Ne radi se, dakle, o ubojstvu dvije tisuće malih nesretnika, koji su između sedam tisuća štićenika na žalost preminuli u prihvatilištu HCK, dok je 5500 spašeno u sisačkim i seoskim obiteljima gradske okolice. Kako srbijanski patrijarh ne može bez laži i spominjanja bl. kardinala Alojzija Stepinca, vrijedno je podsjetiti da je tri tjedna iza dopreme djece u Sisak preko župa nadbiskup zagrebački molio da se smjeste u kuću u Brezovici, te u dobre katoličke obitelji Siska, kojima će Caritas mjesečno plaćati troškove
Napisao: Josip Frković
Nakon burne rasprave na sjednici sisačkoga Gradskoga vijeća, početkom mjeseca, kad su oporbeni vijećnici osporili tvrdnje gradonačelnice K. Ikić Baniček “o postojanju dječjeg konclogora u Sisku 1942. – 1943. ”, a potom za komemoracije za umrlu kozaračku djecu na groblju Viktorovcu zagrebačkom “Srbobranu” izjavila kako je očito “da su članovi HDZ-a i HSP-a AS filofašisti…”, odjeci nekažnjena i sramotnoga etiketiranja doprli su, izgleda, i do Beograda
“Čini se da je srpsko stradanje nadmašilo stradanja armenskog i židovskog naroda”, rekao je patrijarh Irinej na Sajmu knjiga.
Stoljetni susjedi
Naveo je da je “tragično ponašanje braće rimokatolika” koji su ne samo najviše izazvali srpska stradanja, nego nikada nisu uputili ni riječ kajanja i isprike.
“Kroz jasenovački logor prošlo je 50.000 nevine djece čiji se plač čuo do Zagreba. Svi su ga čuli, samo ne nadbiskup zagrebački, zato što ga nije htio čuti. I dok je jedna žena koja je bila Austrijanka spasila više od 15.000 srpske djece od smrti, to nisu činile naši stoljetni susjedi Hrvati, koji su jedini u Europi imali dječje logore”, rekao je patrijarh Irinej.
Kardinal Stepinac skrbio za kozaračku siročad
Po običaju, ni riječi o tome da se radilo o prihvatilištu za djecu koja su na Kozari ostala napuštena, koja nisu oteta od roditelja, nego su nakon njemačke ofenzive bila prepuštena zbrinjavanju, humanitarnom radu Crvenoga križa i volontera NDH. I, na koncu, “koja u Sisku nisu zatvorena i pobijena”, kako je to nedavno usred Siska kazala izvjesna baba Dobrila Kukolj iz Banjaluke, nego su umirala od pjegavoga tifusa, pothranjenosti i difterije. Ne radi se, dakle, o ubojstvu dvije tisuće malih nesretnika, koji su između sedam tisuća štićenika na žalost preminuli u prihvatilištu HCK, dok je 5500 spašeno u sisačkim i seoskim obiteljima gradske okolice. Kako srbijanski patrijarh ne može bez laži i spominjanja bl. kardinala Alojzija Stepinca, vrijedno je podsjetiti da je tri tjedna iza dopreme djece u Sisak preko župa nadbiskup zagrebački molio da se smjeste u kuću u Brezovici, te u dobre katoličke obitelji Siska, kojima će Caritas mjesečno plaćati troškove. T
