Prije dvanaest godina u pokupljanskom selu Brestu savjetniku američkoga veleposlanstva predočio cjelokupnu dokumentaciju o ratnoj prošlosti Jugoslava Vidića. Bivši željezarac iz Petrinje Ive Č. podsjeća da se momak Stanko iz vladajuće gradske komunističko-velesrpske ekipe često viđao na seoskim zabavama hrvatskih i “srpskih” sela, sudjelovavši u društvenim veselicama.
„Nije pri tome otkrivao svoju četničku srpsku ćud, ali mi je sumnjiv. Držao sam da pripada udbaškom krugu Borislava MIkelića, Adama Kalambure i drugih uzurpatora u starom hrvatskom gradu
Napisao: Josip Frković
Što se svih Hrvata, posebno žrtava monstruoznih srpsko-srbijanskih zvjerskih četničkih zločina tijekom Domovinskoga rata tiče, vjerujem, najzadovoljniji će biti ako petrinjski krvnik Jugoslav Vidić (51) svoju desetljetnu, zatvorsku kaznu odsluži u Sjedinjenim Američkim Državama. Pravda će tek tada biti potpuno zadovoljena. Prihvaćen kao izbjeglica, naime, taj je pomoćni mesar “Gavrilovića” i ratni Petrinjac porijeklom iz benkovačkoga kraja i kasnije osuđivani američki seksualni predator (damama je u mesnici pokazivao “moćno” spolovilo?) prilikom saslušanja migracijske službe i odobravanja američkoga državljanstva 2005., da je srpsko-bizantinski – lagao kako je vojnikovanje završio u drugoj raspadajućoj jugo-vojsci 1989. Ni spomena o kasnijoj pripadnosti nelegalnim oružanim četničkim jedinicama samozvane srpske autonomne oblasti i uzurpatorske republike pobunjenih Srba.
Masakar u Kostrićima i Baćinu
Riječi su to umirovljena pukovnika HV-a i ratnog zapovjednika Sunje Ivice Pandže Orkana (52), čovjeka koji nakon trijumfalne hrvatske vojne pobjede u “Oluji” 1995. protiv Srbije i njenih pravoslavno-poganskih i komunističkih ateističkih prirepaka uporno i sustavno radi na prikupljanju dokumentacije o ljudima i događajima u krvavu ratnom sukobu. I dok Ivicu Pandžu, uz bivšega branitelja dr. Antu Nazora iz Hrvatskoga vojnog dokumentacijskoga centra, rado susreću i konzultiraju svi zainteresirani za našu povijest i nacionalnu istinu, vrijedno je spomenuti i podatak da je još je početkom nasrtaja Miloševićeva zločinačkog stroja oružjem pola stoljeća gomilanim poreznim novcem svih državljana staljinističke zemlje “bratstva i jedinstva” i u radionici majstora Karasa nikad završena bravara koji je Kumrovec i Jasenovac uporno desetlječima zaobilazio, za većih političkih zapleta na skupovima gradskoga parlamenta postao je poznat po obraćanju uredniku političkoga deska tada vodećih hrvatskih novina “Josipe, sve su to četnici…”
Uporni pravaš Iz Kostajničkoga Selišta poznat je pred domaćom i stranom javnošću kao inicijator podizanja spomenika ruskim TV-novinarima u Panjanima (Hrvatska Kostajnica) brutalno smaknutima i u vozilu spaljenim na kontrolnom punktu četničke postrojbe Gadafija iz nedaleke Komogovine, istraživao je i dokazao zlodjela istaknutih pojedinaca u krvavu četničkom masakra seljaka u Kostrićima i Baćinu… Zalagao se Pandža i za mirnodopske veze naše domovine s braniteljima Albancima s Kosova i onima iz Latve.
Mesar iz Gavrilovića
Ali, vratimo se slučaju u Americi (Ohio) upravo otkrivena zločinca Jugoslava Vidića, prijeratnoga mesara “Gavrilovića” i rezervista vojarne ratnoga zločinca Slobodana Tarbuka, koji je u krugu svjetski poznate prehrambene industrije iz skupine 16. rujna 1991. zarobljenih radnika izdvojio sindikalca Stjepana Komesa i mačetom mu odsjekao desnu podlakticu. Tijelo mu je podignuto na oklopni transporter, pa je obilaznicom povezen prema četničkom uporištu Jošavici. Zbog jakoga krvarenja nesretnik je preminuo, a posmrtni su mu ostaci identificirani nakon ekshumacije na petrinjskom gradskom groblju. Razlog masakra Komesova tijela? Nesretni se petrinjski mesni tehnolog, Zagorac iz varaždinske Vinice, 25. kolovoza 1991. rukovao s predsjednikom Tuđmanom, “prvim ustašom”, koji je bio u obilasku položaja hrvatskih topnika. O tom nemilu i čudovišnu događaju u gradu učiteljstva i dugotrajne mesoprerade, te Druge banske krajiške pukovnije grofa pukovnika Jelačića, autor ovoga teksta doznao je detalje od Ivice Pandže. Naš sugovornik otkriva nam minulih dana da je prije dvanaest godina u pokupljanskom selu Brestu savjetniku američkoga veleposlanstva predočio cjelokupnu dokumentaciju o ratnoj prošlosti Jugoslava Vidića. Bivši željezarac iz Petrinje Ive Č. podsjeća da se momak Stanko iz vladajuće gradske komunističko-velesrpske ekipe često viđao na seoskim zabavama hrvatskih i “srpskih” sela, sudjelovavši u društvenim veselicama.
„Nije pri tome otkrivao svoju četničku srpsku ćud, ali mi je sumnjiv. Držao sam da pripada udbaškom krugu Borislava MIkelića, Adama Kalambure i drugih uzurpatora u starom hrvatskom gradu u kojem je tijekom rata stradalo oko pet stotina branitelja i civila“. T
