EKSKLUZIVNO GLAVNE TEME

DOGOVARA SE POSTIZBORNA USTAVNA KOALICIJA, HASANBEGOVIĆ BI BIO PREDSJEDNIK SABORA, A MILANOVIĆ POTPREDSJEDNIK VLADE I MINISTAR VANJSKIH POSLOVA

1. listopada, 2016.

Ustavna koalicija bi trebala biti realizacija velike koalicije HDZ-a i SDP-a, ali zaobilaznim inidirektnim putem. Za ovu ideju navodno se pozitivno izjasnilo čak 106 novoizabranih zastupnika, te su spremni to pismeno potvrditi. Mnogi HDZ-ovci, SDP-ovci, svi HSS-ovci, IDS-ovci…

Pregovori HDZ-a i Mosta, te HDZ-a i zastupnika nacionalnih manjina nisu jedini pregovori koji se vode glede formiranja buduće saborske većine. Pregovara se i o postizbornoj Ustavnoj koaliciji. I u toj postizbornoj Ustavnoj koaliciji također se slažu kadrovske križaljke

Napisao: Dražen Stjepandić

Predsjednica gospođa Kolinda Grabar-Kitarović je, nakon konzultacija s predstavnicima parlamentarnih stranka sredinom tjedna, izjavila da nitko još nema 76 potrebnih potpisa za sastavljanje Vlade, a onda je uoči vikenda stigla vijest da su članovi Mostovog pregovaračkog tima, kako su javili neki mediji, iznenada s HDZ-om prekinuli pregovore oko usklađivanja programske platforme.

Pregovori su, kako se doznaje, prekinuti bez ikakvog obrazloženja sa strane Mosta, a navodno su iz Mosta poručili da pregovora neće biti samo do ponedjeljka, 3. listopada. Iz HDZ-a su situaciju još više smirivali kao da je uobičajeno da se pregovori koji se uspješno vode samo tako iznenada prekidaju. Zapravo moglo bi se reći da je to uobičajeno ako se pregovara s Mostom.

Po svemu sudeći, za neke potpuno očekivano, imamo istu situaciju kakvu smo imali ne tako davno. Most je nastavio sa svojim oprobanim metodama i mostarina bi za onoga tko s njima želi sastaviti saborsku većinu opet mogla biti preskupa. Čak ako se pregovori nekako uspješno okončaju za očekivati je da će Hrvatska ponovno imati nestabilnu Vladu.

Spriječiti blokade politotvorstva

I dok se po medijima slažu ministarske križaljke, kao da će pregovori HDZ-a i Mosta sigurno uspjeti i kao da je to jedino rješenje sadašnje situacije, neki drugi razmišljaju o alternativi, blokade sustava politikotvorstva, što će Most sigurno napraviti, kako se riješiti Mosta, spriječiti sadašnju i lako moguće buduće političke krize i poslati mostovce tamo gdje im je realno mjesto, a to je oporba. Daleko od naslovnica i ministarstava. I ne samo Mosta nego svake takve pat pozicije, koja bi mogla ucjenjivati i neke buduće relativne izborne pobjednike.

Jedna od ideja je formiranje postizborne Ustavne koalicije. Ustavna koalicija bi trebala biti realizacija velike koalicije HDZ-a i SDP-a, ali zaobilaznim inidirektnim putem. Za ovu ideju navodno se pozitivno izjasnilo čak 106 novoizabranih zastupnika, te su spremni to pismeno potvrditi. Mnogi HDZ-ovci, SDP-ovci, svi HSS-ovci, IDS-ovci…

Pregovori HDZ-a i Mosta, te HDZ-a i zastupnika nacionalnih manjina nisu jedini pregovori koji se vode glede formiranja buduće saborske većine. Pregovara se i o postizbornoj Ustavnoj koaliciji. I u toj postizbornoj Ustavnoj koaliciji također se slažu kadrovske križaljke. Tako bi primjerice sadašnji tehnički ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović, a kojega se bez obzira na veliki broj prefencijalnih glasova na nedavnim izborima zaobilazi u većini ministarskih nagađanja, bio predsjednik Hrvatskog sabora, a još uvijek aktualni predsjednik SDP-a Zoran Milanović bio bi jedan od potpredsjednika Vlade i ministar vanjskih poslova. Ustavna koalicija bi iznjedrila opet jednog mandatara koji ne bi bio ni iz jedne od sadašnjih parlamentarnih stranaka, samo sada to ne bi bio politički neiskusan tehnomenađer nego jedan profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, koji je i jedan od autora ideje Ustavne koalicije.

