PAVKOVIĆ: GLAS ZA NEKOGA DAJE MU PRVO DA VAM SE ČETIRI GODINE NE JAVLJA ILI VAM SPUSTI SLUŠALICU
01/07/2026Piše: Mladen Pavković
Hrvatska politička scena ponovno proživljava svoj redoviti predizborni cirkus u kojem ljudi bez trunke morala, u javnosti opravdano prozvani “žetončićima”, užurbano mijenjaju stranačke dresove radi opstanka na vlasti. Najnoviji šamar u lice biračima stiže s političkog sjevera zemlje, gdje se Mreža nezavisnih lista bivšeg kontraverznog koprivničko-križevačkog župana Darka Korena, čovjeka koji je izbore izgubio isključivo zbog vlastite nesposobnosti, sada ponovno utapa u HSS-u. Krug sitnog oportunizma time je zatvoren: stranka u kojoj je započeo ozbiljnu karijeru pod mentorstvom pokojnog Josipa Friščića, čovjeka kojeg su ovi lokalni politikanti sramotno zaboravili čim im više nije trebao, ponovno mu služi kao pojas za spašavanje.
Branitelji nisu podobni
No, Koren nije izuzetak, već pravilo podravsko-prigorskog bazena u kojem stranke služe kao potrošna ambalaža, što dokazuju i primjeri poput Miljenka Flajsa koji je bez problema pretrčao iz Mreže u HDS, ili križevačkog gradonačelnika Marija Rajna koji je uletio u HSS čim je trebalo osigurati fotelju, pljunuvši u lice svima koji su glasali za njegovu lažnu “nezavisnost”. U cijeloj toj besramnoj igri trgovine mandatima posebno mjesto zauzima manipulacija onima koji su za ovu zemlju krvarili – hrvatskim braniteljima. Dok se kroje liste i pregovara o plijenu, branitelji za ove parazite nisu podobni i ostaju posve po strani, ali kada kampanja krene, politički “letači” ih se prigodno sjete kako bi poslužili kao estetski “šlag na torti”. Gurnu jedno ili dva braniteljska imena na začelje liste samo da mogu reći kako misle na njih, a braniteljske udruge koriste kao kulisu za fotografiranje prilikom polaganja vijenaca, skrivajući vlastiti kukavičluk iza leđa onih koji su dali sve za Domovinu. Najveća prevara u tom procesu jest ustavna floskula da gradski, županijski i saborski dužnosnici nakon preuzimanja mandata “odgovaraju samo narodu”. Istina je brutalna: tog naroda koji ih je izabrao već idući dan nakon izbora više nema, on prestaje postojati kao faktor i postaje tek nijemi promatrač njihova bogaćenja.
Trgovina utjecajem
Ta bahatost i odnarodnjenost najočitija je na banalnim primjerima – pokušajte kao običan građanin ili branitelj nazvati nekog od ovih lokalnih šerifa i naići ćete na neprobojan zid tajnica, glasnogovornika i protokola. Taj „jadni“ narod nikada neće dobiti privatni broj mobitela svog zastupnika ili župana jer su ti brojevi strogo čuvana tajna, rezervirana isključivo za stranačke šefove, podobne poduzetnike i druge preletače s kojima se iza zatvorenih vrata trguje utjecajem. Onog trenutka kad sjednu u fotelju, oni postaju zakonski nedodirljivi jer ne postoji mehanizam opoziva kojim bi prevareni građani usred mandata mogli smijeniti političkog konvertita. Njihova poruka biračima je jasna: dajte nam glasove u nedjelju, a od ponedjeljka nas nemojte gnjaviti i ne tražite naš broj mobitela. Poražavajuće je što ovi politički paraziti ne bi postojali da ih mi sami ne hranimo na biralištima zbog kratkog pamćenja koje je postalo naša nacionalna dijagnoza. Dokle god na izborima ne provedemo potpunu političku likvidaciju svakog onog tko pretrči u drugi tabor i proda glas svojih birača, gledat ćemo iste ljude kako gaze preko leševa svojih političkih očeva. Kada idući put izađete na biralište i vidite ime lokalnog političkog letača, sjetite se da mu zaokruživanjem dajete pravo da vam iduće četiri godine spusti slušalicu. T
