Đuro Brodarac, Željko Malinac, Marijan Celjak i ja. Zatim je Brodarac telefonom pozvao Dragu Selanca, koji je odmah došao, a Celjak je pozvao Marijana Batovanju, koji je predložio da se u prvo zapovjedništvo ZNG-a Siska uključi i Franjo Jansky za organiziranje veze. Sutradan, u maloj dvorani kraj Brodarčeve sobe, došli smo Celjak, Selanec, Batovanja, Jansky i ja, a dočekali su nas Đuro Brodarac i Ante Bobetko. Ja sam sjeo baš do Ante i tada smo se službeno upoznali.
Uskoro dođoše pukovnik Božo Budimir, tada zapovjednik 2.A brigade ZNG (danas 2. gardijska “Grom”) i njegov pomoćnik Stjepan Cifrek. Budimir je u uvodnom izlaganju izvijestio nazočne o utemeljenju četiriju brigada ZNG-a. Istodobno reče da će se od HDZ-ova oružja stvarati bataljuni pričuvnog sastava. Upitao nas je i koliko imamo oružja
Napisao: Josip Frković
Obljetnica ustrojavanja prve dragovoljačke postrojbe ZNG u Hrvatskoj, obilježit će se 10. lipnja pod pokroviteljstvom župana sisačko-moslavačkog mr. iur. Ivana Celjaka, sina Marijana Celjaka, dozapovjednika 57. bojne, smrtno stradalog pri osvajanju baze srpske jna u Šašnoj Gredi 16. rujna 1991.
Sjećanjem na ratni put prvih hrvatskih dragovoljaca, od kojih je najveći dio 1993. postao pripadnicima 57. brigade “Marijan Celjak”, položit će se vijenci, zapaliti svijeće i moliti za duše poginulih podno središnjega križa na Viktorovcu i spomenika za poginule hrvatske branitelje na Trgu dr. Franje Tuđmana.
Prigodan program, također, održat će se u nedavno uređenu Kulturno-povijesnom centru županije u Ulici kralja Tomislava, uz otkrivanje spomenika “Majke hraniteljice”.
Živo sjećanje
Prijeratni i ratni stranački dužnosnik HDZ-a u Lekeniku i Sisku, neposredni svjedok kapitulacije 21. kordunskog korpusa srpske vojske krajine, 8. kolovoza 1995. kod Gline zapovjednika pukovnika Čede Bulata hrvatskim snagama i umirovljeni pukovnik HV-a Željko Sklepić, živo se sjeća i trenutaka kad su uniformirani pripadnici ZNG-a toga ljeta dolazili na zajednička zasjedanja triju vijeća ili pak odvojene sjednice triju vijeća prve sisačke višestranačke Skupštine. Bili su to veliki ispiti pluralne demokacije, na kojima su velikosrpski i partijski predstavnici dobivali grčeve u želucu od oporbenih prijedloga HDZ-ove strane. I sve u strahu od potpune pobjede hrvatskoga bloka. Posebno zanimljiv događaj, međutim, zbio se tih dana u kupskoj lijevoobalnoj Prvoj ulici, danas Rimskoj, sjedištu Policijske uprave. Željko Sklepić veli:
– Našli semo se 10. lipnja 1991. godine u maloj dvorani na prvom katu, Đuro Brodarac, Željko Malinac, Marijan Celjak i ja. Zatim je Brodarac telefonom pozvao Dragu Selanca, koji je odmah došao, a Celjak je pozvao Marijana Batovanju, koji je predložio da se u prvo zapovjedništvo ZNG-a Siska uključi i Franjo Jansky za organiziranje veze. Sutradan, u maloj dvorani kraj Brodarčeve sobe, došli smo Celjak, Selanec, Batovanja, Jansky i ja, a dočekali su nas Đuro Brodarac i Ante Bobetko. Ja sam sjeo baš do Ante i tada smo se službeno upoznali.
Uskoro dođoše pukovnik Božo Budimir, tada zapovjednik 2.A brigade ZNG (danas 2. gardijska “Grom”) i njegov pomoćnik Stjepan Cifrek. Budimir je u uvodnom izlaganju izvijestio nazočne o utemeljenju četiriju brigada ZNG-a. Istodobno reče da će se od HDZ-ova oružja stvarati bataljuni pričuvnog sastava. Upitao nas je i koliko imamo oružja, te naglasio da bi formacijski trebali imati 526 strojnica, te da ćemo nedostajuću razliku uskoro dobiti. Propitivao se što dalje treba za popunu i na kraju rekao da pristupimo formiranju postrojbe. Nakon 30-ak minuta, koliko je trajao sastanak, on je otišao. Već sutradan započeli smo nas petorica rad na ustrojavanju postrojbe. Radni prostor u dvorišnoj zgradi PU Sisak osigurali su nam Željko Malinac i Mato Dragojević. Na prvim mobilizacijskim poslovima radio je Drago Selanec, a kao ispomoć dodijeljeni su mu Boris Bukal i Nikola Vidović, referenti mobilizacijskih i kadrovskih vojnih poslova PU Sisak. Oko tjedan dana trajali su poslovi evidentiranja popisa pričuvnih policajaca za vojne satnije. Selanec je pozvao i Željka Prpića iz Petrinje, kojeg je s vojnih vježbi JNA poznavao Celjak, donijevši prve priručnike i vojne karte-specijalke.
