
FRKOVIĆ: SA SUTJESKOM I UGROŽENIM KNJIŽEVNIKOM TITOV GARDIST JE PREVRŠIO SVAKU MJERU
9. rujna, 2025.Piše: Josip Frković
Ako je suditi prema dosad odabranim gradovima i županijama koje je u drugom mandatu dosta neočekivano posjetio hrvatski predsjednik i vrhovni vojni zapovjednik, Zoran Milanović i njegov protokol s Pantovčaka pažljivo biraju mjesta u kojima su na vlasti esdepeovski drugovi iz postračanovskog i dosad najgoreg premijerskog mandata prezaduženosti od 74 milijarde kuna i tako naciju pripremaju za razdoblje neokomunizma. Sačuvaj nas Bože i starog i novog komunizma, bez obavljene lustracije, nakon Milanovićeva “lex Perkovića” u zaštiti dvojice agenata iz zločinačke tajne službe propale države.
Neočekivano pojavljivanje
Velikosrpsku agresiju, nadalje naziva građanskim ratom etc. Zoran Milanović uostalom ne reagira na Plenkovićevo etiketiranje proruskim predsjednikom Hrvatske, a njegov prijedlog za mogućeg ambasadora s imenom Ive Goldsteina ili Ranka Ostojića nailazi na nepodijeljene negativne reakcije javnosti. Jer, Putinu su doslovno svih 26 natovskih država, jamaca za uspostavu trajnog mira u Ukrajini, legitiman vojni cilj. Na sve spomenuto treba još dodati i već uhodanu neslogu vanjskopolitičkih stavova između proruskog predsjednika i njegova briselskog premijera sklonog prenaglašavanju hrvatske potpore ratom razorenoj Ukrajini.
Kad svemu dodamo neočekivano pojavljivanje na šibenskom festivalu alternative “Fališ”, njegovo veliko zanimanje za promociju knjige povjesnika amatera Šime Cimermana o kontroverznoj maršalovoj pobjedničkoj bitki na Sutjesci sa 7.500 poginulih partizana i primanje “ugrožena književnika” Miljenka Jergovića, Titov je gardist odavno prevršio mjeru. Tako misle i HOS-ovi vukovarski prvoborci oko Damira Markuša koje je i nedavna obljetnica uspješnog likvidiranja četničkog uporišta na Trokutu kod Novske podsjetila na moguću i svakako očekivanu ispriku s Pantovčaka i povrat spomen-ploče za HOS-ove poginule u obrani Jasenovca, ali… Milanović je, podsjećamo, za proslave obljetnice “Bljeska” u Okučanima preporučio bacanje spomen-ploče, valjda u smeće. I nisu ga poslušali jer su na Trokutu istaknuti simboli 17 hrvatskih brigada koje su se uz velike žrtve mjesecima odupirale nadiranju krajinskog banjalučkog korpusa u Hrvatsku. I baš u tom dijelu Hrvatske najtužniji predsjednik u dva mandata, glavni inicijator detuđmanizacije i neosuđeni krivac za smrt 12 vodičkih vatrogasaca 2007., Stipe Mesić, australski kurir s milijunima dolara vrijednom doznakom za oružje koja se na žalost zagubila, “pjevao je hrvatskim vojnicima na grudobranu domovine ustaške pjesme…” Odmah potom mogao je i na komemoraciju za hrvatske žrtve četnika Đoke Jovanića u Srbu. S Milanovićem, dakako.
Komentirajući ponašanje “predsjednika s karakterom”, stari hrvatski novinar i inozemni dopisnik Vjekoslav Krsnik podsjeća da je Milanović spektakularno (ne kaže i u sumnjivim okolnostima) izabran na čelnu funkciju sa samo milijun glasova birača, pomoću potvrdne odluke 30 posto biračkoga tijela. Jedini odgovor na pitanje kako je to ostvario glasi: uz pomoć njemu sličnih, rigidnih komunjara koji stranku ne mijenjaju, ali stavove mijenjaju poput čarapa! Na tom je tragu i nesretni Siniša Hajdaš Dončić, koji ukida sve terenske organizacije SDP-a likujući nad savezom s Možemo uz potajnu nadu kako će jednoga dana i on sam, dokazano nesposobni ex zagorski župan, jednoga dana sjesti u fotelju trenutnog zaljubljenika u Kumrovec i tamošnji memorijal izmišljenom Hrvatu i maršalu propale Jugoslavije, u kojoj je Hrvatska najviše stradala. Možda će se do trenutka izbora Hajdaš Dončića za premijera i SDP Rijeke obnoviti…
Grudobran Zagreba
Ali, vratimo se predsjednikovim hodočašćima po gradovima i županijama gdje su dugo vladali komunisti ili imaju upravo izabrane članove na dužnostima u lokalnoj upravi. Najbolji je svakako primjer grad Sisak, u kojem je toliko puta s Kristinom Ikić Baniček slavio prvi u Europi, ali nepostojeći sisački partizanski odred u šumi Brezovici. Ondje je uza sve počasti slavljena i obljetnica osnutka 120. brigade ZNG/HV-a “Ban Toma Bakač Erdoedy”, druge sisačke snažnije postrojbe za – kako reče Milanović – 158 kilometara dugu sisačku bojišnicu i grudobran Zagreba prema nadirućim četnicima.
Privukla je Milanovića Sisku najprije činjenica da je na čelu slavljeničke brigade bio pok. Banovac, oficir jna iz Ilirske Bistrice i član raspadnutog CK SKJ brigadni general Vlado Hodalj, čijoj je udovici predao odlikovanje reda kneza Domagoja. Odličje je iz reda bana Jelačića pak primio i Hodaljev nasljednik na čelu brigade Viktor Šprajc.
Tijekom dvije ratne godine kroz postrojbu koju su u šali nazvali crvenom prošlo je gotovo tri tisuće ljudi, radnika i seljaka sve do inženjera i doktora, na čelu postrojbe viđenih komunista iz prijeraća. Iz 120. brigade poginulo je 27 pripadnika. Bez obzira na činjenicu da je brigada bila miljenica naroda u čijim su se redovima borili njihovi članovi obitelji, bila je i ostala kao i prerano umrli zapovjednik čvrsto vezana uz SDP-ovu gradsku upravu Siska. Čak i kao trajni čuvar ratne zastave bakačevaca. Na žalost, miljenica Zorana Milanovića, Kristina Ikić Baniček, nije se ovoga rujna našla među slavljenicima. Premda je zajedno sa članom Vlade Zorana Milanovića Sinišom Hajdašem Dončićem 2013. kao neperspektivnu dokinula prugu Južnih željeznica Sisak-Petrinja-Glina-Vrginmost-Vojnić-Karlovac. Istu prugu za koju je dugovječni car i kralj austrougarski Franz Josef 1903. znao da je neophodna brdovitoj Banovini, Kordunu i Pokuplju. Za demontiranih 90 kilometara tračnica i druge opreme učinjena šteta državnoj baštini bila je veća od 10 milijuna kuna, ali trag novca i uz kaznenu prijavu HDZ-a nikad nije pronađen. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.