ZEBRA SA ŽUTIM PRUGAMA

ZEBRA SA ŽUTIM PRUGAMA

1. listopada, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

MAJMUN-LAV-JETI I PTICA

Izložba Tatjane Politeo u Stidiu moderne galerije “Josip Račić”

Napisao: Ivan Raos

Izložba Tatjane Politeo Zebra  – majmun – lav otvora se u četvrtak, 3. listopada u19 sat u Studiu Moderne galerije “Josip Račić”, Margaretska 3, Zagreb.
Tatjana Politeo potrebu za umjetnošću zasniva kao i većina umjetnika na ljudskoj težnji da se unutarnji i vanjski svijet uzdigne do svijesti. Umjetnošću se mijenja vanjski svijet i daje mu se izgled vlastite unutrašnjosti izražen kreativnošću. Zapravo umjetničko djelo najčešće je osjetilna datost oslobođena čiste materijalnosti – ono je objektivizacija jednog procesa zasnovanog na proturječjima i napetostima – kao dio procesa samopoimanja.Umjetničko djelo je predmet što ga ispravno zovemo izrazom, ali ne samo zato što je nastalo zaista kakvim doživljajem ili osjećajem svoga tvorca koji ono ustvari izražava. Zato status umjetničkog djela možemo promatrati pod aksiološkim i semantičkim vidikom, to je govor o tomu kako je umjetničko djelo načinjeno, toerijski određeno, vrjednovano i interpretirano. Umjetničko djelo možemo promatrati kao stvorinu koju stvara umjetnik, kao završen materijalni predmet. Ipak umjetničko djelo može biti objekt, situacija ili događaj koji publika recepcijom dovršava. Umjetnost proizlazi iz ideje, a njezina je svrha osjetilno prikazivanje svega uokolo nas. Sadržaj umjetnosti je u ovomu smislu ideja, njezina forma osjetilno slikovno oblikovanje, i možemo ustvrditi da je umjetničko djelo proizvod kojemu prethodi opojmljenje umjetničkog djela teorijom umjetničkog – predočljivo govoriti razumljivim jezikom znanosti o umjetnosti – o slikama životinja koje nam Tatjana Politeo ovom izložbom uvjerljivo pokazuje.

RASCJEP UMJETNIKA I DRUŠTVA

Zaista se autorica slikama dojmljivo izražava i odgovora iz svojeg bitišta (umjetničkog) na kretanja k dokidanju rascjepa između umjetnika i društva pretvaranjem umjetnosti u oruđe, u instrument spoznaje, u paradigmu istinskog života. Iako se do sad tijekom prošlosti toliko toga u svezi s umjetnosti govorilo ipak nije nikad prije kao baš zadnjih desetljeća, a sve kako bi objašnjenija i spoznaje bile shvatljivije. Zapravo umjetnost nije bila sama po sebi razumljiva a takovo stanje se održava i traje još i dan danas – jer je devetnaesto stoljeće bilo doba kad su se oblikovla spoznaje i tumačenja (intelektno), a i danas ovladajućeg shvaćanja umjetnosti.
Zato se i pojavio sustav umjetnosti, zajednička oznaka za raznorodne djelatnosti prihvaćena u okviru povijesne i kulturne različitosti umjetničke djelatnosti. Shvaćanje estetičkog koje smatra da o istini ili ne istini, u mišljenju treba odlučiti oslanjanjem na egzistenciju onoga koji misli, mnogo je utjecalo na odvajanje estetičkog od sfere umjetničkog djela. Estetička egzistencija, odluka za estetičko predstavlja izbor nauštrb etičke i religiozne egzistencije. Estetička egzistencija nije radosni hedonizam, pokazuje se da nema zapravo estetičkog izbora, estetičko može biti samo ne posredno i trenutno. Uokolo gdje je postojana alternativa možemo biti sigurni da je postojano i etičko.
Stoga smatramo kad imamo umjetnost (sliku) kako ne bismo se izgubili u njezinu tumačenju i propali zbog svjedočljive istine. Umjetnost je trag – oružje borbe – koje se želi dopasti publici, a što nam izložba „Zebra – majmun – lav“ dočarava puninom umjetničkog (to umjetnica čini čiste savjesti) ona zna za zakone ljepote, sklad, proporcije, perspektivu, proučava remek djela prošlosti, stilove i stilske pravce…Umjetničko djelo možemo promatrati kao stvorinu koju stvara umjetnik, kao završen materijalni predmet, a koje može biti objekt, situacija ili događaj koji publika recepcijom dovršava.

