Waltera Wolfa.

 

KATEDRALA DUHA

 

Arhiva bivše Službe državne sigurnosti krila je mnoge tajne. Jednu od njih otkrio je Vrana, naletjevši na snimku razgovora između poznatog menadžera jednog nogometnog kluba u Zagrebu i njegove ljubavnice Nade B, inače djelatnice KOS-a. Razgovor se vodio 1992., nakon priznanja Hrvatske od strane međunarodne zajednice. Menadžer je i danas poznat u svijetu sporta. Deklarira se kao „veliki Hrvat“, a u suštini je Jugoslaven, dobro povezan s Brojem Jedan i njegovom organizacijom. Niti jedna optužnica, na sudu mu nije naudila. Aroganciju i bahatost koju mu je omogućavao njegov materijalni status, demonstrirao je napadajući i vrijeđajući sve i svakoga, bez ozbiljnih posljedica.

Konstantno je bio u centru medijske pozornosti hrvatske „katedrale duha“, a i u Beogradu su ga dočekivale TV postaje i novinari kojima je spremno davao intervjue, a koje su ovi objavljivali u udarnim terminima. Stalno se gurao oko Predsjednika. Nije zapisano da je ikada prestao raditi za KOS.

Direktor „katedrale duha“ jedno je vrijeme bio i jedan predsjednikov „prijatelj“, „veliki Hrvat“, uvaženi sportski djelatnik, ali i suradnik SDS-a. Naime, prema arhivi SDS-a, on je osobno, još za vrijeme bivše Jugoslavije, ozvučio kuću u kojoj je Predsjednik živio. Nije mu bilo neugodno, nekoliko godina kasnije, stalno se „slikati“ uz Predsjednika kao veliki domoljub. Takvi su eto likovi putem „katedrale duha“ kreirali javno mišljenje u Hrvatskoj. Vrana je odavno došao do zaključka da Predsjednik nema istinskih prijatelja u svojoj blizini. Svi oko njega glumili su prijateljstvo, a to ga je silno ljutilo a istovremeno žalostilo.

Prave prijatelje Hercegovci su udaljili od njega ucjenom, kompromitiranjem i podmetanjem izmišljenih kaznenih djela. Pod takvim pritiskom, lagali su Predsjedniku i polako se udaljavali od njega. Svjestan što se oko njega događa a nemoćan da to spriječi, znao se povjeriti Vrani za ,vrijeme njihovih ponoćnih susreta, u rijetkim trenucima kada nije bio opterećen raznim nametnutim državničkim dužnostima.

Često bi spomenuo da će se nakon Domovinskog rata povući u mirovinu i baviti proučavanjem povijesnih dokumenata i pisanjem knjiga. To na žalost nije dočekao. Vranin posljednji susret s Predsjednikom dogodio se u bolničkoj sobi zagrebačke bolnice na kraju grada. U sobu, u kojoj je na samrtnoj postelji ležao Predsjednik, uvela ga je njegova supruga, koju Vrana nije ranije upoznao.

Razišli su se nakon završetka rata. Vrana je tada Predsjedniku donio nepobitne dokaze o švercu i manipulacijama državnim novcem od strane pojedinih Hercegovaca i drugih suradnika UDB-e, koji su preplavili Pantovčak. Rat je netom završio, a čelnik jedne veće stranke sa svojim je zamjenikom već pohitao u Pariz na dogovor s Borivojem Vukobratom, o tome što će biti sa Hrvatskom, s obzirom da je Predsjednik najavio povlačenje. Dogovor je bio – vraćanje „na staro“, ali da izgleda kao novo. Činilo se da su ova dvojica samo posrednici, jer zbog svojih liberalnih stavova, nikome nisu bili sumnjivi. Predsjednik je doslovno pobjesnio. Vikao je na Vranu. Glasnik loših vijesti uvijek prvi „nadrapa“. Kao i obično, sastali su se oko ponoći, u sobi bez kamera i mikrofona, jer je šef osiguranja mogao u bilo kojem trenutku gledati i slušati što se događa u kojoj od soba na Pantovčaku. Zato su UDB-aši i htjeli svog čovjeka na tom mjestu.

Ubrzo će Predsjednik smirenijim tonom:

– Uskoro će i u ovu sobu doći kamere. Više se nećemo moći sastajati. Okružili su me, prijete da će srušiti državu ako saznaju da radim mimo njihove volje. Teško mi je, nemam sa kime raditi. Ako ja odem, sve će se raspasti. Od sada radite sami. Oni ne znaju za vas a to vam je jedina sigurnost da ćete ostati na životu.

 

http://vranaokoistine.wix.com/vrana#!narudba/c1qbb T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code