Ovih je dana objavljena brojka kako je oko 2800 branitelja počinilo suicid nakon rata. Zamislite da je jedan, makar jedan od svih tih nesretnih hrvatskih branitelja učinio nešto drugo, bilo što drugo umjesto da je digao ruku na sebe. Da je, primjerice kao lik iz ovog filma, držao Maksimir pod opsadom 24 sata ili tako nešto
Napisao: Marko Jurič
Upravo sam na RTL-u odgledao film ‘Park je moj’ ( The park is mine) iz 1986. godine s Tommy Lee Jonesom. Zanimljivo kako američka javnost sasvim drugačije gleda na probleme svojih ratnih veterana. To je vidljivo već iz sadržaja filma. Dakle, Mitchov (T. Lee Jones) prijatelj Mike, ratni veteran, ubio se skokom s nebodera. Ubio se zato što je obolio od raka i što se nije mogao suočiti s polaganim umiranjem. Mitchu je ostavio oproštajno pismo, a uz pismo i poruku. Poruka glasi: ‘Uzeli ste mi život, nadanje i snove, prava i budućnost, ali Park je moj’!
Zemlja za koju su bili spremni dati živote
Mitch ne može prihvatiti činjenicu kako njega i njegove suborce zemlja za koju su bili spremni dati svoje živote sustavno zanemaruje i ponižava. Uvjeren kako se ništa neće promijeniti ne uzme li stvar u svoje ruke, Mitch se okreće onome što najbolje zna raditi, a to je otvorena borba. Jedan od najvećih gradskih parkova pretvara u svoj posjed, pokušavajući serijom neočekivanih poteza nagnati vlasti da promijene svoju politiku. Dok čita pismo, Mitch postaje svjestan da sve ono o čemu Mike piše vrijedi i za njega: i on je jedan od gubitnika kojima ništa u životu ne ide kako treba, bez novca, bez posla, s bivšom ženom koja mu jedva dopušta da vidi sina, jer mjesecima nije u stanju platiti alimentaciju…
Što da branitelji zauzmu Maksimir
Koliko je nevjerojatno puno sličnosti u zapletu ovog scenarija s problemima koje imaju naši branitelji. Činjenica da se ovakav film snimi u jednoj Americi u kojoj je državni sistem na razini nacionalne svetinje govori koliko su im njihovi ratni veterani još veća svetinja i koliko do njih drže. Zamislite da se u Hrvatskoj snimi film u kojoj ratni veteran oružjem zauzima Maksimir i drži ga po opsadom. I još ono najvažnije da takav čin bude prikazan kao moralno opravdan, iako društveno neprihvatljiv. Kratkotrajno pojavljivanje plinske boce na Savskoj dovelo je umalo do državnog ustanka protiv braniteljske okupacije na broju 66, danas trga Nevenke Topalušić.
Međutim, osim takvog stava američke javnosti prema svojim braniteljima zanimljivo je i koliko hrvatski branitelji sami sebe tvrdo sude. Ovih je dana objavljena brojka kako je oko 2800 branitelja počinilo suicid nakon rata. Zamislite da je jedan, makar jedan od svih tih nesretnih hrvatskih branitelja učinio nešto drugo, bilo što drugo umjesto da je digao ruku na sebe. Da je, primjerice kao lik iz ovog filma, držao Maksimir pod opsadom 24 sata ili tako nešto. Mislim da bi odnos vlasti, ali i dobrog dijela javnosti prema braniteljima bio sasvim, sasvim drugačiji.T
2 komentara
Uskoči u raspravu“Nick Name” ?
Ma ti si neki “nemanja” ili “nebojša traktorović”, potomak “kralja” petra iskarađorđevića-svinjogojca.
Ne znam što je u tom tvom “komentaru” gore,
budalaštine o mirovinama “o kojima ameri mogu samo sanjati”, otvorena primitivna mržnja ili manjak elementarne pismenosti.
“Učestvuj” sa tim svojim “poređenjima” u Blicu i sličnim svojim zapadnoturskim go.narijama.
Nosi
“jesteeee”,
“navišeg PDV”,
“žvaku”,
u taj svoj zapadnoturski janjičarski kupleraj.
I putem žvači mlohavu “žvaku” ćaće svoga.
Ne vrijedi ti na ovu lošu žvaku širit strah. Znam i ja zauzet i park i branitelje, i ako sam za učestvovanje u ratu bio premlad. To nema veze sa pravdom, braniteljima, a TEMA NIJE ZA POREĐENJE pošto amerikanci su pravi domoljubi i plaču kad dobiju srebrnu zvijezdu ili slično, a naša bagra u mirovinama od 20.000kn još i da se bori za neki ugled.
Ugled bi stekli kad bi pola UKRADENE mirovine – vratili.
A ukradena jeste – jer da bi oni imali te i takve mirovine, koju ameri ne mogu sanjati – cijelo društo to krvavo plaća, od navišeg PDV na svijetu pa na dalje…