Dana, 21. lipnja 1991. godine, Đuro Brodarac je uputio nas petoricu: Celjaka, Batovanju, Selanca, Janskog i mene u Šarengradsku na zdravstvene preglede za stalni radni odnos u policiji za utemeljenje postrojbe ZNG-a.
Profesionalni časnici 57. bojne
Poslije obavljena pregleda otišli smo u Trstenik, bazu 2.A gardijske brigade, tražeći pukovnika Budimira. Primio nas je gospodin Ivan Herceg, jedan od pomoćnika, i tada smo potpisali prvi profesionalni ugovor s gardijskom brigadom. Još iste večeri, dok smo se vratili u bazu Galdovo, gdje se nalazila jedna satnija “Gromova” za potrebe buduće postrojbe dragovoljaca. Dovezeno je onamo iz Trstenika oko 200.000 komada streljiva, koje je primio skladištar Ivo Klepić.
U subotu zaključujemo da smo spremni, za nedjelju, 23. lipnja, na ORA-i u Galdovu, izvršiti smotru naše postrojbe. I tako u popodnevnim satima na ORA-u dolaze pripadnici 1. i 2. satnije i ostalih pratećih postrojbi, ali samo oni s naoružanjem. U kraćem odsustvu Marijana Celjaka, zajedno s Marijanom Batovanjom, postrojio sam po prvi put javno s naoružanjem naše dragovoljce, ZNG-e, koji su bili vidno uzbuđeni i ponosni. Nakon što im je Marijan Celjak održao kraći govor, Marijan Batovanja ih je poimenično prozvao i tada su se razvrstali prema formaciji.
Prvo je prozvano zapovjedništvo bataljuna: Antun Bobetko, zapovjednik, Marijan Celjak, dozapovjednik, Franjo Jansky, referent za vezu, Marijan Batovanja, pomoćnik zapovjednika za pozadinu, Drago Selanec, referent organizacijsko-mobilizacijskih poslova, Franjo Pavičić kao intendant, te ja u ulozi referenta za obavještajne poslove.
Od Gline do Sunje
Zatim je prozvana izvidnička desetina, kojom je zapovijedao Stjepan Piškor Bambino, pa prva satnija, Turopolje i Pokuplje, na čelu sa zapovjednikom Darkom Kompesom, druga satnija, Sisak i Posavina Donja, sa zapovjednikom Ivanom Kuraberom. Sve potrebne informacije spustili smo do vojnika i tada je oko 200 naoružanih ljudi, poslije 18 sati završilo svoju prvu ratnu prozivku. Za to vrijeme u Sunji, na straži, nalazila se treća satnija, kojoj je zapovjednik bio Marijan Kolaković.
Na odlasku, te večeri napravili smo i raspored narednih odlazaka na straže u Sunju, prema kojem su iste večeri, preko skele u Kratečkom u Sunju otišli dečki, njih 40-ak iz Odre i Žabna. Vodili su ih Mato Brajković i Ivan Dinčir. Istodobno, na položaje oko ušća Gline u Kupu, otišla je grupa Posavaca i Turopoljaca te izvidnička desetina na čelu sa Stjepanom Piškorom Bambinom i Darkom Kompesom Bucom.
Izvidnici su odmah prešli na susjednu obalu Gline u selo Jame i prošli do Krpačićeve kuće, a dio ljudstva, ophodilo je čamcem na rijeci. Sutra ujutro dočekali smo sunjsku grupu na skeli, a prebacili Posavce, koji su kamionom i autima, predvođeni Božidarom Gavronom i Ivanom Kuraberom otišli na noćnu stražu, a prekosutra, u noći 25. na 26. lipnja na stražu u Sunju otišli su Lekeničani koje sam ja vodio.
Dan prije toga, u noći, 24. lipnja 1991. godine iz Siska u Dvorišće, kod Marka Sremića, krenuli smo u kombiju: Marijan Celjak, Mato Dragojević, Drago Selanec, Franjo Jansky, Marijan Batovanja, Franjo Pavičić i ja. U obiteljskom domu Sremića, na sastanku oformljene satnije za taj kraj, bio je nazaočan i Ivan Šantek, zamjenik zapovjednika Policijske postaje Glina, kojom je zapovijedao gospodin Ivan Kvakić. On nas je, iz prve ruke, upoznao sa stanjem na tom dijelu terena te čestim noćnim miniranjima kuća Hrvata i završio s osobnom procjenom da velikosrpske paravojne grupe mogu napasti i samu Glinu za koji dan, što se na žalost i obistinilo 26. lipnja u cik zore. T
