HSP smatra da se temeljem svih uzročno-posljedičnih odluka, rješenja i Zakona o DR-u u središte svega trebaju staviti žrtve i prije svega djeca. Činjenica da je u Domovinskom ratu ubijeno 402 djece, ranjeno 1.044, 5.497 ostalo je bez jednog roditelja, 74 ih je ostalo bez oba roditelja, 35.000 djece bilo je u progonstvu, 15.000 rođeno u progonstvu, a uz to je nestalo 12 djece mlađe od 18 godina. Stoga smatramo iznimno bitnim u težište svih kazneno pravnih ali zakonskih odredbi prioritetno uzeti u obzir one najranjivije skupine. Djecu i silovane žene kao i najteža kaznena djela
Tekst: HSP
Na sjednici održanoj 13. listopada 2018. u Vukovaru, temeljem čl. 52. STATUTA Hrvatske stranke prava, Glavni stan Hrvatske stranke prava donosi sljedeću:
● Najrazorniji i najbolniji su protunarodni udari koji sustavno dolaze iz središta političke moći u hrvatskoj državi i hrvatskom društvu. Temelj toga d(r)ugog unutarnjeg razaranja kako Vukovara tako i Hrvatske u cijelini je svakako Izvješće hrvatske državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara u kojem se kao glavni zaključak nameće teza da su priprema i vođenje obrane Vukovara bili „izravna prijetnja Ustavnom poretku“ i „pokušaj rušenja hrvatske vlasti“. Na žalost, ali i sveopću sramotu, to je i do danas ostalo jedino službeno vrijednosno očitovanje koje su tijela vlasti RH dala o Vukovarskoj bitki. Sve što iza toga slijedi samo su OPTUŽNICE i to prvenstveno za “oružanu pobunu i rušenje ustavnopravnog poretka bivše SFRJ”, a što je ujedno i bila pravna podloga za tzv. srpsku jurisdikciju. Na žalost, ista se ne odnosi na kazneno pravno procesuiranje zločina i agresije na RH. Kako su, na višekratna javna traženja da se ta i takva službena ocjena Vukovarske bitke opovrgne, najviša tijela vlasti u RH odgovarala šutnjom, to je i do danas ostalo jedino službeno izvješće!
● Slijedom rečenog HSP traži da se istoimeno Izvješće revidira i činjenično ispravi, a isto tako i Erdutski sporazum. Sve u okviru novih povijesnih okolnosti i sukladno temeljnim vrijednostima Domovinskog rata te obvezujućoj i usvojenoj Deklaraciji o Domovinskom ratu, koja je jednoznačno prihvaćena od cijelog hrvatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske.
● HSP smatra da se temeljem svih uzročno-posljedičnih odluka, rješenja i Zakona o DR-u u središte svega trebaju staviti žrtve i prije svega djeca. Činjenica da je u Domovinskom ratu ubijeno 402 djece, ranjeno 1.044, 5.497 ostalo je bez jednog roditelja, 74 ih je ostalo bez oba roditelja, 35.000 djece bilo je u progonstvu, 15.000 rođeno u progonstvu, a uz to je nestalo 12 djece mlađe od 18 godina. Stoga smatramo iznimno bitnim u težište svih kazneno pravnih ali zakonskih odredbi prioritetno uzeti u obzir one najranjivije skupine. Djecu i silovane žene kao i najteža kaznena djela.
● HSP smatra da su abolicija i (ne)lustracija dvije najveće sramote hrvatske države, jer nije bez razloga donijet protunarodni i nepravedni Zakon o aboliciji, a ne o amnestiji. Amnestija bi podrazumijevala mogući oprost nakon suđenja i izrečene presude, a abolicija unaprijed oslobađa bilo kakve krivnje. Politika zvana “rata nije ni bilo” i stoga nije ni čudno što je takav zakon donijela jedino Hrvatska, a Srbija koja zastupa tezu o „građanskom ratu“ umjesto toga proglašava jurisdikciju. HSP kao sljednik ideologije temeljene na načelu prava i pravednosti ustraje na donošenju LUSTRACIJE. Politika HSP-a je okrenuta prema budućnosti, politici pomirbe i oprosta te raščišćavanja s prošlošću koje nužno podrazumijeva i ratnu ispriku te pravosudni postupak nad svim počiniteljima ratnih zločina.
● Činjenica jest da RH trenutno ima četiri susjedska međudržavna spora. Jedan na hrvatsko-slovenskoj granici, drugi sa Srbijom, treći s BiH te sa Crnom Gorom. Činjenica da 28 godina od nastanka nezavisne države još nemamo definirane granice: Neum, Kostajnica i 26 spornih točaka s BiH, Prevlaka i bokokotorski zaljev sa CG, Savudrijska vala i Sveta Gera sa SL, Šarengradska i Vukovarska ada, te Principovac kraj Iloka sa Srbijom. Zapravo, jedina definirana granica koju Hrvatska ima je ona s Mađarskom iz 1920.g iz Ugovora Kraljevine SHS i Mađarske.
● Stoga HSP u okvirima unutarnje i vanjske politike traži jasno konačno definiranje hrvatskih državnih granica.
● HSP poziva na odgovornost sve političke čimbenike koji su temeljem svega iznesenog na bilo koji način opstruirali, spriječavali i krivotvorili istrage o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu. Primjer V. Šeksa koji je, kako sam kaže, po nalogu, u ulozi potpredsjednika Sabora broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1.500 sveo na samo 25, a čime je otvoreno priznao počinjenje kaznenog djela koje je imalo za posljedicu neprocesuiranje počinjenih ratnih zločina.
● HSP stoga poziva sve državotvorne Hrvate kao i sve državljane RH na poštivanje ljudskih prava i sloboda te razvoj demokratskih načela, a koja prije svega uključuju odgovornost i suodgovornost u političkom i javnom životu Hrvatske. HSP posebno inzistira i poziva na zaštitu Ustava RH, ali isto tako i proziva sve državne institucije te hrvatske političke stranke koje svojim posrednim ili neposrednim djelovanjem, sudionicima i počiniteljima ratnih zločina daju državno pravni legalitet, legitimitet i imunitet, čime i sami krše Ustav i zakone RH, a kao takvi i sami, bilo aktivno ili pasivno, postaju suučesnici u zločinu.
