ZBORSKE I GLASOVIRSKE SKLADBE NA TEMU KRLEŽINIH BALDA U IZVEDBI ZBORA HRT-a

ZBORSKE I GLASOVIRSKE SKLADBE NA TEMU KRLEŽINIH BALDA U IZVEDBI ZBORA HRT-a

24. studenoga, 2017.

 

 

Piše: Igor Koruga

Poznatim vekovečnim kajkavskim stihovima iz Krležinih Balada Petrice KerempuhaNigdar ni tak bilo da ni nekak bilo – tim (anti)manifestom pučkog suočavanja s grubom stvarnošću, bezizlaznim položajem i sudbinom unutar nametnutog društvenog poretka, poslužili su se pjevači Zbora HRT-a i osmislili duhovit naziv svog ovotjednog koncerta (iz ciklusa Sfumato) održanog u utorak, 21. studenog, u 20 sati u velikoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda. Zanimljivo je da su Balade, izvorno prožete snažnim regionalnim, idiomskim i povijesnim duhom, u kontekstu novije europske književne tradicije, prema Viktoru Žmegaču, zavrijedile ulogu pandana Tkalcima Gerharta Hauptmanna, Uliksu Jamesa Joycea i Doktoru Faustusu Thomasa Manna, dok su u glazbenom kontekstu poslužile brojnim prijeratnim i poslijeratnim skladateljima kao literarni predložak. U tom je smislu nastalo i prvo uglazbljenje balade Stric-vujc koje je napisao Krsto Odak (1888-1965) 1938. godine, odnosno dvije godine nakon objave zbirke. Drugo se pojavilo u Sloveniji, godinu dana kasnije, a skladao ga je Marjan Kozina (1907-1966) u obliku kantate na stihove balade Petrica i galženjaki. Krležinim jezičnim bravurama nadahnjivali su se i Anđelko Klobučar (1931-2016), Igor Kuljerić (1938-2006), Milan Arko (1921-1999), Emil Cossetto (1918-2006), odnosno skladatelji čija su se djela ovoga utorka vrhunski protumačila uz pomoć već spomenutog zbora, šefa-dirigenta Tomislava Fačinija te glasovirača Danijela Detonija i Dore Iveković.

Mračna i tragična balada

Dopadljiva programska skica glasovirskih, zborskih i zborsko-glasovirskih skladbi započela je Klobučarovom kompozicijom za mješoviti zbor, V megli, u kojoj se jednoličnim metrom, pogrebnom koračnicom, polaganim tijekom i tekstom iz istoimene Krležine balade dočarala zbiljska turobnost krvavog prizora. Isti stihovi, samo različito artikulirani i zvučno uobličeni u uzdržanim tonovima/akordima, čuli su se i u Kuljerićevoj V megli u kojoj se istaknuo citat narodnog napjeva iz Hrvatskog zagorja (iz 16. stoljeća) – Zdignete brati zastave – koji se vezao za Seljačku bunu Matije Gupca, ali i za narodnu borbenu pjesmu sjevernohrvatskih krajeva nakon 1945. godine. Za razliku od Klobučara, Kuljerić je u svrhu proširenja tematske cjeline svoje inačice uključio i stihove iz posljednje balade iz zbirke, Planetarijom. Izvedbenu posebnost imala je i Cossettova skladba Ni med cvjetem ni pravice (izvorno za bariton solo i zbor), odabrana iz vokalno-instrumentalne kantate iz šezdesetih godina Balade Petrice Kerempuha i ispunjena diskurzivnim vokalnim slogom povezanim s raspravom cvijeća, odnosno s hijerarhijom društvenog poretka; od povlaštenog gumbeka (tenora Andra Bojanića) do obespravljene većine (zbora) predstavljene terputecom. Tek naizgled pitoreskna, a zapravo mračna i tragična balada o tragediji predsmrtne agonije na vješalima, Gumbelijum roža fino diši, mogla se čuti u čak tri obrade: u Arkovoj za bariton, mješoviti zbor i glasovir, u Klobučarovoj za zbor i dva glasovira i u Kuljerićevoj za mješoviti zbor. Poseban je bio Klobučarov slučaj, jer je tamo bila riječ o jednome stavku, izdvojenom iz cjelovitog peterostavačnog djela Balade Petrice Kerempuha, s ritamskom sugestijom njihanja (vješala). Sugestivnost je imao i rijedak lirski moment u drugome stavku (Kalendarska, Allegretto), povezan s Krležinom posvetom Tomašu Mikloušiću (1767-1833), jednom od posljednjih čuvara kajkavskog jezika u 19. stoljeću, dok su iznimnu zvučnost žamora, cmakanja, piskutanja, šuškanja, vike i oponašanja elektroničkih smetnji izrazile krležijanski neovisne skladbe Obviously Foreign Infantry i Ognjeno morje, Finca Anttija Auvinena (1974) i Slovenca Uroša Rojka (1954).

Znatan utjecaj Claudea Debussyja

Čisto instrumentalni umetci bili su glasovirski, minijaturni, perfektno izvedeni, uglavnom iz pera francuskog skladatelja Claudea Debussyja (1862-1918) koji je posebnom obojenošću svog glazbenog jezika znatno utjecao na kasniji razvoj francuskog, pa i europskog i svjetskog glazbenog stvaralaštva. Taj se utjecaj mogao čuti u dvjema nedebussyjevim skladbama, Simbolo i Allegro barbaro, BB 63, talijanskog skladatelja Luigija Dallapiccola (1904-1975) i mađarskog pijanista, etnomuzikologa i kompozitora Béle Bartóka (1881-1945). Njih je jednako koncentrirano, dakle izvanserijski, protumačio pronicljivi Danijel Detoni. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 11 prosinca, 2017, 10:53

    Fakat ga seres

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code