KAD NAJVEĆI NEPRIJATELJ PADNE IZBORNO LJEPILO SE OSUŠI

Napisao: Franjo Dobrović

Studentska lista na nedavnom izvanrednim parlamerntskim izborima u Srbiji izvela je društveni preokret kakav nikad prije nije viđen u Europi – pobijedivši s lakoćom političke stranke kao da ih nije ni bilo
Mnogi srbijanski građani priželjkuju europske vrjednote, vladavinu prava i borbu protiv korupcije, to su ključna pitanja koja će nova srpska vlada morati uskladiti s europskim uvjetima i koje kakvim novim smjernicama uz pojačane okove kakve će bespogovorno prihvaćati i provoditi.
Usprkos strahovima od uličnih sukoba, izborna noć u Beogradu protekla je mirno, jer je Aleksandar Vučić odmah priznao poraz prije nego je izborno povjerenstvo priopćilo izborne rezultate. O sastavu novog parlamenta u kojem je studentski pokret osvojio sto četrdeset dva mandata, dok je SNS pao na sto četiri zastupnika, izgubivši sve beogradske općine i skoro sve velike gradove. Jedno veliko iznenađenje predstavlja Socijalistička partija Srbije Ivice Dačića, koja je doista kao izborni gubitnik iznenadila mnoge, jer po prvi put od devedesetih godina (kao režimska Miloševićeva stranka) nije uspjela prijeći izborni prag od 3 posto te je potpunu propast doživjelo još nekoliko kvazi proeuropskih desničarskih i ljevičarskih stranaka.
Dio pažnje vrtio se oko pitanja tko stoji iza organiziranja i financiranja pobjedničke liste, na kojoj dominiraju sveučilišni nastavnici i stručnjaci, na kojoj je samih studenata vrlo malo. Nered ispred pojedinih redakcija poput Pinka i Informera dio je neizbježnog očekivanog folklora uz pasivnost policije, zahtjeve za lustracijom, smjenom ravnatelja i urednika državne televizije RTS. Pojedini analitičari već govore da nova vlast ne će moći brzo zamijeniti dvadesetak tisuća dobro raspoređenih Vučićevih poslušnika koji će kao moćnici i dalje djelovati sa svojih položaja.
Favoriti za nove čelne državne dužnosti su Dejan Šoškić kao kandidat za premijera i akademik Radomir Saičić kao kandidat na predstojećim predsjedničkim izborima.

Političko preživljavanje

Vučić kao srbijanski čelnik s najdužim stažem na vlasti proveo je 14 godina, i dalje je iznimno vješt u političkom preživljavanju. Njegova nacionalistička politika i kadrovska struktura čvrsto su ukorijenjeni u svim nacionalnim institucijama. Zbog mogućih fragmentacija studentskog pokreta baš bi on mogao biti u najboljem položaju da Skupštini nametne svoje teme i politiku, pa i da utječe na sastavljanje vlade i njezino djelovanje.
Pobjeda studentske liste ne znači potpuni zaokret Srbije prema Europskoj uniji, niti odmak od prijašnjih ratobornih politika, povijesnih mitomanija i izmislica i srpskog ekspanzionizma. Iako srpski građani žele europske vrjednote, vladavinu prava i borbu protiv korupcije, teško će to biti uskladiti s europskim pristupnim uvjetima i kojekakvim novim smjernicama koje proizlaze iz programa kakve države koje žele postati članice EU poslušno provode. Već vidimo kako prvim istupom profesor Jovo Bakić kao predstavnik nove većine, možda i budući dužnosnik jasno kaže da Beograd ne će uvoditi sankcije Ruskoj Federaciji. To znači da stajalište nove koalicije po pitanju priznanja Repubilke Kosovo, isključuje priznanje. Vjerojatno ćemo uskoro vidjeti i nove analize srpskog gospodarstva kao ovisnog o jeftinom ruskom plinu, kao i zabrinutost Kine zbog političkih promjena u Srbiji.
Povjerenici EU-a samo što nisu počeli usmjeravati uigrane uvjetovane uvjete i smjernice kako bi Srbija mogla uskladiti svoja stajališta po vanjskopolitičkim i sigurnosnim pitanjima s EU-om, te kako bi mogla računati na napredak u pregovorima o pristupanju. To se tiče i srpskog odnosa s Rusijom te shvaćanja rata u Ukrajini
Uskoro kad Marta Kos kao povjerenica EU bude mogla razgovarati s čelnicima nove vlasti u Srbiji više će se znati i raznim pristupnim pitanjima. Najprije se mora formirati nova Vlada, a zatim procijeniti mogućnost napretka u pregovorima. Proteklih dana povjerenica Marta Kos uspjela je razgovarati s Ilijom Srdanovićem s nositeljem Studentske liste na izborima, istaknuvši da je EU spremna podržati novu vladu na europskom putu. Ali to ne znači automatsko naprjedovanje u pregovorima.
“Srbija će sada i ubuduće morati izražavati i dokazivati europske vrjednote. Vidjet ćemo koliko je njezina vlada ozbiljna nakon izbora, odnosno hoće li samo govoriti da želi postati članica ili će konkretno raditi na tome, posebno u pogledu strateškog usklađivanja sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom”, izjavila je Kos početkom listopada, tijekom predstavljanja plana Europske komisije za pripremu budućeg proširenja pred Odborom za vanjske poslove Europskog parlamenta. Pri tom je države koje najviše napreduju u pristupnim pregovorima označila Crnu Goru, Albaniju, Moldaviju i Ukrajinu.
Nakon izvanrednih parlamentarnih izbora na kojima je Studentska lista svrgnula SNS nakon 14 godina vlasti, Srbija će svoju politiku i pravnu stečevinu kao zapušteno poratno društvo uz nezaobilaznu tranziciju morati prilagoditi europskim važećim pravilima. Srbiji će biti vrlo teško napredovati prema EU-u, ako se ne uskladi sa zajedničkom europskom vanjskom i sigurnosnom politikom. Na pitanje može li Srbija postati članica EU-a bez uvođenja sankcija Rusiji, povjerenica Kos je istaknula da nijedna država koja se ne uskladi po ključnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim pitanjima ne može očekivati napredak u procesu pristupanja EU-u.
Ne će biti moguće da država napreduje u pristupnim pregovorima, ako se ne uskladi s EU po pitanju strateškog interesa, kao što su vanjska i sigurnosna politika, odnosno zajednička borba protiv Rusije, pogotovo u kontekstu ruskog rata u Ukrajini. To će biti vrlo zahtjevno, vrlo teško”, kazala je Kos.

