GLAVNE TEME PRIČA

ZBOGOM JUMBO

7. studenoga, 2022.

Planirali smo ponovno oživjeti „Moru“, opet bi imala svoje pravo ime. Čekao sam da se vrati s mora. Posljednjih godina na Viru je imao dva štanda i dobro je radio, čak i u godini korone na Viru je bilo turizma kao u najboljim godinama. Ranije je dobio starosnu mirovinu, uz braniteljski status nije bila među najnižima, nije mu išlo loše, ćinilo se ga čeka ugodna treća dob.

Na žalost, stigla je tužna vijest, a bez Jumba „Noćna mora“ je nemoguća emisija, a to najbolje znaju njeni junaci

Napisao: Dražen Stjepandić

Govori se, diskutira i naslućuje kako poslije ruske agresije na Ukrajinu svijet više neće biti isti. Za mene svijet odavno nije isti, a to posebice primjetim kad s ovoga svijeta ode netko od meni dragih i važnih ljudi. Toliki su otišli, a s njima i bez njih meni svijet nije isti. Jumbo je bio jedan od njih. Meni podjednako drag i važan.

U backstageu Nigthmare Stagea

Premda sam već gostovao kod Željka Malnara devedeset četvrte ili početkom dvedeset pete, u vrijeme dok je intervjue radila današnja HTV-ovka Zrinka Delovski, poslije toga na šanku u Saloonu dao sam svoj prvi i jedini autogram u životu,  Jumba sam upoznao kad je kultna „Noćna mora“ možda bila na svom vrhuncu. Nije lako odrediti kad je ta legendarna emisija bila u zenitu, ali usudio bih se zaključiti da je to bilo u sezoni 2002/03. Sada pokojni Jumbo mi je pričao, a to je njemu govorila Marija Nemčić, u vrijeme kada su pregovarali o prelasku na HTV, „Noćna mora“ je te sezone bila, bez obzira što se emitirala na lokalnoj OTV koja se nije mogla vidjeti niti u svim dijelovima Zagreba, najgledanija domaća emisija po glavi stanovnika od hrvatske neovisnosti. Malnar i njegovi junaci bili nešto o čemu se danima pričalo i prepričavalo. Uz predsjednika Republike Peščenica prave zvijezde su bili njegov ministar obrane Ševa, Jajan, Cezar, Stankec, Anđa, gospođa Carić itd. Braco Cigan je tek počeo dolaziti na emisiju, kako je to on opisivao.

Najzanimljivije scene iz „Noćne more“ “Imperijal” je donosio na naslavnici i tako su me poslali da opišem što se događalo u beckstageu „Nighmare Stagea“, kako se emisija službeno zvala. Sudjelovao sam i u snimanju čuvene svadbe Jajana i gospođe Carić. Čak sam poslije pomogao čistiti studio umrljan od torte i ostalog čime su se Malnarovi junaci gađali i poljevali. I sada čujem Jumba kako govori:“Frankie je ipak neki novinar, a tu čisti“. „Pjopaji novinaj“, dobacio je Jajan i godinama sve do danas nije me prestao tako zvati.

Jumbo je tada vozio jumbo mercedesa i nekoliko puta me je negdje povezao i odbacio. Spadao je među ljude s kojima odmah postajete prisni. U kući je imao videoteku i tada sam počeo dolaziti u birtiju preko puta njegove visoke prizemnice gdje je zakazivao sastanke. Dovodio sam mu i neke goste, kao primjerice DJ Krmka. Bolje rečeno povezao sam neke s njim i otvarao im ulaz, toga gledanog i utjecajnog tv programa, a neki kao dotični, nikako ne mogu konstatirati gospodin, više me se nikada nije sjetio, a koristi/o/li je/su i u narednim godinama „Noćnu moru“.

Pompozni prelazak „Noćne more“ s OTV-a na tada tek pokrenutu Z1, Malnar je još bio živ, nije se pokazao dobrim potezom. Ubrzo je došlo do prvog prekida emitiranja emisije koja je u do tada televizijski potpuno nepopunjenom noćnom terminu trajala od početka devedesetih. Nekoliko narednih povrataka na lokalne male ekrane dogodilo se upravo mojim intervencijama kod Slobodana Ljubičica na kojega su prepisali Z1 nakon Jure Hrvačića. S Jumbom sam najbolje surađivao kada bi došlo do stanke emitiranja. U tim prekidima uvijek je bilo dogovora da kasnije u emisiji dobijem istaknutiju ulogu.

