GLAVNE TEME ŠOKANTNO

ČLANOVI HDZ-a U GOSPIĆU DOBILI UPUTE KAKO OBOŽAVATI DADU

19. svibnja, 2017.

U dvoranu doći najmanje pola sata prije. Kada počne svirati himna pjevajte iz svega glasa i ruka obavezno na srcu….ustanite s mjesta i krenite uz dugi aplauz, i počnite jako skandirati: Dado, Dado, Dado…

Napisala: Ankica Benček

Fotografija: lika-online.com

Svašta smo se nagledali i naslušali, u ovih četvrt vijeka samostalne, suverene, neovisne, demokratske i moderne Hrvatske. Bilo je tu smijeha, suza, ponosa, bola, jala, primitivizma, egoizma, hedonizma, inovacija, kreacija, populizma, nacionalizma, kreacionizma, biblijskih vrijednosti, partizanštine, ustaštva, udbaštva, politikanstva, licemjerja, partikularizma, titoizma, tuđmanizma, …, pojedinačno, u kombinacijama, u varijacijama, ovisno o pojedincima, interesnim skupinama, političkim strankama, političkim koalicijama (principijelnim i neprincipijelnim), u danom vremenu i pojedinom prostoru. Malo je toga bilo spontano. Spontanome, pogotovo kad izlazi iz srca i za opće dobro, puno se toga može kroz prste propustiti, oprostiti, zaboraviti i s nostalgijom sjećati. Većina toga se se to režirala po određenom scenariju, od zgode do zgode, ovisno o aktualnoj poziciji i opoziciji, vođeno uglavnom osobnim intresima, pojedinih stranačkih lidera, mjesnih šerifa, profesionalnih mahera i stvorenog ili kupljenog PR-a. Manje više, sve je zasnovano na spinovima, reklami, dodvoravanju lokalnom ili državnom stranačkom vođi, imajući u vidu neke buduće sinekure i benefite.

Godinama se taj program ponavljao, postao je prepoznatljiv i pomalo otrcan. S lakoćom se moglo predvidjeti tko će što govoriti, kako će se ponašati i na koji način će iskazivati svoje dosad neviđeno domoljublje, svoju brigu za narod, svoje multidisciplinarne sposobnosti i svoje zasluge za stvaranje i obranu Lijepe naše, uz put obavezno spominjući pokojnog predsjednika Tuđmana, njegove zasluge, što je neosporno, s posebnim naglašavanjem osobnim zasluga u svemu tome, iznoseći neke slučajeve druženja s predsjednikom, razgovora, anegdota,…

Nešto potpuno novo

Ove godine, u predizbornoj kampanji, za lokalne izbore, se dogodilo nešto potpuno novo, inovativno i kreativno, dosad neviđeno nezamislivo. Ne, nije to bilo u Zagrebu, niti u jednom od većih gradova, sa stoljetnom kazališnom, scenskom i filmsko tradicojom. To se zbilo u Gospiću, odnosno u ličko senjskoj županiji. Napisan je scenarij kako treba dočekivati, pozdravljati, oslovljavati i ophoditi se prema kandidatu državotvorne stranke, za župana, gospodinu dr Darku Milinoviću.

Ne bih to sad prepričavala, samo bih naglasila bitne stvari: od dolaska na skupno mjesta, odlaska autobusima, barjaktarima, ustajanja, sjedanja, povika, aplauza, skandiranja, zabrana i prijetnji kako će se svugdje popisivati tko je bio na skupu. Za pretpostaviti je što će biti s onima koji nisu tom stranačkom spektaklu prisustvovali.

Iz uputa osim ostaloga slijedi:

U dvoranu doći najmanje pola sata prije. Kada počne svirati himna pjevajte iz svega glasa i ruka obavezno na srcu….ustanite s mjesta i krenite uz dugi aplauz, i počnite jako skandirati: Dado, Dado, Dado…

https://www.vecernji.hr/vijesti/naputak-iz-milinoviceva-stozera-skandirajte-dado-dado-dok-ne-sjedne-1168661

Ako vam se ne gadi pročitajte cijeli naputak i zapitajte se gdje mi to živimo, u kojem stoljeću živimo, kuda idemo, čemu težimo, što će biti s nama, koliko će mladih obrazovanih ljudi samo zbog ovoga otići iz zemlje i nikad se neće vratiti.

Nakon takvog dočeka, u zagrijanoj, ostrašćenoj, “domoljubnoj”, napetoj, lokal-patriotskoj atmosferi čovjeku proradi adrenalin, svi mogući osjećaji uzavru, prožeti neizmjernim ponosom, radošću, srećom, veličinom, egoizmom, narcizmom, ohološću, nadmoći, herojstvom, mesijanstvom … Koliko god bio usredoćen, priseban, verziran i sposoban, ne možeš vidjeti, tko je oko tebe, tko ima kakvu kapu ili majicu, ne možeš racionalno procijeniti što je prikladno, što je dopustivo, što je nedolično,a što je upitno u svakom pogledu, naročito ustavnom.

A možda je to ipak, nenapisani dio cjelog scenarija? Neka se vidi tko smo i što smo. Svoji na svome.

Uostalom, zar su neke “sitnice” upitne, važne i bitne, uz ovakvu privrženost, popularnost, pridržajnost, potporu, veličanje, priznanje, ljubav prema jednom čovjeku, svojoj stranci i jedinoj domovini?

Himne i barjaci

Nije li to možda ljubomora u onih koji nemaju takav doček? Nije li to zavist u onih gdje se ne pjevaju himne, ne viju barjaci i ne ističu ostale državne insignije?

Svašta se mota po glavi onih koji su sve ovo osmislili.

Nameće se pitanje: Što o tome misli glavni junak ove priče, liječnik, specijalist, intelektualac, gospodin, političar , branitelj i domoljub.

Ne znam što on misli. Iz naputka članovima stranke se može zaključiti da rade ono što on želi, što ga veseli i što ga čini sretnim. Valjda oni koji su to osmislili i napisali dobro poznaju svog kandidata za župana.

Ja samo znam, da moj znanac, “susjed” iz Gaja, narodni tribun, čovjek s osnovnom školom, seljak, individualni poljoprivrednik, politički neimar, erudit u nekom smislu, svojevrsni pučki filozof. takvo nešto nikad ne bi dopustio u svojoj preizbornoj kampanji, na stranačkim skupovima.

On bi to vrlo kratko komentirao: Čuj, gleć sim, nekaj ti bum rekel: “Ja sam seljak. Nisam seljačina.”

Sapient sat! T