VUKOVAR SE MOGAO SPASITI DA TUĐMAN TENKOVE IZ ĐURE ĐAKOVIĆA NIJE PRODAO KUVAJTU
28. listopada, 2017.
Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, smatra da je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. On je znao da su u listopadu 1991. tenkovi povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV- a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar i mnogo toga bi se drukčije odigralo. Cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji još i danas u “Đuri Đakoviću”. Detalje o prodaji kontingenta tenkova autor ovih redova saznao je od nekada visoko pozicioniranog časnika u Glavnom stožeru HV-a
Napisao: Saša Radović
Za potvrdu da se povijest ponavlja navest ćemo tri povijesna primjera u spomenutoj “slobodnoj i demokratskoj” Republici Hrvatskoj. U ovom kontekstu radi se o moralnom ozračju naše domovine. To su: Vukovarski tenkovi, Lex Perković i današnja mora hrvatskih građana, Agrokor.
Jedna od najvećih izdaja domovine je afera “Vukovarski tenkovi”. U vrijeme najžešćih borbi Domovinskog rata, kada se do svakog komada naoružanja krvlju dolazilo, Ministarstvo obrane je povuklo 15 najsuvremenijih tenkova M-84 sa slavonskog područja i tako oslabilo vukovarsku obranu. S blagoslovom i dozvolom Franje Tuđmana i Gojka Šuška ti tenkovi prodani su u Kuvajt. U to vrijeme branitelji i građani Vukovara već su bili u obruču srbočetničke armije.
Ovisno o opremljenosti tenkova hrvatski ratni profiteri gurnuli su u džepove 1,5 do 2 milijuna dolara po tenku. Bile su to unaprijeđene verzije tenkova M-84. Najprije je to moćno oružje prebačeno u
slavonskobrodsku tvornicu “Đuro Đaković” gdje su izvršeni pregledi, obavljeni neki sitni popravci pa su na koncu tenkovi obojeni u prepoznatljivu žutu boju pijeska za ratovanje po pustinjama. Zatim su vlakom prebačeni do Rijeke, odakle su brodom poslani za luku Bar. Preko luke Jeddah u Saudijskoj Arabiji tenkovi su stigli do svoga kuvajtskog kupca. Vukovar je ostao bez i jednog tenka. Zločin bez presedana! Zbog slabije obrane bez tih tenkova poginulo je mnogo više stanovnika Vukovara, više branitelja, više ih je zarobljeno, ranjeno…
Borbe za Vukovar
Branko Borković Mladi Jastreb, posljednji zapovjednik obrane Vukovara, smatra da je došlo vrijeme da se taj slučaj istraži. On je znao da su u listopadu 1991. tenkovi povučeni iz 108. slavonsko-brodske brigade HV- a koja je bila stacionirana u istočnoj Slavoniji prema Vukovaru. Da su ti tenkovi bili angažirani na ratištu, mogli su biti prekretnica u borbi za Vukovar i mnogo toga bi se drukčije odigralo.
Cjelokupna dokumentacija o tim tenkovima postoji još i danas u “Đuri Đakoviću”. Detalje o prodaji kontingenta tenkova autor ovih redova saznao je od nekada visoko pozicioniranog časnika u Glavnom stožeru HV-a. Rečeno je i: “U slučaju istrage mogle bi i glave padati”.
Druga priča. Prilikom ulaska Hrvatske u EU Milanović je s “Lex Perkovićem” izdao naciju i osramotio svakog Hrvata u svijetu. Svim raspoloživim sredstvima, uključujući laži i prijevare, pokušavao je osloboditi kazne Titove ubojice, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača osumnjičene za udbaško ubojstvo disidenta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Pokušao je to i “pravnim” sredstvima, promjenom zakona po kojem je Hrvatska dužna izručivati svoje državljane na osnovi europskog uhidbenog naloga koji se izdaje zbog postojanja sumnje da je osoba počinila zločin na području druge države članice Europske unije. Milanovićeva sramotnapromjena zakona (Lex Perković) donesena je u ljeto 2013. godine, točnije, 28. lipnja 2013. neposredno nakon ulaska Hrvatske u EU. Promjena se odnosila na to da će Hrvatska izručivati samo osobe koje se terete za zločine počinjene na području drugih članica Europske unije poslije 7. kolovoza 2002. Tako je spriječeno izručenje ove dvojice Njemačkoj osumnjičene za ubojstvo hrvatskog disidenta Stjepana Đurekovića učinjeno 1983. godine.