„Da ti češ biti novi Malnar“, jednom je zlobno prigovorio Velimir Buijanec, a između ostalih, da ih sada ne nabrajam, zvao sam i njega da se vrati ta emisija, a bez obzira na neke vlastite predumišljaje i umišljaje nisam mogao čudom načuditi kako te urednike treba nagovarati da stave u program takvu legendarnu emisiju. A eto, premda o kultu te emisije najbolje govore murali po Zagrebu i to se moralo odrađivati za prvi domaći realty show kako je svoju emisiju zvao sam Jumbo. Pisao sam o tome i u svom još neobjavljenom romanu „Temperatura leptirovih krila“:

„Bobi Rusovom u nekavim kombinacijama uvalili su Z1 i otada, kako je govorio svake godine zbog te gluposti  kroz prozor mu svake godine odleprša po par milijuna kuna. Što naravno nije bilo točno jer mu je svake godine Grad Zagreb, odnosno Bandić, za koga je redovito govorio: “Što će ta budaletina”, a Bandiću je bio glavni operativac i od njega je godišnje dobivao  minimalno po tri milijuna kuna. Grad je njegovoj televiziji pokrivao sve troškove, a on onda ono što od reklama i ovakvih kao ja još ulovi to je valjda davao onima koji su mu vodili Z1. Uglavnom kad se Bobo opet počeo samnom šaliti se na svoj način, odmah sam ga pitao za termin nedjeljom popodne. Vidio sam da tada imaju rupu. U mome terminu, sat prije Stankovića, kada je nekada išla “Kladionica”, emitirala se repriza “Bujice”. “Može”, odmah je pristao tražeći tisuću kuna za ljude što će dolaziti nedjeljom i opet uputio neka se obratim Maji…“

„Moj Anđelak je baš toga 8. svibnja imala prvu pričest u crkvi na Jordanovcu. Otišao  sam u crkvu, s ljubavlju sam gledao svoju kćer sa sklopljenim ručicama u bijeloj pričesnoj haljinici, zatim sam se spustio na Zavrtnicu gdje se u prostorijama bivše tvornice Pluto nalazio Z1. Iskoristili smo oskarovsku špicu s pilota “I to sam ja”, samo  smo stavili slike: Jajana, Tarzana, Lakija, Tine i mene, pa smo krenuli s najavama.“

„Gledanost i odjek u medijima bili su iznimni. Sve zasluge pripisane su Tini, Jajanu… Jumbo je nakon dugo vremena opet bio veliki šef u Malnarevoj škvadri.

Najave su puštali Velimir Bujanec u “Bujici” i Marko Jurič u “Markovom trgu”. Obojica su imali jako gledane emisije. Najavni efekt je bio odličan, posebice jer su se raspisale tiskovine i portali jer to nije bio samo povratak legendarne „Noćne more“ u popodnevnom terminu nego i voditeljski come back Tine Katanić nakon velikog skandala s pornićem“, napisao sam u tekstu na portalu Tjedno naredne 2016. kad je emisija bila ukinuta. Prije toga svaku emisiju i njene goste sam na ovome portalu najavio, a vrtjela se i reklama: “Portal Tjedno pet godina u službi hrvatske javnosti.” Od tih pet godina u reklami prošlo sedam godina, eto kako vrijeme leti.

Reklame su išle na početku svake emisije što je posebna Jumbova specijalnost, a reklama je uvijek bilo bez obzira jesu li plaćene što je također Jumbova osobitost. “Reklama mora biti, kakva je to emisija bez reklama. Možda se netko i zakači”, Jumbo mi je zauvjek dao lekciju kako imati oglašivače i kad ih nema.

Ideja da angažiramo Tinu Katanić je bila moja, a ostalo je odradio Jumbo. Na žalost, forma talk showa Tini nije ležala najbolje, posebice politički razgovori, premda smo joj pomagali u pitanjima, počela je na emisije kasniti, pa izostajati. Osim toga Jajan i ekipa su tražili lovu, Jajanu je bilo malo u emisiju dolaziti za dvjesta kuna, tražio je petsto i kad mu to nismo mogli platiti odkantao nas je. Tako da sam ubrzo dobio priliku odjednom voditi svih 90 minuta. Ne samo da sam za razliku od Jajana bio besplatan nego sam redovito plaćao termine. Kako se Jumbo razišao sa svojima, oni su me redovito prali u komentarima kao da sam im nešto ukrao, a ne oživio emisiju. Nije im to bila ona Mora, a za sve je bio kriv „retardisani novinar“ kako su me tretirali u onim povoljnijim komentarima dok ih Jumbo nije ukinuo.

E onda je je Jumbo našao financijera spremnog parirati gatarama koje su u međuvremenu zavladale noćnim terminima „Noćne more“. Tadašnja urednica Maja opet je bila protiv. Onda sam opet na scenu stupio ja i dogovario sam s Bobom dva sata subotom uoči ponoći. Za nagradu ostao sam ostao sam u “Popodnevnoj mori”, s nazivom emisije koja asocira na pokojnog Malnara bez ijednog malnarovca i bez ikave veze s legendarnim Željkom. No nisam promijenio ime svoje emisije najviše zbog Maje, jer mi se nije dalo slušati kako mi je kad sam tražio da se iz ugovora izbaci “Pasje popodne” i ubaci “Popodnevna mora” govorila je to pretenciozno jer jedan je Željko Malnar. A što je – je, govorila je, a ja sam i njoj i ostalima uzvraćao da ja nemam namjeru biti novi Malnar, nego oživjeti nastavke legendarne emisije. Kako netko može biti netko drugi, neka netko pokuša biti ja, nema šanse, samo sam htio i uspio sam oživjeti emsijiu. Kad se promijenila vlasnička struktura mene su prvoga maknuli, a važnu ulogu u tome je imao Velimir Bujanec. Tako mi se zahvalio što sam mu svojedobno bio jamac za kredit i to u vrijeme dok nije imao stalni posao.

