Sjećate li se sramnog uhićenja general pukovnika i Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Ante Gotovine? Dogodilo se to 7. prosinca 2005. na kanarskom otoku Tenerife. Uhitili su ga, nevinog, nakon četiri godine bježanja pred (ne)pravdom u hotelskom restoranu u mjestu Playa de las Americas pod optužbom za teški ratni zločin. Još se danas ne zna tko je uzeo nagradu za njegovu izdaju od pet milijuna američkih dolara te kome je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uručilo ček na 300.000 kuna, na koliko su tada procijenili da ovaj junak vrijedi – živ ili mrtav. Sjećate li tadašnjeg “veselja” pojedinaca koji su s iznimnim žarom i sudjelovali u njegovu otkrivanju i uhićenju?
Napisao: Mladen Pavković
U povodu još jedne obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika, vojskovođe i pobjednika hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata dr. Franje Tuđmana (14.5.1922.-10.12.1999.), kad se opetovano javljaju ekstremno lijevi komunističko nastrojeni u cilju, najblaže rečeno, omalovažavanja svega onog što smo dosad postigli, a poglavito u vrijeme rata, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.), postavlja pitanje: političarima, povjesničarima, medijima, akademicima, antifašistima i svima drugima kojih se to tiče:
Što bi se dogodilo s hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji da smo bili poraženi u Domovinskome ratu, odnosno da nismo bacili na koljena JNA, te što bi se u tom slučaju dogodilo s dr. Franjom Tuđmanom i njegovim najbližim suradnicima?
Očekujemo odgovore
Naime, o tome se ne govori i ne piše. Oni, poglavito, koji nisu sudjelovali u ratu, u obrani Domovine, koji nisu dali krv (pa ni čašu hladne vode, kako bi rekla pok. Kata Šoljić), za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu, smatraju da je “normalno” da smo “u trapericama i starim puškama” došli do pobjede, a za to što je u vrijeme rata poginulo ili ranjeno na desetine tisuća ljudi, obično kažu: “pa, bio je rat, i netko je morao i stradati.“
Dakle, drugovi i drugarice, gospodo i gospođe, koji ste postali i članovi Europske unije, (zahvaljujući hrvatskim braniteljima!), s iznimnim nestrpljenjem očekujemo vaše odgovore, tim prije što znamo da se vama, koji ste rat proveli u „podrumima“ ništa ne bi dogodilo, odnosno još bi više napredovali, dok s druge pak strane, oni koji su poput hrvatskih majki samo dolazili u posjet hrvatskim vitezovima i na prve crte bojišta, za razliku od vas, mogli su nastradati. Neki nažalost i jesu!
Godišnjica uhićenja Ante Gotovine
Sjećate li se sramnog uhićenja general pukovnika i Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata Ante Gotovine? Dogodilo se to 7. prosinca 2005. na kanarskom otoku Tenerife. Uhitili su ga, nevinog, nakon četiri godine bježanja pred (ne)pravdom u hotelskom restoranu u mjestu Playa de las Americas pod optužbom za teški ratni zločin. Još se danas ne zna tko je uzeo nagradu za njegovu izdaju od pet milijuna američkih dolara te kome je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske uručilo ček na 300.000 kuna, na koliko su tada procijenili da ovaj junak vrijedi – živ ili mrtav. Sjećate li tadašnjeg “veselja” pojedinaca koji su s iznimnim žarom i sudjelovali u njegovu otkrivanju i uhićenju? Sjećate li se kako su i na koji način progonili Hrvate koji su imali bilo kakve veze s ovim nevinim čovjekom, ili članovima njegove uže ili šire obitelji? Samo u jednom mjesecu hrvatska je policija pretresla više od dvije tisuća obiteljskih kuća, stanova, samostana i drugih zgrada po cijeloj državi da se taj čovjek pronađe – živ ili mrtav!. (Po riječima odvjetnika Željka Olujića, u tv Bujici, 5.12.2018., to je navodno naredila ili odobrila Jadranka Kosor!?) Uz to, svakom su hrvatskom policajcu uručili fotografiju generala, ako ga slučajno vide, pa ako bi možebitno pružio bilo kakav otpor – zna se što su tada s njime trebali učiniti. Zar smo i to zaboravili? Možda je i sreća što su ga uhitili Španjolci, jer da su ga uhitili Hrvati ili netko drugi (Amerikanci ili Englezi na pr.) tko zna kako bi i gdje završio? Zadnji s kojim se Gotovina oprostio prije svojeg bijega preko granice bio je dr. Milan Vuković, (1933.-2018.), koji je kasnije napisao niz tekstova u kojima je dokazivao da je nevin te održao brojna predavanja na tu temu. Međutim, gdje su danas oni koji su progonili Ante Gotovinu, njegovu obitelj, pa i njegove vatrene štovatelje, koji su od prvog dana bili uvjereni da je nevin? Moja malenkost je o njemu dok je nevin ležao u zatvoru objavila i knjigu, ali i o generalu Markaču te organizirala oko 300 tribina uvjeravajući posjetitelje da je nevin, nu na te su skupove, od Hrvatske, Austrije, BiH do Njemačke, došli tek rijetki (domaći) političari, jer su se – bojali, jer su bili „kukavice“! Međutim, zbog čega ni protiv jednog koji je progonio Gotovinu, Markača; Čermaka… nije podignuta optužnica, zbog čega se ni jedan nije (barem) ispričao hrvatskoj javnosti, a sve su činili da za tko zna čiji račun “ubiju” nevina Junaka Domovinskoga rata, u ovom slučaju generala Gotovinu?
Istina je također, da je i na temelju i hrvatskih dokumenata koje su Haaškom sudu dostavljale i razne hrvatske (!) službe, razni mesići i slični, Gotovina 2011. na Haaškom sudu osuđen na 24 godine zatvora, a 16. studenog 2012., na sreću i po pravdi, oslobođen po svim točkama optužnice i odmah oslobođen. Sada mu i svi oni koji su ga proganjali (baš kao i generala Markača) i koji su ga željeli vidjeti doživotno iza rešetaka odaju priznanja i “ljube noge”.
Ne, ne može to tako.
Sutra se to isto može dogoditi (i događa se) i nekome drugome. Ako je netko i od Hrvata pogriješio u “slučaju Gotovina” onda neka snosi i posljedice!
Dosta je bilo lažnih opravdanja poput “mislili smo“ ili „nismo znali“!
Istina je nažalost da ste „mislili“ i da ste znali! T
