I onda slijedi vrhunac svakovrsnih znanstveno-povijesnih dilema (i trilema) je li kralj Petar Svačić stvarno poginuo na Petrovoj gori iznad Vojnića i je li doista bio posljednji hrvatski kralj? Odgovor, koji nije jednostavan, nudi kontroverzni i osporavani povjesničar, odbijeni željeni član HAZU i ipak “inozemni akademik bosanskohercegovačke ANUBiH”, dr. Ivo Goldstein. U knjizi “Hrvatski rani srednji vijek” iz 1995. veli bivši pariški diplomat i Titov poštovatelj “nema nikakvih čvrstih dokaza da se ta bitka dogodila na Petrovoj gori. U svojim tekstovima mjesto bitke pomicao sam na Zrinsku goru, pedesetka kilometara prema istoku…”
Napisao: Josip Frković
Kordunski dopisnik tjednika srpske manjinske nacionalne zajednice “Novosti” i istoimenoga internetskoga portala, obavještava hrvatsku javnost da je pedesetak stanovnika Vojnića i okolnih mjesta Korduna, odreda antifašista, obilježilo 12. siječnja obljetnicu oslobođenja Vojnića u Drugom svjetskom ratu. Autor informacije potom prelistava tekst izvjesnoga general-majora u penziji Dragana Pajića iz zbornika radova o NOB-u. Uglavnom, “na prijelazu iz 1941. na 1942. Vojnić je bio prvo kotarsko slobodno mjesto u Hrvatskoj, ostavši takvim i četiri preostale ratne godine Drugoga svjetskog rata..”.
Kralj narodne loze
A još početkom svibnja minule godine, aktivist SDSS-a i medijski stranački dopisnik M. C. problematizirao je tekstom “Petrova mu gora maćeha” obilježbu dana općine Vojnić, usred Hrvatske i kraj zgrade općine, otkrivanjem spomenika posljednjem hrvatskom kralju narodne loze, Petru Svačiću, poginulom na Petrovoj gori 1097. Spomenuo je pri tome “dileme i prigovore dijela Vojnićana zbog uklanjanja antifašističkoga spomenika sa četiri mramorne spomen-ploče i poprsjima narodnih heroja Drugog svjetskoga rata, popločavanjem pola parka za Trg Stjepana Radića, te sječom više od pola crnogoričnih stabala. I sve to bez odluke Općinskoga vijeća i dopusnice Konzervatorskoga odjela Ministarstva kulture…”
HDZ protiv antifašizma Korduna
Općinari su, dakle, izgradili postament i na njega postavili spomenik Petru Svačiću. I onda, uz nabrajanje imena državnih ustanova i njihovih (zaobiđenih?) mjerodavnosti, M.C. u fabulu uvodi i HDZ “koji Petrovu goru već dvadeset godina brendira isključivo kao mjesto pogibije toga kralja, dok značenje iz vremena NOB-e omalovažava”. Izazvao je autor teksta neutemeljenom takvom tvrdnjom i naknadnu polemiku s vojnićkim općinarima, “jer je vidljivo da za ovo zaštićeno kulturno dobro registrirano daleke 1969. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture “nitko nije tražio mišljenje ili odobrenje…” I onda slijedi vrhunac svakovrsnih znanstveno-povijesnih dilema (i trilema) je li kralj Petar Svačić stvarno poginuo na Petrovoj gori iznad Vojnića i je li doista bio posljednji hrvatski kralj? Odgovor, koji nije jednostavan, nudi kontroverzni i osporavani povjesničar, odbijeni željeni član HAZU i ipak “inozemni akademik bosanskohercegovačke ANUBiH”, dr. Ivo Goldstein. U knjizi “Hrvatski rani srednji vijek” iz 1995. veli bivši pariški diplomat i Titov poštovatelj “nema nikakvih čvrstih dokaza da se ta bitka dogodila na Petrovoj gori. U svojim tekstovima mjesto bitke pomicao sam na Zrinsku goru, pedesetka kilometara prema istoku…” Za kraj Milan Cimeša pridodaje da su rekonstrukcija i uređenje Trga Stjepana Radića ipak urađeni sukladno vrijedećim zakonima i pravilnicima Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. T
