Otmicom je Bušićeva skupina, u kojoj je bila i njegova supruga Juliene Eden Bušić, htjela upozoriti na „hrvatski slučaj“ u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom.
Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali. Nisu imali oružje, već lažni eksploziv.
Zvonko je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu
Napisao i snimio fotografiju: Mladen Pavković
Zvonko Bušić-Taik bio je istaknuti hrvatski domoljub, čovjek koji je volio i sanjao slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, a u američkom zatvoru je proveo 11.639 dana.
Međutim, kad se nakon toliko godina vratio kući, na slobodu, nitko nije bio sretniji od njega.
Nu, malo je tko mogao prepoznati razočaranog čovjeka, a još manje da će većina medija relativno brzo nakon njegova povrataka objaviti:
- Danas (1. rujna 2013.) u obiteljskoj kući samoubojstvo je počinio – Zvonko Bušić- Taik ( r. 23. siječnja 1946. u Gorici, BiH). Iza sebe je ostavio suprugu, koja ga je godinama vjerno čekala i s njim prolazila boli i muke, neutješnu bližu i daljnju rodbinu, brojne prijatelje…
Bušićeva skupina
U tu vijest mnogi nisu mogli vjerovati, tim prije što je samo dan prije toga (u Udbini) bio s onima koje je volio i koji su ga voljeli.
Nešto je očito krenulo po zlu. Navodno se nije mogao pomiriti s hrvatskim kameleonima, koji su jedan dan na svečanosti dolazili sa hrvatskom značkom na reveru, a već drugi dan, na drugu, s Titovom slikom.
U SAD-u su ga osudili zbog sudjelovanja u otmici putničkog zrakoplova sa 76 putnika na letu od New Yorka do Chicaga u rujnu 1976. i pogibije policajca, za što uistinu nije bio kriv.
Otmicom je Bušićeva skupina, u kojoj je bila i njegova supruga Juliene Eden Bušić, htjela upozoriti na „hrvatski slučaj“ u tadašnjoj Jugoslaviji bacanjem letaka nad Londonom i Parizom.
Zrakoplov se spustio u Parizu i otmičari su se predali. Nisu imali oružje, već lažni eksploziv.
Zvonko je osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.
Pomilovan je početkom srpnja 2008. i deportiran u Hrvatsku. U Zagreb je stigao 24. srpnja u pratnji američkih agenata.
Jedan od najvećih junaka
Dočekan je srdačno, kao jedan od najvećih hrvatskih Junaka.
Nakon prerane smrti posthumno smo mu dodijeli i braniteljsko priznanje – Veliku zlatnu plaketu – Da se ne zaboravi (2015.).
Vrijedno se ponovno podsjetiti na dirljive riječi koje nam je u povodu toga uputila, odnosno zahvalila Juliene Eden Bušić. Rekla je:
- Hvala svima od srca… ovo priznanje je dragocjeno ne samo meni osobno i Zvonkovoj obitelji, nego svima koji su ga poštovali, cijenili i voljeli. Priznanje je potvrda, kako me ljudi uvjeravaju, da Zvonko nikada ne će biti zaboravljen, da će biti vječan uzor drugima, u svojoj ljubavi za Hrvatsku, svom domoljublju, svojoj spremnosti dati, sve što je imao dati, pa i vlastiti život, ako treba, u ime vječnih, časnih ideala. Znao je reći, da mi smrtnici možemo postati besmrtni na samo dva načina, kako je veliki Platon pisao u svojoj Simpoziji: kroz rađanja djece ili rađanja ideje koja će nas nadživjeti. Zvonko i ja nismo imali mogućnost dobiti djecu, jer smo u tim godinama bili u zatvoru – a američki su zatvori drugačiji nego recimo u Haagu…nikada nismo smjeli biti sami u 32 godine. Ali ideje se rađaju bilo gdje, i on ih je imao na pretek. Ideje koje će ga sigurno nadživjeti, tzv.”Homerova djeca”! A jedan primjer sam jučer našla u njegovim bilješkama, pa ga želim s vama podijeliti. Citiram: “Čovjek se rodi, formira i odraste u sudbinski određenom obiteljskom, plemenskom i narodnom ambijentu, koji on cijeloga života duboko u sebi osjeća, a ono što čovjek osjeća utječe na ono što čini. Bezbrojne činjenice pokazuju da je čovjek svoj život spreman žrtvovati za svoja vlastita uvjerenja i principe, ili u obrani osobne časti, ali onaj čovjek koji se svjesno žrtvuje za svoj narod i vjeru pokazuje ne samo da ćuti bilo svoga naroda, nego da je i doista vjeran samome sebi, jer domoljublje i Bogoljublje je sposobnost biti vjeran samome sebi”. Ne treba dalje tražiti razloge zašto je otišao. Ostao je vjeran samome sebi – do kraja” – istaknula je tada vidno potresena supruga Zvonka Bušića – Taika.
Sveta misa zadušnica za Zvonka Bušića-Taika održat će se 1. rujna, u crkvi Sv. Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, s početkom u 19 sati. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.