Neugodna pitanja

Nova srpska vlada će u novim političkim okolnostima morati ozbiljnije razmatrati mnoga prioritetna pitanja zbog promjene vlasti u Beogradu, naročito u svezi Bosne i Hercegovine, tj. Republike Srpske i neriješenih odnosa sa susjednim državama. Iako su birači iz Republike Srpske masovno glasovali za dosadašnju vlast, Milorad Dodik bio je prvi dužnosnik koji je samo pola sata nakon što je izišao iz središta SNS čestitao Studentskoj listi, kazavši da Banja Luka mora surađivati s Beogradom. O daljnjoj političkoj sudbini Aleksandra Vučića kao i njegove Srpske napredne stranke teško je štogod novog i zanimljivog kazati nego da će stranka ako bude htjela preživjeti morati iznaći svog kandidata na predsjedničkim izborima, koji će se održati u prosincu prije kraja ove godine.
Koliko god u vojvođanskim i srpskim gradovima i selima pobjeda Studentske liste, na izvanrednim izborima 2026. izgledala uvjerljivo ili neuvjerljivo rezultat je učinkovitosti specifičnog društvenog pokreta, koji je tijekom dvije godine djelovanja doveo do političkog preokreta u Srbiji. Iako lista nije politička stranka, ni politička platforma, nego kvalitetno internetski umrežena studentska grupa mnogobrojnih članova i pristalica, koju u ključnim odlukama savjetuju i usmjeravaju pojedini sveučilišni nastavnici i fakultetski kadrovi, kakvi su uglavnom bili zastupljeni na njihovim listama i kakve ćemo ubuduće kao zastupnike gledati u Skupštini Srbije. Vidjelo se da umreženi članovi studentske grupe nemaju predsjednika ni središte odlučivanja. Razvidno se uz prosvjetne skupove analizama moglo pratiti pravci studentskog društvenog djelovanja te na što će se sve usmjeriti ako im bivša vlast udovolji zahtjievima. Vučićav višegodišnji autoritatoran režim apsolutistički je vladao Vojvodinom gledajući na sve društvene skupine kao pokorne i potčinjene, tako i na studente, na čije se zahtjeve uopće nije ni obazirao, nego ih je progonio i ograničavao u svemu.
Studenskom referendumskom izbornom pobjedom 2026., svrgnut će se Vučičeva režimska vlast, čime je prvi ključan korak učinjen, ali postoje i drugi koji tek slijede. Sveučilišnog nastavnika na beogradskom ekonomskom fakultetu predmeta financije Dejana Šoškića, kao bivšeg guvernera Narodne banke Srbije (2010. – 2012.), uglavnom najavljuju kao mogućeg budućeg srpskog premijera, koji je govoreći za jedan hrvatski portal najavio poboljšanje odnosa s Hrvatskom i istaknuo da dvije države ni u budućnosti ne će imati zajednički pogled na zbivanja iz ratnih 1990-ih godina. Šoškić je progovorio o mogućim promjenama u vanjskoj politici, odnosima sa susjednim državama, europskom putu Srbije te pitanjima koja desetljećima opterećuju hrvatsko-srpske odnose.
Unatoč razlikama oko prošlosti, Šoškić smatra da Srbija mora raditi na poboljšanju odnosa s Hrvatskom i ostalim susjednim državama. “Hrvatska je naš susjed”, poručio je, istaknuvši da među državama nastalima raspadom bivše Jugo tvorevine postoje brojne obiteljske i prijateljske veze.
Šoškić samouvjereno govori da bi “demokratska Srbija” trebala pridonositi regijskoj stabilnosti, razvijati gospodarsku suradnju i unaprjeđivati dobrosusjedske odnose. Veliko je pitanje koliko će dugo trebati novoj srpskoj vladi da kvalitetno sastavljena počne djelovati te da pomalo pokuša preuzeti utjecaj u ključnim institucijama?! Pitanje hoće li Šoškić kao novi srpski premijer s novoimenovanim članovima vlade u bilo čemu uspjeti, jer u Srbiji nikad prije nije bilo demokracije, niti domokratskih tradicija. Svi prijašnji pokušaji uspostave demokracije u Srbiji od početka 20. stoljeća propali su zbog nasilnih atentata, kakvima se dolazilo do promjena vlasti.
Budući Šoškić kao slatkorječiv optimistično naajvljuje snažnije približavanje Europskoj uniji, pa je ishitreno “naglasio bit demokracije” kakve nikad prije u Srbiji nije bilo, ni postojalo, vladavine prava i poštovanja građanskih sloboda. Šoškić očito posrće kad olako smatra da bi Srbija nakon političkih promjena mogla brže naprjedovati prema ispunjavanju europskih kriterija te da bi konačnu odluku o članstvu trebali donijeti građani na referendumu. To su zahtjevna i dugoročna pitanja koja srpsko društvo treba čim prije kao polazno prihvatljiva shvatiti?!
Na osnovu svega prije kazanoga nije moguće ustvrditi, ni zaključiti da bi ekonomist Dejan Šoškić s takvim stajalištima mogao postati novi srpski premijer ?! Iako je takvu mogućnost početkom listopada spomenuo i Aleksandar Vučić, tvrdeći da bi bivši guverner mogao preuzeti vođenje srpske vlade u slučaju pobjede Studentske liste.

