PISMA POSJETITELJA

POSMRTNI OSTACI ANDRIJE ARTUKOVIĆA – pismo Žarka Marića

1. ožujka, 2013.

Na  portalu tjedno.hr, naišao sam na veliki intervju novinara Dražena Stjepandića s Josipom Boljkovcem, u kome , između ostalih zanimljivosti, govori i o vjerojatnom prosipanju pepela kremiranog Andrije Artukovića, oko zagrebačkog krematorija.                                                                                                                      Mada nisam nikakv novinar istražitelj, osjećam se dužnim prenijeti ono što sam, u vezi pepela, čuo u jednom društvu raspoloženom za različite razgovore, gdje sam se zatekao kao padobranac.                  Starija osoba, koja ima svoje ime i prezime priča ovako. „ Ja sam ćuja, neznam dali je to istina, da su mu pepeo, helikopterom iz Zagreba prebacili u Vojnomornarički centar DIVULJE i prosuli ga iznad mora, zato da nema grobno mjesto na kome bi se sutra moglo hodočastiti.                                                                                          Pa evo, ako je to istina, onda su zloglasne crvene jugostrukture; javni tužilac, sudski vještak i sudac, zajedno sa svojim mentorima, mada toga nisu bili ni svjesni, kada se već mora umrijeti, za Andriju napravili više nego dobar posao. Takav spektakularan ispraćaj posmrtnih ostataka se samo može poželjeti. Tvoji posmrtni ostaci prelijeću preko; brda,planina, polja, rijeka i jezera. Prelijeću iznad zemlje koju si toliko volio, i završavaju u najljepšoj kariki iz LIJEPE NAŠE – Sinje more svijetu reci…                                   Na spomenutom helikopteru, najvjerovatnije vojnom, tri velika, podebljana i nadaleko vidljiva slova JNA, iskazuju svu bol onih koji žale za pokojnikom. ( Jadni Naš Andrija ). I još nešto. Dolazak na vlast, danas razjedinjene oporbe, bi mogao stvoriti pretpostavke za imenovanje njegovim imenom, obalnog šetališta u Divuljama. Zato, nemojmo uvijek bacati drvlje i kamenje na jednoumne jugokumunističke strukture.

                                                                                                                                                 Žarko Marić, Zagreb