Nisu Belgijanci, ja sam drukal za ‘vragove’, našli sami sebe. Predaleko od širine, ‘koju imaju lakonogi Gali. I ostali su, na kraju balade, praznih šaka. Probodeni. Duboki naklon, do poda, širokim obodima šešira, s perjanicama. Urbi et orbi. Završnica. Do balčaka. Odmah, rečeno, s velikim izgledima, za – zlato. Fifa – a, čiji je predsjednik Infantini, tješitelj i čestitar svima, kraj njega, u svečanoj loži. Bio je i uz Hrvaticu, Kolindu Kitarović. Idem doma. Osobno, nisam bio oduševljen. Priznajem – skliskost – i eleganciju Francuzima. Monsieurs. No, ipak. to nije onaj visoki krik, nekadašnjih – Brazila. Amen!
Samo za portal Tjedno SP u Rusiji prati: Zvonimir Magdić
Uvijek volim utakmice u Sankt Peterburgu. Grad, na Nevi, koji ima ono, ‘nešto.’ Kao, malo koji. I tu su, odigrali jednu utakmicu Mundial-četvrt- završnice ‘ 18, na Krestovskij – stadionu punu težine, žestine i visoke strasti, Belgijanci i Francuzi. Fućkal je, da sve prašilo, Urugvajac Cunha. Na terenu, baš i nije sve bilo zvukovito. Puno dužničkog kamenja. U halb-cajtu, tek je – 0:0. A, na kraju: 1:0, Francuska: S punim pravom.
Francuski mušketiri sasjekli belgijske crvene vragove
Belgija: Courtois, Alderweireld, Kompany, Wertonghen, Fellaini ( Carrasco), Witsel, Chadli ( Batshuiami), De Bruyne, Dembele (Mertens), Hazard, Lukaku(izboritelj ‘ vragova’: Martinez)
Francuska: LLoris, Pavard, Varane, Umititi, Hernandez, Kante, Pogba, Mbappe, Griezmann, Matuidi (Tolisso), Giroud (Nzonzi). ( glavni mačevatelj: Deschamps)
Strijelci:1-0, Umititi ( Francuska), 55.
Bilo je lako posegnuti, u ovom sukobu Belgijanaca i Francuza, za Alexandar Dumasom i njegovim romanom, ‘Tri Mušketira’, iz 1844. Po trojica njih: Aramis, Porthos i Athos ‘ upisani su imenom – nogometašima, na obje strane. I jedna i druga, imaju po tri, izvrsna ‘španera’. Francuzi: Griezmanna, Mbappea i Girouda, a Belgijanci, serviraju tercet snova: De Bruyne, Hazard i Lukaku. Umjesto mačeva, u njihovim je, ne rukama, u nogama – lopta. Telstarova, crveno-točkasta. Kako su se ‘kefali’ mušketiri? Ispunjena ili promašena očekivanja. Allez! Što su minute počele curiti, pala mi je na pamet, i toliko tih slikopisa o ‘Mušketirima’, pa, zakaj i ja, ne bih digao teški, crveni zastor ‘kazališča’, i odigrao ovu tekmu, u tri čina. Jer, nogomet u poluvremenu, baš i nije, kaki se veli, bio ‘u tri čina’. U prvom činu: gledam jedan nogomet kojem, ipak, nekaj fali. Jasno, reflektori su mu pratitelji – mušketira. Ne, nisu baš u formi. Gluma, u kojoj,nema klasnog ‘ cuga’. De Bruyne je nekako najbliži, kapetanstvu,ali ipak, u punom zbroju ocjena za sudačkim stolom istine, nema bodova, otresenog, pravog poteza. Na drugoj strani, Griezmann ima dosta loptu. A, kako bi drugačije. Ali, mu ona nema – ‘dušu’. Uvijek, negdje, zapinje. Čak mu i onaj, spektakularni, solo – prodor,s puno zgrabljenih metara, odlazi, kraj gola. Dosta napucanih ‘zidova’, lopti gurnutih u – ništa. Mbappe je na tregerima, tihe opasnosti. Njegova hitrina i varka tijela, uvijek nosi. Zvona na uzbunu! Ali, sve skupa – premalo. Hazard grabi tu loptu ali mu nije, baš čvrsto, svezana za nogu. Ostali, tak – tak. Comme ci, comme ca. Jedan nogomet, u kojem se više love promašaji protivnika nego vlastita kreacija. Nema visoke opasnosti tamo – kako je govoril’ moj Trnjanin, Purgeraš, vođa Gradjanskog Štef Bobek – ‘nogomet počinje, gospodo, na dvadeset, od gola.’ Takvih dvadeset, ne u ovom prvom činu, nije bilo A, da otkrijem autora, neće ga ni biti! Pobjeda, pada, franceska, iz – prekida! Ajmo, pod krov. Možda, u nastavku, bude više iskričavosti:ovo je, ipak, poluzavršnica, jednog Mundiala. Ruskog. A, bez te žeravice, nema prolaznice, za visoki dojam. Jer, sada dajem akademske ocjene – za ‘ doktorat’! Drugi čin ne mijenja, bitno, čitavu scenu. Je, i dalje – podjednako – ali je, očito, da su Francuzi u salonkama, a Belgijanci, ipak, u batinim, ‘cipelama. da ne velim, gojzericama. Široki, bolji na lopti, Francuzi, u traženju velike arije, finala. Sad sam već, orkestriran: opera. Deschampesovi mušketiri, bliži su izbvoriku. A. Dumasu. I, jednim prekidom, kutnikom, jasno Griezmanna, izazvan je na skok, dohrlivši iz obrane, Umiti. Otišao je visoko, u zrak, i glavom probio, teško pobjedivog Courtoisa. 1:0. Relativno, rano. Minuta 65. I- finis terra.
Na potezu Vatreni
Nisu Belgijanci, ja sam drukal za ‘vragove’, našli sami sebe. Predaleko od širine, ‘koju imaju lakonogi Gali. I ostali su, na kraju balade, praznih šaka. Probodeni. Duboki naklon, do poda, širokim obodima šešira, s perjanicama. Urbi et orbi. Završnica. Do balčaka. Odmah, rečeno, s velikim izgledima, za – zlato. Fifa – a, čiji je predsjednik Infantini, tješitelj i čestitar svima, kraj njega, u svečanoj loži. Bio je i uz Hrvaticu, Kolindu Kitarović. Idem doma. Osobno, nisam bio oduševljen. Priznajem – skliskost – i eleganciju Francuzima. Monsieurs. No, ipak. to nije onaj visoki krik, nekadašnjih – Brazila. Amen! Uistinu… A, danas, srijeda, dvadeset sati, Hrvatska je – protiv Engleza – na potezu. Vatreni, čekam vas. Uzdignutih ruku. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.