COMME SI, COMME SA NOGOMET KOJEM NEKAJ FALI

COMME SI, COMME SA NOGOMET KOJEM NEKAJ FALI

11. srpnja, 2018.

 

 

Nisu Belgijanci, ja sam drukal za ‘vragove’, našli sami sebe. Predaleko od širine, ‘koju imaju  lakonogi Gali. I ostali su, na kraju  balade,  praznih šaka. Probodeni.  Duboki naklon, do poda, širokim  obodima šešira, s perjanicama. Urbi et orbi. Završnica.  Do balčaka. Odmah, rečeno, s velikim izgledima, za – zlato. Fifa – a, čiji je predsjednik Infantini, tješitelj i čestitar svima, kraj njega,  u  svečanoj loži. Bio je i uz Hrvaticu, Kolindu Kitarović. Idem doma. Osobno, nisam bio oduševljen. Priznajem – skliskost –  i eleganciju Francuzima. Monsieurs. No, ipak. to nije onaj visoki krik, nekadašnjih  – Brazila. Amen!

Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić

Uvijek volim utakmice u Sankt Peterburgu. Grad, na Nevi, koji ima  ono, ‘nešto.’ Kao, malo koji. I tu su, odigrali jednu utakmicu Mundial-četvrt- završnice ‘ 18, na Krestovskij – stadionu punu težine, žestine i visoke strasti, Belgijanci i Francuzi. Fućkal je, da sve  prašilo, Urugvajac Cunha. Na terenu, baš i nije sve bilo zvukovito. Puno dužničkog kamenja. U halb-cajtu, tek je – 0:0. A, na kraju: 1:0, Francuska: S punim pravom.

Francuski mušketiri sasjekli belgijske crvene vragove

Belgija: Courtois, Alderweireld,  Kompany, Wertonghen, Fellaini ( Carrasco),  Witsel, Chadli ( Batshuiami), De Bruyne, Dembele (Mertens), Hazard, Lukaku(izboritelj ‘ vragova’: Martinez)

Francuska: LLoris, Pavard, Varane, Umititi, Hernandez, Kante, Pogba, Mbappe, Griezmann, Matuidi (Tolisso), Giroud (Nzonzi). ( glavni mačevatelj: Deschamps)

Strijelci:1-0, Umititi ( Francuska), 55.

Bilo je lako posegnuti, u ovom sukobu Belgijanaca i Francuza, za Alexandar Dumasom  i njegovim romanom, ‘Tri Mušketira’, iz 1844. Po trojica njih: Aramis, Porthos i Athos ‘ upisani su imenom –  nogometašima, na obje strane. I jedna i druga, imaju po  tri, izvrsna ‘španera’. Francuzi: Griezmanna, Mbappea i Girouda, a Belgijanci, serviraju tercet snova: De Bruyne, Hazard i Lukaku. Umjesto mačeva, u njihovim je, ne rukama, u nogama – lopta. Telstarova, crveno-točkasta. Kako su se ‘kefali’ mušketiri?  Ispunjena ili promašena očekivanja. Allez! Što su minute počele curiti, pala mi je na pamet, i toliko tih slikopisa o ‘Mušketirima’, pa, zakaj i ja, ne bih digao teški, crveni zastor ‘kazališča’, i odigrao ovu tekmu, u tri čina. Jer, nogomet u poluvremenu, baš i nije, kaki se veli,  bio ‘u tri čina’. U prvom činu: gledam jedan nogomet kojem, ipak, nekaj fali. Jasno, reflektori su mu pratitelji – mušketira. Ne, nisu baš u formi. Gluma, u kojoj,nema klasnog ‘ cuga’. De Bruyne je nekako najbliži, kapetanstvu,ali ipak, u punom zbroju ocjena za sudačkim stolom istine, nema  bodova, otresenog,  pravog poteza. Na drugoj strani, Griezmann ima dosta loptu. A, kako bi drugačije. Ali, mu ona nema  – ‘dušu’. Uvijek, negdje, zapinje. Čak mu i onaj, spektakularni, solo – prodor,s puno  zgrabljenih metara, odlazi, kraj gola. Dosta napucanih ‘zidova’, lopti gurnutih u – ništa. Mbappe je na  tregerima, tihe opasnosti. Njegova hitrina i varka tijela, uvijek nosi. Zvona na uzbunu! Ali, sve skupa – premalo. Hazard grabi tu loptu ali mu nije, baš čvrsto, svezana za nogu. Ostali, tak – tak. Comme ci, comme ca. Jedan nogomet, u kojem se više love promašaji protivnika nego vlastita kreacija. Nema visoke opasnosti tamo –  kako je govoril’ moj Trnjanin, Purgeraš, vođa Gradjanskog Štef Bobek – ‘nogomet počinje, gospodo, na dvadeset, od gola.’  Takvih dvadeset, ne u ovom prvom činu, nije bilo A, da otkrijem autora, neće ga ni biti! Pobjeda, pada, franceska, iz – prekida! Ajmo, pod krov. Možda, u nastavku, bude više iskričavosti:ovo je, ipak, poluzavršnica, jednog Mundiala. Ruskog. A, bez te žeravice, nema prolaznice, za visoki dojam. Jer, sada dajem akademske ocjene – za ‘ doktorat’! Drugi čin ne mijenja, bitno, čitavu scenu. Je, i dalje –  podjednako – ali je, očito, da su Francuzi u salonkama, a Belgijanci, ipak, u  batinim, ‘cipelama. da ne velim, gojzericama. Široki, bolji na lopti, Francuzi, u traženju velike arije, finala. Sad sam već, orkestriran:  opera. Deschampesovi mušketiri, bliži su izbvoriku. A. Dumasu. I, jednim prekidom, kutnikom, jasno Griezmanna, izazvan je na skok, dohrlivši iz obrane,  Umiti. Otišao je  visoko, u zrak, i glavom probio, teško pobjedivog Courtoisa. 1:0. Relativno, rano. Minuta 65. I- finis terra.

Na potezu Vatreni

Nisu Belgijanci, ja sam drukal za ‘vragove’, našli sami sebe. Predaleko od širine, ‘koju imaju  lakonogi Gali. I ostali su, na kraju  balade,  praznih šaka. Probodeni. Duboki naklon, do poda, širokim  obodima šešira, s perjanicama. Urbi et orbi. Završnica.  Do balčaka. Odmah, rečeno, s velikim izgledima, za – zlato. Fifa – a, čiji je predsjednik Infantini, tješitelj i čestitar svima, kraj njega,  u  svečanoj loži. Bio je i uz Hrvaticu, Kolindu Kitarović. Idem doma. Osobno, nisam bio oduševljen. Priznajem – skliskost –  i eleganciju Francuzima. Monsieurs. No, ipak. to nije onaj visoki krik, nekadašnjih – Brazila. Amen! Uistinu… A, danas, srijeda, dvadeset sati, Hrvatska je – protiv Engleza – na potezu. Vatreni, čekam vas. Uzdignutih ruku. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code