ZNATE LI IME IJEDNOG POGINULOG DJETETA U DOMOVINSKOM RATU?

ZNATE LI IME IJEDNOG POGINULOG DJETETA U DOMOVINSKOM RATU?

27. svibnja, 2015.

 

Piše: Mladen Pavković

Oni koji i danas proganjaju hrvatske branitelje, optužuju ih, zatvaraju, uništavaju im živote, neka nam odgovore: Zašto nitko nije odgovarao za zločine počinjene nad djecom u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, te zbog čega protiv nikog nije ni podignuta optužnica? Zatim nas zanima, zbog čega je ova tema stavljena na marginu, zbog čega se šuti o ovim strašnim zločinima? A u vrijeme srpske i ine agresije na Republiku Hrvatsku, prema dosad prikupljenim podatcima, ubijeno je njih 402, u dobi od šest mjeseci do 18 godina. Od toga cijeli jedan razred, njih 28-ero, stradalo je u Slavonskom Brodu, gdje su se i ove godine okupili roditelji poginulih dječaka i djevojčica, na Susretima sjećanja, na ubijenu djecu. I tom prigodom gospođa Julijana Rosandić, predsjednica Udruge civilnih žrtava rata, među ostalim je istaknula da oni roditelji koji su u vrijeme rata izgubili dijete ili djecu, ako imaju bilo kakve prihode, nemaju pravo na naknadu po gubitku člana obitelji. Hrvatske državne institucije, što je jadno, žalosno i tužno, ne priznaju patnje kroz koje prolaze i obitelji ubijene djece. Zašto se i o ovom problemu nikada nisu javile razne teršeličke, pusići, pupovci, džakule, stazići, stanimirovići i tko zna kako se sve ne zovu svi ti „pomozbog“ junaci koji neprestano svaljuju krivnju na one koji su branili i stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu?

Cijeli razred ubijen u Brodu

Zanimljivo je i nevjerojatno da će sva ta ubijena djeca tek možebitno ove godine dobiti dostojan spomenik, dok je dosad jedino mjesto na kojem se zajedno mogu pokloniti nevinoj žrtvi svoje djece spomenik „Djevojčica“, koji je u znak sjećanja na 28 poginule brodske djece u vrijeme srpske i ine agresije podignut ispred Osnovne škole „Hugo Badalić“ u Slavonskom Brodu. Tu školu, u trenutku pogibije, pohađalo je 11 od ukupno 28 ubijene slavonskobrodske djece.

Sva ta imena ubijenih dječaka i djevojčica već su odavna treba biti upisana zlatnim slovima, o njima se trebalo učiti u školama, snimati igrani i dokumentarni filmovi, pisati romani, ali ne, o njima se, kako rekosmo, šuti, – namjerno! O njima bivši predsjednici Mesić i Josipović nisu ni „zucnuli“ prigodom susreta sa svojim kolegama i istomišljenicima iz Srbije i Crne Gore. Za te jadne i žalosne bivše predsjednike, koji su vodili politiku „ne talasaj“, tolika ubijena hrvatska djeca vjerojatno nisu ništa predstavljala. Koliko su im puta došli zapaliti svijeću ili pitati njihove roditelje kako im je živjeti svih tih godina bez najdražih? No, na žalost i mnogi drugi koji nisu izgubili dijete u ratu ne govore puno o tome, prave se kao da ih se to ne tiče, kao da je ovaj strašan zločin jedino briga države.

Prof. dr. Zvonimir Šeparović jednom je rekao da su djeca najnevinija, najosjetljivija te da su najtragičnije žrtve ovoga rata. Ona su žrtve genocida i ratnih zločina Srbije. Zatim je dodao i ovo: „Djeca su najveći stradalnici, jer gube život koji tek očekuju, ili im život nasilno mijenjaju. Njihovo se djetinjstvo u ratu pretvara u pakao, košmar, nered, tugu, suze, patnju. Za mnoge je to kraj, za još veći broj početak tegobnog života umanjene vrijednosti uslijed oštećenja.“

Zločini protiv djece nose oznaku posebne okrutnosti. Koliko je samo djece stradalo u Vukovaru, u vrijeme srpske okupacije? One koji su imali sreću i ostali živi, danas nitko ne pita: kakvo im je bilo djetinjstvo, odnosno što su proživjeli?

