Od najranijega siromašna moslavačkoga djetinjstva 68-godišnja Ankica Jakupović iz Galdova (ras)poznaje i razlikuje jestive od otrovnih gljiva. U mladenačkoj je dobi, zajedno s roditeljima, odlazila u šumovita brda Moslavačke gore i ondje skupljala one najčešće, vrganje velikih klobuka. Bilo je to iz egzistencijalnih životnih potreba prehrane mnogočlane obitelji, baš kao i danas, kad ubranim i prodanim darovima prirode, gljivama, upotpunjuje kućni budžet. Umjesto stotinjak kuna za kilogram u Zagrebu, gospođa Jakupović u Sisku kod trgovinskoga centra “Kauflanda” svoje vrganje i lagve prodaje upola jeftinije.
Taj je podatak improviziranom prodajnom mjestu na parkingu privukao i štedljiva pričuvnoga pukovnika HV-a, bivšega načelnika MORH-ova županijskoga ureda obrane, koji se odlučio za značajnije vrganjske zalihe. Nastavnik tjelesnog odgoja gospodin Kazakov reče nam da iz domovine Bugarske nema iskustva s gljivama, ali da je već dugo Hrvat i da nije isključeno da ih uključi u svoju prehranu.
– Moj suprug, bivši radnik sisačke metalurške industrije, invalid i branitelj je bez jedne ruke, a sin razvojačeni hrvatski branitelj, također bolestan, s mirovinom od 2.500 kuna. Ja imam osteoporozu, kičmene bolove, primam blokade, ali moram nastaviti borbu s nevoljama. I snaha mi boluje, a drugi sin sa srčanim tegobama živi na Krku. Još bismo se i snalazili da se za nas visoka kreditna obveza ne mora podmirivati. Kuća nam je izgorjela, pa smo morali stvoriti novi obiteljski krov nad glavom u Galdovu, na početku susjedne Hrastelnice.
Doznajemo na kraju da je gospođa Jakupović u branju gljiva često na području moslavačkoga Podgarića, te Žažine i Orlekovića u lekeničkom Pokuplju. Svoje kupce, pak, upoznala je s načinom izrezivanja i sušenja gljiva na suncu, koje se potom spremaju za zimnicu u staklenke. T