„Nemoguća e-misija„ je potrajala još nekoliko sezona, narasla je na tri sata, a za moje zasluge odužili su mi se  tako što su mi povremeno reklamirali predstavu, monokomediju „Žikina dinsatija u Lijevoj našoj“.

„Kad se čovjek druži s Jumbom može svašta očekivati“, kazivao sam Braci Ciganu prilikom pred pandemijskog gostovanja uoči trećeg i četvrtog nastupa u Lisinskom. Pitanje je glasilo kako sam se počeo baviti glumom? Prvo sam za monodramu po kolumnama Zvonimira Hodaka dugo tražio prvoga glumca, a kada ta suradnja nije klapala počeo sam tražiti drugog glumca i naravno obratio sam se i Jumbu, na što mi je on upitao:“A zašto sam ne glumiš?“

Nije me dugo trebalo nagovarati, ali nikada se toga ne bih sam dosjetio.

Jumbo je bio majstor improvizacije i to onako dok si rekao keks on bi riješio problem. Primjerice kad smo kretali s „Popodnevnom morom“ sve je bilo najavljeno, došli smo u studio, emisija samo što nije krenula, a nismo imali scenografiju čak ni kao ideju. Jumbo se samo malo prošetao oko studija, našao je dvije fotelje, vlasništvo Anite Malenice i jedan crveni plišani zastor. Dogurao je aparat za vodu, to nam je postao i sponzor i to je bilo to. Scenografija je nije mogla biti bolja. Kasnije smo mijenjali samo fotelje jer je se Anita bunila, nije mislila da ćemo njene uzeti za stalno.

Spontane ideje

Rodom je bio iz Žumberka. Ne znam kako se Jumbo počeo baviti tv produkcijom. Prije televizije imao je neke veze s glumcima i kazalištem, a radio je i kao vunbacitelj u restoranu “Jelen” u Sesvetama. Vlasnik je bio Brankin otac, njegov budući punac. S Brankom je imao tri kćeri i petero uničadi.

Uz kratkotrajni „Zuhra show“ i jednu epizodu „Vuco showa“ ona prava „Noćna mora“ i njene izvedenice kao „Jajanov dnevnik“, „Popodnevnu moru“ i „Nemoguću e-misiju“ bilo je jedino što je radio na televiziji. Uvijek je na lokalnim.

Pomagao je meni oko mojih pilota. Zadnje što smo snimali bio je spot za moju pjesmu „Vrapče“. Kameru nam je posudio Jurica Popović. Jumbo je naravno opet štrcao spontane prijedloge. Krenuo je za tekstom, prikazao je put od moje kuće do Vrapča, a tamo su nas trebali čekati Jajan i Cezar. Došao je samo Jajan i kao što se u spotu vidi poveo me je prema žutoj kući. Spot je dijelom sniman i u posljednjem počivalištu moje pokojne majke što je za mene bilo posebno emotivno. U jednom kadru ispred majčinog kredenca sa zabijenim obiteljskim fotkama uz staklo između slika kao odraz na staklu vidi se i Jumbo kako me snima dok pjevam. Nehotice sam sebe je snimio kao čovjeka iz sjene. Tada mi se to činilo kao gaf, a sada mi je drago što se i on vidio u odrazu s kamerom. Njegova uloga je kao što je to često kod ljudi u sjeni bila više od sjene, ali u tom kadru samnom ispred kamere i sa sjenom iza kamere nije se samo objektivom slučajno zahvatio nego se objektivno najbolje prikazao.

Spot je na you tubeu skupio i nešto pregleda upravo zahvaljujući facebook grupi „Noćne more“.

Planirali smo ponovno oživjeti „Moru“, opet bi imala svoje pravo ime. Čekao sam da se vrati s mora. Posljednjih godina na Viru je imao dva štanda i dobro je radio, čak i u godini korone na Viru je bilo turizma kao u najboljim godinama. Ranije je dobio starosnu mirovinu, uz braniteljski status nije bila među najnižima, Branka je naravno uvijek nešto radila, u zadnje vrijeme šiša pse i manikira nokte, nije im išlo loše, činilo se ga čeka ugodna treća dob.

Na žalost, stigla je tužna vijest, a bez Jumba „Noćna mora“ je zaista nemoguća emisija, a to najbolje znaju njeni junaci. T