Piše: Vjekoslav Krsnik
Politička mega afera s uvozom opasnog otpada mogla bi konačno uzdrmati postojeću vladajuću strukturu na čelu s predsjednikom HDZ-a i ujedno premijerom Andrejom Plenkovićem koji s njom, jer po vlastitoj izjavi “može što hoće”, nastavlja “mijenjati Hrvatsku”. To je projekt nakon što je on kroz nekoliko godina “promijenio HDZ” pretvorivši ga u poslušnika euroboirokrata koji još uvijek poslije raspada komunističke Jugoslavije ustrajavaju na projektu tzv. Zapadnog Balkana s Hrvatskom kao važnim dijelom tog projekta. Hrvatska se međutim ulaskom u NATO 2009.godine i Europsku uniju 2013. godine institucionalno otrgnula od tog projekta što ga zagovaraju vodeće članice Europske unije,
Preko talijanske mafije
Sadašnja afera s uvozom opasnog otpada je završni čin Plenkovićeve namjere “mijenjanja Hrvatske” po ukusu eurounijskih birokrata, jer sve dosadašnje činjenice ukazuju na to kako je tu operaciju omogućilo nedjelovanje svih državnih kontrolnih organa od carine, inspektorata, policije preko tužiteljstva do sudbene vlasti, pri čemu posebnu odgovornost ima sam predsjednik Vlade Andrej Plenković. Ključna i objavljena činjenica je da je predsjednik Vlade od samog početka znao za uvoz opasnog otpada. Međutim, treba podsjetiti da je to zakonski liberalizirala Vlada Zorana Milanovića, dakle SDP-a s ministrima Mirelom Holy i Mihaelom Zmajlovićem, a nakon toga HDZ-ova vlada Andreja Plenkovića, odnosno tadašnji ministar Tomislav Ćorić kad je takav opasan uvoz, podstaknut i omogućen privatnoj mafiji neograničeni uvoz. Ovih je dana objavljeno da je Sigurnosno obavještajna agencija SOA još 2022. godine upozorila nadležne državne institucije na taj opasan uvoz otpada. U priopćenjima predsjednik Republike i predsjednik Hrvatskoga sabora objavili su da o tome nisu bili obaviješteni, ali takva izjava nije došla iz Vlade. To prosto rečeno znači da je o tome Andrej Plenković bio obaviješten, ali preko vladinih organa nije poduzeo ništa da se to zaustavi a uvoznici procesuiraju. Tako je u Hrvatsku uvezeno preko talijanske mafije ali i iz drugih zemalja kroz 12 godina prema novim saznanjima čak oko 700.000 tona otpada koji prije svega predstavlja vrlo ozbiljan i alarmantan zdravstveni i ekološki pa onda i politički problem.
Budući da se radi o svojevrsnom kriminalu koji ugrožava cijelu zemlju a uključuje niz odgovornih osoba odnosno samu Vladu u ovoj prvoj fazi rješavanja problema vodeću ulogu trebalo bi imati Državno odvjetništvo, odnosno glavni Državni odvjetnik Ivan Turudić. Međutim njegove prve izjave ukazuju na odugovlačenje s istražnim radnjama i nepostupanje prema sudionicima te mega afere u koju je uključena i sama Vlada. To se od Ivana Turudića ne može očekivati jer je i on na određen način proizvod “duboke države”. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić nije ni talijanski specijalno imenovani sudac sa širokim ovlastima Antonio di Pietro, ni sadašnja glavna tužiteljica Europske unije Laura Corduta Kövesi koja je na to mjesto imenovana s položaja glavne Državne tužiteljice u Rumunjskoj. Treba podsjetiti kakvu su ulogu te dvije pravosudne osobe odigrale u suzbijanju mafijaškog kriminala u Italiji odnosno Rumunjskoj Talijanski specijalno imenovan sudac Antonio di Pietro 90-tih godina prošlog stoljeća u sveobuhvatnoj kampanji pod nazivom “čiste ruke koja je obuhvatila nekoliko stotina lokalnih i vladinih dužnosnika proveo je široku akciju protiv mafije i organiziranog kriminala. To je dovelo do propasti tzv. Prve republike i potpunog raspada tadašnjeg političkog sustava. Demokršćanska stranka koja je vladala Italijom četrdesetak godina jednostavno je nestala s političke scene, a višekratni talijanski premijer Giulio Andreotti bio je čak optužen za vezu s mafijom. Sličnu antikorupcijsku kampanju prošla je u Rumunjskoj prije desetak godina Laura Corduta Kövesi. Na čelu specijalnog državnog tijela “Nacionalna antikorupcijska direkcija” Laura Corduta Kövesi procesuirala je na stotine državnih i lokalnih dužnosnika, među kojima su bili sudci, ministri, zastupnici u rumunjskoj skupštini, jedan bivši premijer. Oko 90 posto svih optuženih bilo je osuđeno na zatvorske kazne. Svoju odlučnu pravničku beskompromisnost Laura Corduta Kövesi provodi sada kao glavna tužiteljica Europske unije, pa je između ostalog pokrenula istragu i protiv predsjednice Europske komisije Ursule von der Layen, a kritična je i prema hrvatskom pravosuđu u predmetima kad se trošio europski novac. Kao rezultat njezinog progona vraćeno je državi preko 400 milijuna eura mita.
