Nedaleko od same Piškornice nalazi se glavno vodocrpilište koje pitkom vodom opskrbljuje cijeli ovaj kraj. Gomilanje tona i tona otpada tik uz podzemne vode iz kojih tisuće građana svakodnevno piju direktan je atak na zdravlje i budućnost lokalnog stanovništva. Više od četiri desetljeća skupljanja smeća na istoj lokaciji stvorilo je podzemni rizik koji tinja pod tepihom javnog interesa
Napisao: Mladen Pavković
Tek kad su se Ličani, odnosno građani Gospića pobunili i organizirali masovni prosvjed pod geslom „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ zbog ilegalnog opasnog smeća i zagađenja u njihovoj sredini, i u drugim krajevima Hrvatske počeli su glasnije razmišljati o ekološkim prijetnjama deponija u vlastitim dvorištima. Gledajući more prosvjednika na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, građani grada Koprivnice i susjednih općina s pravom se pitaju: kada će i oni doći na red za prosvjede? Kod njih se već desetljećima nalazi i nezaustavljivo raste – Piškornica.
Ekološki uteg
Naime, nedaleko od Koprivnice, na području općine Koprivnički Ivanec, smjestilo se jedno od najvećih odlagališta otpada u ovom dijelu Hrvatske. Svakoga dana, pod okriljem zakonskih regulativa i posve neshvatljivog javnog mira, ovamo pristižu deseci kamiona natovarenih smećem sa svih strana zemlje. Dok se ekološki problem doslovno gomila pred našim vratima, zapanjuje činjenica da u Podravini nema masovnog otpora, iako je opće poznato da ovaj megadeponij ozbiljno ugrožava i zagađuje okoliš.
Da bismo razumjeli razmjer ovog problema, moramo se vratiti na same početke. Organizirano odlaganje otpada na Piškornici započelo je još davne 1982. Ono što je u socijalizmu pokrenuto kao lokalno, komunalno odlagalište za potrebe Koprivnice, s godinama se pretvorilo u nekontrolirani ekološki uteg. Ključna politička i ekološka prekretnica dogodila se početkom 2009., kada četiri sjeverne županije i Općina Koprivnički Ivanec osnivaju tvrtku Piškornica d.o.o. s ciljem izgradnje Regionalnog centra za gospodarenje otpadom (RCGO). Od tog trenutka, lokalno smetlište službeno postaje regionalni magnet za otpad iz cijele sjeverozapadne Hrvatske. Dok su se probijali rokovi, trošio javni novac i slagale političke fotelje, na Piškornici su nicale nove i nove odlagališne plohe.
Unosno zbrinjavanje tuđeg smeća
Najnepošteniji i najopasniji aspekt ove priče krije se u neposrednoj blizini kritične infrastrukture. Naime, nedaleko od same Piškornice nalazi se glavno vodocrpilište koje pitkom vodom opskrbljuje cijeli ovaj kraj. Gomilanje tona i tona otpada tik uz podzemne vode iz kojih tisuće građana svakodnevno piju direktan je atak na zdravlje i budućnost lokalnog stanovništva. Više od četiri desetljeća skupljanja smeća na istoj lokaciji stvorilo je podzemni rizik koji tinja pod tepihom javnog interesa.
Zastrašujuća je tišina koja je godinama pratila ovaj problem u Podravini. Građani kao da su otupjeli na stalne ekološke prijetnje, dok lokalne vlasti uspješno balansiraju između političkih obećanja i unosnih ugovora o zbrinjavanju tuđeg smeća. No, lekcija iz Like pokazala je da se pravo na zdrav život ne dobiva šutnjom. Piškornica ne smije ostati nevidljiva točka na karti Podravine. Ugroza čistog zraka, plodne podravske zemlje i, ono najvažnije, pitke vode, zahtijeva hitnu reakciju i građanski bunt prije nego što šteta postane nepovratna. T