Međunarodno humanitarno pravo, rekao je dr. Šeparović, poglavito štiti djecu u ratu i miru. Jamči prava djeteta u ratu: prava na život, sigurnost, identitet. Štiti ih od uključenja u rat. No, pravo o kojem govorimo nije bilo djelotvorno ni u ovom ratu. Kršilo se gdje god se moglo. Bez ikakve kazne. Sada treba zatražiti odgovornost i svih onih koji su čitavo vrijeme zataškavali ovu tragediju, tim prije što je agresor pokazao poglavitu okrutnost upravo prema najmlađim nevinim Hrvatima.

Također se postavlja pitanje: zbog čega Međunarodni krivični sud u Den Haagu nije pokrenuo i omogućio ni jedno suđenje nad ovim zločinima?

Rat je bio strašan

Nije dovoljno tek podići spomenik i reći, eto, mi smo se odužili poginuloj hrvatskoj djeci. A od dječaka koji su sudjelovali i poginuli u ratu, Hrvati jedino (da ti pamet stane!) znaju za Boška Buhu, koji je sudjelovao u II. svjetskom ratu! Zna li tko jedno ime poginulog djeteta u hrvatskom Domovinskome ratu?

Koliko je samo djece u srpskoj agresiji ostalo bez roditelja? Prof. dr. Andrija Hebrang u svojoj sjajnoj knjizi „Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“, Zagreb, 2013.) ističe da je u Domovinskome ratu bez jednog roditelja ostalo 4285, a bez obaju njih 54. Koliko je samo hrvatske djece ostalo trajnim invalidima?

Zbog čega Hrvatska ne traži odštetu za ubijenu i masakriranu, pa i ranjenu nevinu djecu od Srbije i Crne Gore? Kad će se ovim pitanjem pozabaviti ministar branitelja bez branitelja Predrag Matić, jer i to je problem zbog kojeg časni i istinski branitelji traže da taj čovjek ode – bez povratka?

No, koliko je rat bio strašan, podsjetila nas je i jedna djevojčica koja je 1991. bila učenica VI. razreda osnovne škole. Tada je napisala: „…Sanjam li ja to zračne uzbune, oglas radija da se ode u sklonište, mirno i bez panike? U koje sklonište? Kamo? Dlanovi mi se znoje, noge klecaju, strah oduzima svaki djelić mene. Ne, ne sanjam. Rat je. I to ovdje. U mojoj Hrvatskoj…U skloništu mi se čini da je sve uništeno, da je za sve nas kraj. Bože, hoću li ikada više šetati šumom, ne bojeći se da ću nagaziti na minu?…Bože, ja nikoga ne mrzim i nikome nažao ništa nisam učinila, ja imam samo dvanaest godina i jako volim svoju Hrvatsku.“ T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. CRISTO
    #1 CRISTO 9 lipnja, 2015, 18:58

    E moj Mladene,.. treba se pitati zašto nitko nije odgovarao, tko je priječio Državnim odvjetnicima i “našoj” administraciji ( vlasti) da pokrene postupke.
    Državni odvjetnici i drugi su se mijenjali i što…??, a sad mi pitamo NITKO NIJE ODGOVARAO.
    Pa i neće, jer nekome nije interes.
    A da se dignu naši poginuli, mislim da bi od muke “opet” umrli, jer sigurno ne bi dali život za ovakvo stanje u Državi.
    Mladene , tebi sve najbolje, ali ne možeš sve sam..?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code