Poštovani,
Obraćam Vam se ovim putem u zastupanju mojih stranaka Hrvatskog audiovizualnog centra te njegova
ravnatelja, gospodina Hrvoja Hribara, a vezano za tekst objavljen dana 21.12.2013.g. (subota) na
portalu www.tjedno.hr, priređivača Dražena Stjepandića, pod naslovom “Hribarov novac za film dao
kćeri Vesne Pusić”.
Članak sadrži neprovjerene, neistinite i netočne informacije o osobi i radu moje stranke, slijedom čega
se sukladno čl. 40 Zakona o medijima (NN 59/04, NN 84/11, NN 81/13), ovime pravovremeno
podnosi nakladniku te glavnom uredniku
zahtjev za objavu ispravka objavljenih informacija
U tekstu objavljenom pod naslovom «Hribarov novac za film dao kćeri Vesne Pusić» Dražen
Stjepandić kao priređivač navedenog anonimnog pisma u cijelosti prenosi te bez intervencija i
prethodnih provjera objavljuje navedeno anonimno pismo navodnih filmskih djelatnika. U uvodnom
dijelu teksta, priređivač istog jasno čitateljstvu daje do znanja da bi navedeni anonimni uradak
predstavljao vjerodostojni prikaz stanja «kako se u Hrvatskoj snimaju filmovi», štoviše navedeno
pismo predstavlja i preporučava kao svojevrsni vodič za široki krug zaintesiranih profesija i institucija.
Smatrajući da je u interesu hrvatske javnosti i Vaših čitatelja potpuno utvrđenje svih činjenica koje
autor, a onda shodno i priređivač istog uzimaju kao točne, a u potpunom izostanku istraživačkog
novinarstva, koristim ovu priliku skrenuti pažnju na očite neistine, nelogičnosti te štetnost objavljenog
sadržaja koja je plasirana široj javnosti.
Moja stranka, gospodin Hrvoje Hribar kao ravnatelj javne ustanove Hrvatskog audiovizualnog centra
je navedenim tekstom explicite optužen za počinjenje niza kaznenih djela, a kojim klevetničkim
navodima je poslovnom i privatnom ugledu moje stranke nanesena velika šteta. Uz ime moje stranke
se tako povezuju pojmovi «nezakonito», «lažno», „novi kriminali“, „namještanje natječaja“, „sudionik
prevare“, „financijske malverzacije“ i sl., koji termini imaju nedvojbeno značenje te ne mogu
predstavljati nečiji osobni stav ili mišljenje.
1Ostaje upitnim te predmetom budućeg sudskog postupka da li su ove te druge okolnosti koje se
stavljaju „na teret“ mojoj stranci provjerene na za to adekvatan način u sklopu standardnog
novinarskog posla te koje će biti posljedica takvog propuštanja.
Paušalni, netočni te klevetnički navodi izneseni objavom predmetnog anonimnog pisma nanijeli su
mojoj stranci veliku štetu, kao u poslovnom tako i privatnom životu. Skrivanje iza anonimnosti te
davanje svog mišljenja pod krinkom neosnovanih otpužbi je kazneno djelo za sebe, koja okolnost je
poznata ili nije mogla ostati nepoznata odgovornim osobama predmetnog portala prije odluke o objavi
predmetnog članka.
Anonimnom autoru, a posljedično onda i glavnom uredniku ostaje tako nepoznata činjenica poslovanja
Hrvatskog audiovizualnog centra kao javne ustanove sukladno Zakonu o audiovizualnim djelatnostima
(NN 76/07, NN 90/11) te obvezno postupanje sukladno Pravilniku o postupku, kriterijima i rokovima
za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizalnog stvaralaštva (NN 118/12), sukladno
kojim odredbama je predviđeno da javni poziv bude otvoren cijele godine (čl. 3 citiranog Pravilnika).
Navod „Hrvoje sam sve odobrava kako mu koji prijatelj osjeti umjetničku potrebu za milijunima“ osim
klevetničkog i uvredljivog tona govori i o nepoznavanju osnovnih proceduralnih preduvjeta te način
dodjele novca iz državnog proračuna sukladno citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama.
Novac iz državnog proračuna ne daje ravnatelj, već o istom odlučuju dva vijeća: Umjetničko, na
prijedlog umjetničkih savjetnika te Audiovizualno vijeće. Umjetničko vijeće potom sastavlja listu
prioriteta koju onda predlaže Audiovizualnom vijeću, radi donošenja konačne odluke o prihvaćanju
projekata koji se imaju financirati, uvažavajući i financijske mogućnosti Hrvatskog audiovizualnog
centra. Insinuacija da gospodin Hrvoje Hribar ima moć i „master mind“ nad cijelom mašinerijom
službi te vijeća ne samo da je činjenično neutemeljena već je životno nelogična te proturječna sama
sebi.
Navedeni članak, osim izrečenog, direktno upućuje na navodne kriminale cijele institucije Hrvatskog
audiovizualnog centra, koji da posluje „ne samo mimo natječaja već i mimo zakona.“ Hrvatski
audiovizalni centar je javna ustanova koja zbog prirode djelatnosti svakodnevno surađuje sa filmskim
institutima diljem Europe te je ovim člankom neosnovano stigmatizirana kao „kriminalna
organizacija“. Osjećaj nepravde koji nepoznati autor nepoznatih činjenica nesporno za sebe priznaje da
posjeduje te koji je, očito, pokretačka osnova cijele priče je evidentno krivo usmjeren: umjesto
obraćanja Državnom odvjetništvu te dostavljanja konkretnih dokaza u prilog svojih tvrdnji ovakovom
odlukom anonimni hrvatski filmaš se okomljuje na ustanovu koja je etablirala hrvatski film kao
izvozni hrvatski kulturni prozvod te omogućila nizu hrvatskih firmi i hrvatskih obitelji da pošteno žive
od svog kreativnog i umjetničkog rada. U takvom postupanju anonimnih pravednika ima svega samo
ne pravde.
Ovaj i ovakvi slučajevi eklatantno pokazuju da u Republici Hrvatskog ponestaje istraživačkog
novinarstva. S druge strane, motiv objave anonimnog članka, bez provjere sadržaja istog govori o
grubom propuštanju dužne pažnje od onih čiji je posao provjeravati sve činjenice i navode prije
objave te čiji postulati novinarske etike to izrijekom predviđaju.
Smatram da je bit novinarskog poziva iznošenje točnih činjenica,uz poduzimanje dužne provjere istih,
a ne senzacionalizam pod svaku cijenu. Cijena koju su moje stranke platile stavljanjem
senzacionalizma na prvo mjesto je previsoka, a šteta nenadoknadiva.
Stoga se predlaže Naslovu da ovaj demanti objavi sukladno zakonskim pretpostavkama, bez
intervencija u sadržaj istog, sve sukladno članka 41. stavku 1. Zakona o medijima, na istom ili
istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljen tekst
čiji se ispravak traži.
Hrvoje Hribar
Još nema komentara
Uskoči u raspravuHrvatski audiovizualni centar (HAVC) objavio je danas rezultate natječaja za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva u 2014. godini – s ukupno 23,7 milijuna kuna odobreno je osam dugometražnih igranih filmova..