Giganstki razmjeri korupcije
Ne treba posebno isticati da je korupcijski kriminal jedna od najbolnijih sastavnica hrvatske političke stvarnosti, jer je to praksa koja postoji od samog stvaranja hrvatske države. Uoči raspada Jugoslavije ukinut je zakon o podrijetlu imovine, tako da su korupcija i kriminal vezan uz nju uzeli širokog maha posebice tijekom privatizacije i pretvorbe. Među brojnim primjerima te kriminalne djelatnosti dovoljno se sjetiti privatizacije glavnih hrvatskih banaka ili Miroslava Kutle koji je posjedovao čak 200 privatiziranih poduzeća. Po ocjeni američke CIA-e iz Hrvatske je u prvih 10 godina opljačkano oko 10 milijardi dolara. Tadašnji američki veleposlanik William Montgomery ponudio je tadašnjem SDP-ovom premijeru Ivici Račanu usluge jedne američke agencije koja se bavi vraćanjem većeg dijela opljačkanog novca, ali je ponuda odbijena navodno zbog visoke provizije koju su tražili Amerikanci.Toliko o poznatoj Račanovoj izjavi “Izbore možeš izgubiti, ali obraz ne”.
Korupcija se tako u Hrvatskoj razmahala dosegnuvši gigantske razmjere posebice u vrijeme, kao što je i danas slučaj, kad je na vlasti bio HDZ i njegovi partneri. Po izvješću renomirane američke institucije “Global Financiral Integhrity” iz Hrvatske je u razdoblju od 2004. do 2020. godine opljačkano čak 54 milijardi dolara (!?), ali ta vruća tema nikad nije stavljena na dnevni red neke sjednice Sabora. Drugim riječima korupciju takvih razmjera ne samo da toleriraju nego podstiču i HDZ i SDP koji glumata vodeću oporbenu stranku. Hrvatska je i dalje po indexu korupcije u Europskoj uniji na samom dnu, uz Rumunjsku, Bugarsku i Mađarsku. Borba protiv tog teškog kriminala nije na dnevnom radu Državnog odvjetništva. Nešto je bio pokušao nekadašnji Državni odvjetnik Radovan Ortynski, ali je brzo smijenjen kao što se to dogodilo s poznatom žvizdačicom Vesnom Balenović koja je raskrinkala korupciju milijunskih razmjera u INI.
Vlastiti ciljevi duboke države
Kakve je u svemu tome uloga tzv. “duboke države” i kako u Hrvatskoj djeluje. Po jednoj definiciji “duboka država” je neizabrana i skrivena mreža moćnika unutar neke zemlje koja djeluje neovisno o službenoj, demokratski izabranoj vlasti. Vlast iz sjene čine pojedinci iz vojske, obavještajnih službi, policije, pravosuđa, administracije ili krupnog kapitala. “Duboka država” djeluje prema vlastitim ciljevima i interesima, bez obzira na to tko je trenutno na vlasti. Ona može blokirati odluku Vlade, utjecati na zakone štiteći vlastite privilegije. Ako se ta definicija primjeni na slučaj Hrvatske, onda je potpuno razvidno da se većinski dio “duboke države” nalazi u samoj Vladi koja izigrava zakone radi očuvanje svojih privilegija. Zato se u Hrvatskoj ne može dogoditi repriza onoga što se svojedobno dogodilo s uspjehom u Italiji i Rumunjskoj, jer kao faktični dio “duboke države” glavni Državni odvjetnik Ivan Turudić koji je došao iz duboko korumpiranog sudstva ne smije i ne može pokrenuti progon svih odgovornih za slučaj opasnog i neopasnog otpada koji je kroz petnaestak godina zagadio cijelu Hrvatsku a ne samo Gospić i Liku. T