ELEMENTI STRIPA I STREET ARTA

Očito Tatjana je Politeo pažnju hrvatskih i inozemnih kritičara privukla primjetnim likovnim izričajem koji primarno počiva na postupku kombiniranja različitih tehnika: slikanju akrilom i temperom, te crtanju i kolažiranju. Pri tomu ona briše granicu između slike i predmeta unoseći u svoj rad različite materijale, prelazeći s platna na staklo, ali i stvarajući oslikane predmete. Njezin je rukopis raspoznatljiv: simplificiranošću asocira na tradiciju art bruta, a posezanjem za elementima stripa i reklama, pogotovo iz starijih tiskovina, približava se estetici pop arta, pa i street arta. Svakim novim ciklusom slikarica istražuje novu temu, varira svoj pristup likovnom problemu, bavi se osobnim i univerzalnim univerzumom simbola, čime postiže zanimljive pomake u građenju osobnoga stila i poetike.
Kritičarka Barbara Vujanović u izložbenom katalogu znalački je kazala da su teme radova predočene zamjetnom lakoćom, što je dodatno podcrtano iskrenim i prijemčivim humorom, te britkom ironijom. Kolorit, koji je vrlo često rasvijetljen, žarki, kadkad s reskim fluorescentnim akcentima i spontana stilizacija podržavaju fluidnost protjecanja ideja koje trenutno okupiraju umjetnicu u njihovoj konkretizaciji sve do promatrača koji se susreće s djelom. Snaga autoričina diskursa temelji se upravo na specifičnom spajanju tema koje su životne (a samim time i ozbiljne, ponekad i angažirane,  no bez podilaženja i primjene agresivnih sredstava šoka) s razigranim i, tek naizgled, naivnim pristupom. Ovaj najnoviji ciklus slika naslovljen „Zebra –majmun – lav“ u određenim segmentima pokazuje svojevrstan otklon u odnosu na prethodne radove i cikluse. Autorica koristi tamniju paletu. Podloga kompozicija, rađenih na platnima različitih dimenzija, izvedena je mahom crnom koju rasvjetljava kolorističkim akcentima modre, metalik zelene, svijetlozelene, smeđe, ružičaste, oker i sive te bijele boje. Površina slika i diptiha upotpunjena je nanosima slikarskoga mort-kristala, što unosi kvalitetu taktilnosti, dok nasprejane površine u suodnosu s oslikanim dijelovima stvaraju začudnu atmosferu i dinamične perspektivne relacije unutar cjelina. Tatjana oslobađa punu potenciju svoje gestualnosti varirajući je od dinamičnih, širokih poteza kistom do suptilnih, mirnijih dodira po površini slikarskoga platna i posve rasplinutih nanosa.
Sami protagonisti, životinje zebra, majmun i lav, ne nalaze se ni u kakvim narativnim momentima, već predstavljaju određene psihološke karaktere i emotivna stanja koja možemo čitati kroz prizmu njihovih simboličkih konotacija ali i vlastita stava o njima. Lav je, primjerice, alegorija Božje mudrosti zbog njegove smirenosti i vedrine udružene sa snagom.Majmun je pak drumski razbojnik, raspoloženi pustolov koji razdražuje, ali i razoružava svojim šalama. Pokreće ga instinktivna motivacija, a u duhovnom je pogledu dijete. Zebrini darovi su crno-bijeli pogled na svijet (ipak, Tatjanine zebre imaju i žute pruge!), jasnoća bez filtera, okretnost, jedinstvenost, snaga, sigurnost u pravi put, sposobnost očuvanja individualnosti unutar stada.

ZAMJETNA LIKOVNA ZRELOST

Unutar kompozicije pojavljuje se i orao, kralj ptica, koji se, među ostalim, veže uz simboliku anđela, viših duševnih bića. Tapira određuje posve oprečno tumačenje; u tradicijskim vjerovanjima ono se izjednačava s onim zmije ili jelena, a među eksplicitnijim prispodobama izdvaja se ona zavodnika žena.
Tatjana čak i spaja značajke nekoliko životinje u jedinstveno biće, što s jedne strane naglašava komičnost (lav-majmun), no ukazuje i na metafizičku vrijednost i simbolički sadržaj (lav-majmun s krilima: poruka kombinacije, jukstapozicija između početaka i krajeva). 
Zanimljiv kontrapunkt tim objašnjenjima bestijarija je za Tatjanu već tipična tema lebdećega okrugloga objekta, nlo-a (prisjetimo se ciklusa „Svemirski putnik“) koji kako gdje nadvisuje životinje. Za razliku od pojavljivanja u prethodnim ciklusima u ovom je objekt posvemašnjom redukcijom detalja sveden na pojavnost čistoga znaka. Nazočnost objekta involvira prisutnost popularne kulture koja predstavlja kontrast prirodnome svijetu, a ujedno potencira moment uzdignuća u više, onozemaljske sfere, koji sugerira i simboličko značenje pojedinih životinja. Na njihove karaktere i stanja osim ekspresivnih, gotovo ljudskih izraza, upućuje i tekst koji kao naslov ili komentar autorica mjestimično ugrađuje u kompoziciju. Primjerice, majmun, osamljeni lav …, mladi lav, ali ne bezopasan….
Ovo je čitanje, dakako, samo jedno od plauzibilnih. Zadržala sam se na njemu jer mi se, slijedom tema kojima je do sada pristupala, čini posebno uvjerljivom teza kompleksnoga sagledavanja života i svijeta u kojem prebivamo u ključu simbolističkih tumačenja i dualističkoga poimanja koje uključuje puno širi spektar mogućnosti. Kao potvrdu prije spomenute napetosti između (nepodnošljive) lakoće izraza i različitih razina dubljeg značenja koje se postupno otkrivaju navest ću tek da sama činjenica da je odabrala afričke životinje i taj izbor podcrtala izrazima poput  Kralj lavova …, slikarica ponovo aludira na popularnu kulturu i to na onaj dio posvećen najmanjima – na animirane filmove, stripove i ilustracije za djecu. Međutim, ne zaboravimo, upravo su bajke, ispod krinke zabavnoga sadržaja, donosile najsnažnije poruke i poduke.
Slike emaniraju za autoricu tipičnu dimenziju komunikacije s promatračem koji potom biva intrigiran stalno mjenjajućim odnosima slojeva (formalnim i sadržajnim) slike. Tatjana Politeo ovim ciklusom daje iskaz čistog užitka slikanja, njegovanja i poštovanja metiera i njegovih mogućnosti, i zamjetne likovne zrelosti ozbiljeno je napisala Barbara Vujanović i zaista razumljivo protumačila ovu izložbu slika.
 Izložba ostaje otvorena do utorka 20. listopada 2013. T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<