Sadašnji predsjednik HDZ-a i u medijima najozbiljniji pretedent za mandatara buduće Vlade Andrej Plenković, kao čovjek kojeg su političke silnice zaobišle, kao veliki politički gubitnik, već dobivene partije, zajedno sa Vladimirom Šeksom i svojim najbližim suradnicima bio bi prepušten volji prevrtljivog raspoloženja članova Predsjedništva HDZ-a.

Ideja postizborne Ustavne koalicije, kao alternative sadašnjoj političkoj situaciji kao alternative sadašnjem političkom sustavu je izvorno produkt domaće politologije, incijator je Hrvatska radnička stranka jednakopravnosti, koja bi na domaću političkuu scenu trebala donijeti mnoge inovacije.

Hrvatska radnička stranka jednakopravnosti

Najistaknutiji član Hrvatske radničke stranke jednakopravnosti je profesor Ante Barišić s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. Na njihovoj web stranici www.jednakopravnost.org može se još pročitati.

“Radikalno se raskida sa kadrovskim tipom partije i njenim nasilničkim metodama transmisijske komunikacije u vidu propagande i agitacije, gdje je pojedinac nestao u masi a politički diskurs se vodi u populističkoj maniri i u obliku ideologijskih i emocionalno saturiranih rasprava sa ciljem izazivanja podjela poticanjem najnižih negativnih strasti unutar zadanog odnosa prijatelj/neprijatelj. Time je politički diskurs postao najmoćnije političko oružje nametanjem tema dnevnog reda političkih rasprava, načina na koji se teme raspravljaju te sa sugeriranjem poželjnih zaključka.

Nova praksa komunikacijske simetrije omogućuje svakom članu političke stranke osobno priznavanje, prihvaćanje i poštivanje, kako prema drugim članovima stranke tako i izvan nje. Propisani procesno-proceduralni red omogućuje da svaki član stranke osobno, bez isključivanja i bez prisile ili prijetnje uporabe prisile, odlučuje u postupku odlučivanja o pojedinim političkim temama na dnevnom redu stranačke političke rasprave kroz oblik stalnog referenduma. Odgovornost je osobna tek provedbom regulacije koja u politički prostor unosi red kroz uspostavu toliko traženog stanja ubrojivosti. Zakon o politikotvorstvu je onaj pravni instrument kojim se uspostavlja stanje ubrojivosti u sferi politike.

Članstvo u stranci kao ugovorni odnos nosi sobom pravo odlučivanja o svim pitanjima na dnevnom redu političke rasprave i to u formi savjetovanja gdje se argumentiranjem i dokazivanjem teži pomiriti suprotstavljene ciljeve članova stranke. Jednom kad se odluke donesu, legitimirane poštivanjem propisane procedure slijedi njihovo prevođenje iz prostora privatne autonomije na institucionalnu razinu javne autonomije gdje se odluke donose konsenzusom.

Praksu kooptiranja unutar foruma kod kadrovskih partija nadomješta praksa predizbora čime se legitimira demokratsko pravo članstva stranke da odlučuje o izbornim listama sukladno propisanom protokolu. Time se izbjegava prijetnja da unutarnje podjele u stranci budu prenijete na institucionalnu razinu što nužno vodi blokadi cjelokupne djelatnosti politikotvorstva.

Transparentnost u postupanju je slijedeća odlika novog tipa stranke kao komunikacijske zajednice tako da se može reći da je HR:Stranka jednakopravnosti radikalna po svojim ciljevima, dok je po metodi i načinu djelovanja isključivo institucionalna i vjerna kulturi prava. Napušta se retorika ratnog pohoda i ratnog plijena, kao i redistributivna logika u slučaju proračuna, jer je riječ o neprihvatljivom poimanju vođenja politika kao ratovanja.

Umjesto prisile ili prijetnje uporabe prisile u bilo kom obliku djelatnost politikotvorstva, za koju su jedine ovlaštene političke stranke, podrazumijeva institucionalni okvir unutar kojeg se pregovara i ugovara primjenjujući postupak stručnog i znanstvenog argumentiranja i dokazivanja. Sve one partikularne, situacijske, difuzne ili subjektivne kategorije koje u konačnici vode ka negaciji konstitutivnog načela političke sfere-načela jednakopravnosti moraju se dovesti u sklad s glavnom stečevinom epohe moderne a to je načelo jednakopravnosti.” T