E, a da je Ante optužen da je nekome otuđio traktor ili nešto slično, da je optužen da je pronevjerio recimo milijun kuna (a i manje) taj bi grijao madrace u Remetincu najmanje preko cijele zime
Napisao: Mladen Pavković
Ovo je stvarno cirkus. Ante Todorić, koji je zajedno sa svojim ocem Ivicom Todorićem i drugima, osumnjičen za pronevjeru milijarda kuna, vratio se u luksuznom automobilu, u pratnji svojih odvjetnika, iz Londona (?) u Hrvatsku. Bio je dobro raspoložen, a kako i ne bi kad je tek svratio u sjedište zagrebačkog Županijskog državnog odvjetništva na Savskoj cesti, da nakon dugog puta „popije kavu“ i da im u petnaestak minuta kaže da se ne smatra krivim za ono što mu se stavlja na teret – više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i itd. i tako redom. Kao što su obećali nisu ga zatvorili (dogovor je dogovor), a s obzirom da se žurio kući, u Kulmerove dvore, da vidi obitelj, pa možda da se i na licu mjesta upozna jesu ili nisu prodali „tatin“ helikopter i jahtu, nije imao vremena ni za mnogobrojne medije, kojima je samo izjavio: „Ja sam kao što sam obećao došao u Hrvatsku, porekao sam sve ono što mi se stavlja na teret. Istraga je u tijeku, nemam dalje komentara, zahvaljujem se“. Kako je riječ o poslovnom čovjeku, koji nema vremena za nekakve istrage, vrlo brzo će napustiti svoju omiljenu i dragu Hrvatsku (da se slučajno ne predomisle i uhite ga). Vjerojatno će na brzinu posjetiti ili se čuti s ostalim optuženicima koji su na samo dan završili u Remetincu (tek da vide da su i zatvori za ljude). Naravno, nema pojima gdje mu je otac, gdje mu je brat.
S obzirom da su svi znali da će i Ante pred istražiteljima reći da neće ništa reći samo zbog toga nisu ga trebali ni zvati, mogao im je to priopćiti i preko mobitela. I što bi se dogodilo? Ništa!
Nije lako dokazati
E, a da je Ante optužen da je nekome otuđio traktor ili nešto slično, da je optužen da je pronevjerio recimo milijun kuna (a i manje) taj bi grijao madrace u Remetincu najmanje preko cijele zime.
Ovo je ipak nešto drugo. Riječ je o navodnoj pronevjeri tri, četiri, pet i tko zna koliko milijardi, a to nije baš lako dokazati, tim prije što mnogi nikada nisu ni vidjeli koliko je to novaca.
Branitelji bi rekli- za to se nismo borili!
A mi bi na to samo dodali, sretan ti put dragi Ante, pozdravi oca, jer tko zna hoćemo li tebe, tvoga brata Ivana i oca Ivicu još ikada vidjeti u Hrvatskoj za koju ste se toliko borili i koju ste toliko voljeli.
Nu, na kraju svega, kad sve to vide, mnogi branitelji se pitaju: kako dalje, a da ne poludimo?
Zvijezde odvjetnici
U aferi Agrokor, poglavito nakon uhićenja pojedinih menagera, (danas te uhvate, sutra te puste), glavne „zvijezde“ opet su postali – odvjetnici, koji brane optužene, ali ovog puta u „pljački stoljeća“. I to pretežno na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT). Nema emisije gdje se oni ne pojavljuju i gdje ih se nešto ne pita. Čak se rade i „okrugli stolovi“ u kojima nam oni tumače o nevinosti njihovih klijenata. Novinari često ističu kako je riječ o vrsnim i skupim odvjetnicima. I onda mi svaki čas slušamo i gledamo te face s „rolexima“ kako nas uvjeravaju da ono što radi Državno odvjetništvo, Uskok, porezne institucije, policija i drugi „nema veze“ sa zakonom te da su optuženi i uhićeni „krivi“, odnosno nevini ljudi.
Kao prvo, po nekakvom Kodeksu odvjetničke etike, odvjetnici ne bi smjeli javno nastupati u tisku i sl., a poglavito se ne javno nametati, odnosno reklamirati. (Ako to još uvijek važi?). A to svakodnevno pojavljivanje pojedinih „skupih“ odvjetnika u raznim emisijama nije ništa drugo nego čista njihova (besplatna) propaganda, ili bolje rečeno skupljanje „bodova“ za pridobivanje novih (skupih) klijenata. Tko kaže da su oni u pravu, tko kaže da nakon svih tih silnih tv i inih nastupa neće izgubiti spor?
Nu, ako se već za sve i sva, u ovom slučaju u aferi Agrokor, javno pita njihove odvjetnike, zašto se odmah ne okrenu kamere i mikrofoni na drugu stranu, prema tužiteljima i onima kojima je Todorić navodno učinio ogromnu nepravdu i koje je navodno „opeljušio“ za toliko novaca da se neće oporaviti do kraja života?
Nema samo slučaj Agrokor odvjetnike. Gotovo svi koji su optuženi, za daleko manja kaznena djela, imaju odvjetnike. Gdje su oni, zbog čega se nikada javno ne zna za njih? Gdje su oni odvjetnici koji svoje klijente brane „pro bono“? Gdje je odvjetnik one žene koja je prelazila cestu na crveno, a koju je policajac bacio na pod, stavio lisice i otpremio u postaju? Gdje su naposljetku odvjetnici optuženih hrvatskih branitelja? Kako to da nikoga ne zanima zbog čega se sudi i zbog čega su osuđeni pojedini hrvatski branitelji, kako to da za njih ni jedan odvjetnik (svaka čast iznimkama) ne održi recimo konferenciju za novinare i da kaže kao primjerice za todoriće – nisu krivi, goni ih se po političkoj liniji itd? (Tko će to objaviti?). Todorićev odvjetnik ima prigode za svog klijenta reći da ga gone po političkoj liniji i to na HRT-u, gdje bi svi, ali baš svi trebali imati isti ili slični tretman. Zašto ga nemaju?
Mediji danas selektivno optužuju. Jedne stavljaju na stup srama (ovog hoćemo, ovog nećemo!), a o drugima pišu kako aga kaže, tj. njihov („rolex“) odvjetnik!
A svi smo (da pukneš od smijeha) pred zakonom jednaki!
Zašto onda nisu jednaki i svi odvjetnici? U toj „šumi“ skupih odvjetnika izgubili su se tzv. mali ljudi koji su najviše zakinuti. Oni čak ni nemaju odvjetnika. Ali to nije razlog da ne čujemo i što oni misle o aferi stoljeća.
Jedan Nobilo ili bračni par Prodanović-Sloković vjerojatno više ne mogu ni na WC, a da ih ne „zaskoči“ kamera HRT-a ili nekih drugih medija.
Gdje je ono – neka se čuje i druga strana? T