Sila koja ne gubi izbore

Sve ono što glavni i najutjecajniji mediji (mainstream) analize redovito izbjegavaju, činjenica je da iznad „suprotstavljenih tabora“ uvijek postoji mreža moći (nevidljiva sila) koja ne sudjeluje na izborima, nitko je ne vidi, ali ih uvijek „preživi“ i to uvijek na strani „pobjednika“. To nije jedan čovjek ni jedna država. David Icke kao “teoretičar urote“ o toj sili redovito govori, ona je ispreplela mrežu velikog kapitala, Bruxelleske administracije, transatlantskog sigurnosnog establišmenta i nacionalnih elita koje o njima ovise, ona je institucionalizirala vjerovanja u religije. Revolucije se događaju, iznimke postoje, ali ta sila putem uspostavljene mreže s godinama ulazi u redove pobjednika i usmjerava tok.
U toj slici EU nije neutralni nadziratelj demokracije, nego operativni instrument sile. Hrvatska vlast, čvrsto usidrena u EPP-u i Bruxelleskom konsenzusu, njezin je pouzdani regijski partner. Kako bi Vućić kao četnik predsjednik „suverenist“ koketirao između Moskve, Pekinga i Washingtona (svi u mreži nevidljive sile), prema ovoj tezi – desetljeće je bio njezin koristan upravitelj na kojeg je čelnica Komisije gledala kao na svoga.

Čestitke koje obvezuju

Je li podrška EU-a novoj vlasti dokaz da sila već sjedi za stolom? U ovoj početnoj fazi, teško je reći. Pojedinci smatraju da to nije tako, jer da je sila već iza nove vlasti, dobivala bi ono što traži: sankcije Rusiji, pomak oko priznanja Republike Kosova, bezuvjetan europski smjer. Ali sila ne radi na takav način, ona ne djeluje ultimatumima. Radi ovisnošću. Nova vlada nasljeđuje pravosuđe, upravu i medije popunjene SNS-ovim kadrom. Treba joj novac, stručnjaci i legitimitet. Bruxelles nudi sve troje, ali uz uvjetovane uvjete i zahtjevnu suradnju. Svako otvoreno poglavlje unutar klastera, svaki paket pomoći, svaki sastav savjetnika malo je uži hodnik.
Iako je Plenković telefonski iste noći razgovarao sa Srdanovićom spomenuvši „umjerene i razumne poruke“, predviđajući bolje odnose, što može biti i znakovito?! Isti predsjednik Vlade, ista stranka i ista europska obitelj desetljeće su dijelili klupu s Vučićevim SNS-om. Kad partner izgubi, čestitka pobjedniku nije samo kurtoazna. To je prvi korak dodvoravanja. Odgovor na pitanje glasi: čestitke nisu dokaz kontrole. One su njezin početak.
Ono što pojedinci rado preskaču u analizi je činjenica da pokret koji je samo otpor ima jedno jako ljepilo – svoga neprijatelja. Kad neprijatelj padne, ljepilo se suši. T