Zoranu Milanoviću u zaštiti ubojica zdušno su pomagali Mladen Bajić i tadašnji predsjednik RH, Ivo Josipović.
Na kraju, nakon neizbrisive sramote za državu Hrvatsku, ipak su zločinci izručeni Njemačkoj i osuđeni na doživotni zatvor. Sramota je još veća što Perković i Mustač nisu osuđeni u Hrvatskoj nego je to morala učiniti prava pravna država Njemačka.
U svezi gornjeg moramo konsatirati da je Hrvatska u 27 godina svog postojanja evidentno tolerirala, pa čak i branila korupciju, kriminal i ubojstva. Gornji slučaj ostramotio nas je u Europi i u cijelom svijetu, no to se nažalost događa i danas. Ovih dana je oslobođen bogati ubojica Horvatinčić koji ne mora platiti čak ni sudske troškove. Agrokor
Ovo je treći primjer kakvih imamo na pretek. Ne ulazeći u meritum poslovanja Agrokora i u milijardske štete od pogubne Tuđmanove vizije o “200 bogatih obitelji koje vladaju Hrvatskom”, tretirat ćemo samo moralni aspekt.
Ivica Todorić, Tuđmanov najveći tajkun, ujedno je i najveći hedonist nakon “bijele ljubičice” ne samo u Hrvatskoj nego i na cijelom Balkanu. Imao je sve i još više, u opljačkanoj i opustošenoj Hrvatskoj živio je raskošnije nego ruski oligarsi ili prebogati arapski šeici. U dvadeset godina milijardsko bogatstvo stekao je štedeći na svakoj lipin mizernih raničkih plaća, dok je korupcijom cijele bande lopovske zavladao hrvatskim gospodarstvom. Nitko ga nije pitao odakle mu to što je vidjela cijela Hrvatska, nitko ga nije upitao je li platio porez na to – čak ni Porezna uprava, još manje neke inspekcije ili DORH. Ivica je sve rješavao debelim plavim koveertama ili prebacivanjem DEM, dolara ili eura u porezne oaze na račune političke elite.
Iskanje pred tenkove
I sada ono najgore; kad je konačno pukao balon i došlo vrijeme naplate dugova, naša bajna vlada “iskače pred tenkove” i bez ikakvih argumenata panično brani najvećeg hrvatskog predatora koji je požderao hrvatsko meso i ostavio samo ogoljele kosti. Premijer Plenković, ministrica Dalić i Ministar Zdravko Marić, Todorićeve perjanice, kažu da je to zbog očuvanja tisuća radnih mjesta iako znamo da su sve garniture hrvatske vlasti zaboravile da radnici postoje i da su gladni. Njima je samo i isključivo važno održati zlatne fotelje u kojima sjede. Učinit će sve samo da Ivica ne otvori “crnu knjigu” i ne kaže koliko je i kome plaćen milijunski danak, jer bi se moglo dogoditi da narodu pukne film i da jednog jutra ugledaju pred svojim vilama narod s drvenim batinama u rukama. Učinit će sve da mi, hrvatski građani mirno platimo milijardske dugove Rusima i američkoj inačici krvave ruske mafije, strvinarskim fondovima Knighthead Capital Management. Naš uglađeni premijer, sklon svekolikim muljažama “ala Saucha&Glasnović”, prevarit će nas kao što nas vlast vara dvadeset sedam posljednjih godina. Izmislit će kakve obveznice, kredite ili lažne dionice, tako da ćemo dugove plaćati mi i naši prapraunuci.
Tri ružne, ali do srži istinite priće o hrvatskom moralu (čitaj nemoralu) svjedoče da se povijest ponavlja i da na divljem, brdovitom Balkanu nema mira. Kad nam je bilo dosta 1991. zgrabili smo puške u ruke, osim onih “uglađenih” (Milanović, Plenković, Hasanbegović…) koji su se busali u hrvatska prsa i bježali od odore kaoSotona od tamjana. Danas nam je opet dosta, ali mi – dragovoljci i branitelji ostarili smo, pomrli, nestali – a mladi bježe s Balkana daleko, što dalje. Zbog toga neće biti ni pobune ni pušaka – ali promjene mora biti! T
