NA ĆIRILICI SU U VUKOVARU PISANE I SMRTNE PRESUDE

NA ĆIRILICI SU U VUKOVARU PISANE I SMRTNE PRESUDE

24. listopada, 2019.

 

Jel’ bi se moglo dogoditi da je neki fašista ili nacista optužen za tako teške ratne zločine protiv Židova, kao ovaj što je kriv za brojna protjerivanja i ubojstva Hrvata, a da recimo Izrael šutke prelazi preko toga, da čeka kad će taj i takav prijeći njihovu granicu, pa da ga onda eventualno privedu pravdi? Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru predložilo je i brojne svjedoke, odlično opisalo nedjela, ali – što je i kada krenulo po zlu, da se sve više kola okreću naopako

Napisao: Mladen Pavković

U Vukovaru nema mira. A prema svemu sudeći ne će ga ni biti. Sve dok se ne odgovori na pitanje: tko je pobio sve te ljude? Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru još je 2002. podnije optužnicu za zločine u ovome gradu protiv: Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Zvonka Jurjevića, Božidara Stevanovića, Živote Panića, Milete Mrkšića, Veselina Šljivančanina, Miroslava Radića, Vojislava Šešelja i Gorana Hadžića, jer su krivi „da su u razdoblju od mjeseca kolovoza do 18. studenoga 1991. na području općine Vukovar  prilikom oružane agresije bivše tzv. JNA i pridruženih paravojnih  četničkih postrojbi na Republiku Hrvatsku, a s ciljem protjerivanja i ubijanja svog nesrpskog pučanstva u gradu Vukovaru, te uništavanja svih kulturnih i povijesnih obilježja hrvatskog naroda i okupacije toga teritorija radi stvaranja „Velike Srbije“, planirali i izvodili borbene akcije, u kojima su im se pridružili i Željko Ražnjatović- Arkan  i Slavko Dokmanović“.

Zatim u istoj optužnici na gotovo šest stranica (!) imenom i prezimenom navedeni su stradali civili, za koje još nema odgovora – tko su njihovi zločinci?

Popis je tu

I umjesto da se u Vukovaru bave „pravdom i pravicom“ tamo se sve više nameću teme poput postavljanja ploča na ćirilici i nekakvim notornim „statutom“ ovoga grada na pismu kojeg su građani ovoga grada itekako dobro razumjeli 1991., jer su im sve smrtne i ine presude bile pisane – ćirilicom.

Hrvatsko pravosuđe među ostalim i dalje traži ratnog zločinca Vojislava Šešelja, ne mogu ga naći, ne znaju njegovu adresu, a on je ništa manje nego zastupnik u srbijanskom parlamentu, ima svoj telefon, tajnicu, a također je tamo i ugledni i cijenjeni „borac za otadžbinu“, kojeg svaki dan susreću i mala djeca.

Jel’ bi se moglo dogoditi da je neki fašista ili nacista optužen za tako teške ratne zločine protiv Židova, kao ovaj što je kriv za brojna protjerivanja i ubojstva Hrvata, a da recimo Izrael šutke prelazi preko toga, da čeka kad će taj i takav prijeći njihovu granicu, pa da ga onda eventualno privedu pravdi?

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru predložilo je i brojne svjedoke, odlično opisalo nedjela, ali – što je i kada krenulo po zlu, da se sve više kola okreću naopako i da nam je važnije hoće ili ne će Junak Domovinskog rata Marijan Živković biti osuđen zbog razbijanja nekakve ploče? (A i njegova dva sina su na popisu smrtno stradalih.)

Potrpati u ladice

Prije će on i takvi  dočekati „pravdu“ za „limene  ploče“ nego za svoje sinove, odnosno najbliže koji su nevini ubijeni ne u Srbiji, nego u svojoj Domovini-Hrvatskoj!

Netko će možebitno reći – neka institucije rade svoj posao.

Pa, rade ga,  popis je tu, (prilažemo ga u originalu!), a krivaca „nema“!

Dokle?

Sada očito treba izmisliti novi eksces u Vukovaru i ponovno ovakva pitanja još dublje po trpati u ladice. T