AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

VREMEPLOV JOSIPA FRKOVIĆA: OKO TISUĆU I PETSTO MUSLIMANA IZ SISKA BRANILI SU HRVATSKU

5. travnja, 2020.

Piše: Josip Frković

Dok nekadašnji igrač “Veleža”, rođen u Jablanici, eurima kapitalizirani poratni trener zagrebačkog “Dinama”, Vahid Halilhodžić Vaha, u Francuskoj Hrvate proglašava fašistima, a zatucani bosanski siledžija, netom iza užasnoga potresa usred Zagreba,  vulgarno prijeteći nasrće na umirovljenicu sa zlatnim križićem o vratu, svaka priča o multietničkoj toleranciji u minulom stoljeću priznata statusa islama u Hrvatskoj gubi smisao. Podsjećamo, primitivnoga “junaka” nesvakidašnjega incidenta s hrvatskom ženom u Zagrebu, vjerojatnom katolkinjom, koju je nazvao “emancipovanim govnom što se nije pokrila zarom”, spomenuti je siledžija bio spreman i fizički napasti?! Dodajmo i žaljenje akademika Esada Durakovića na arapske zemlje koje antivirusnom opremom pomažu Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru bez BiH, dok muslimani nastoje preplaviti Europu i kršćanstvo.

Pritisnut stalnim Dodikovim prijetnjama o mogućem odcjepljenju i priključenju srpskoga dayjtonskoga entiteta BiH susjednoj Srbiji, a ne mogavši prošlih mjeseci – zajedno sa svojim unitarnim muslims-potrčkom Željkom Komšićem i drugima – tužbom zaustaviti gradnju – na njihov zahtjev rekordno visokoga Pelješkoga mosta na hrvatskom tlu i Jadranskom moru (valjda za trgovačku i ratnu mornaricu njegove zemlje – nap.a.), potomak i politički nasljednik prevrtljiva autora “Islamske deklaracije”, Bakir Izetbegović, ponovo izaziva pozornost u najmanju ruku neodmjerenim izjavama. Alijin biološki i politički nasljedni vođa SDA, koji je većinu srpske ratne agresije proveo u podrumima trezora Središnje banke BiH i koji bezobrazno zaboravlja što je sve  Republika Hrvatska, naoružanjem, vojnom potporom i smještajem bosanskih prognanika i izbjeglica činila voljom naroda i vrhovništva njegovoj zemlji.

Arhaični šerijat i za kršćane, katolike i pravoslavne

Zaboravlja i zločine uvezenih Alahovih vrištajućih ratnika mudžahedina nad manjinskim Hrvatima (radikalni islamisti vehabije u BiH imaju 21 pardžemat – op.a.), koji su u mirnodopskom razdoblju naprosto utopljeni u muslimansku masu tamošnje Federacije BiH. Često, međutim, ponavlja “da su njegov rahmetli otac i sam bog htjeli da BiH ostavlja u amanet turskom sultanu Erdoganu…”. Osokoljen svekolikom podrškom Anakre i visokim dolarskim iznosima pomoći bogatih arapskih država, mlađi Izetbegović otvoreno namjerava malobrojnije Srbe i Hrvate podvrgnuti nimalo europeiziranom šerijatu, arhaičnom zakonodavstvu. Štoviše, otvoreno priječi Hrvatima status konstitutivnoga naroda. “Ne mogu Hrvati imati isto kao i mi kojih ima četiri puta više…” Ili, “Hrvati imaju previše prava i ako ovako nastave, za dvije godine će se probosanske snage organizirati, neće imati ni ovo što danas imaju…” Tako danas zbori vođa bosanskih muslimana, koji su pod utjecajem “Islamske deklaracije” njegova oca Alije Izetbegovića namjesto Titove narodnosti Muslimana preuzeli i staro hrvatsko ime Bošnjaka u toj zemlji. Dakako da u političkim stranačkim borbama i dalje zadržavaju krajnje krut stav o uskraćivanju prava Hrvatima na izbor vlastita člana Predsjedništva BiH. Spominje Bakir k tome i nimalo slučajno ojačalu bosansku vojnu industriju s nizom klasičnih i novih ubojitih proizvoda pješaštva, topništva, oklopništva i protuoklopne borbe. “Razbit ćemo okove pariteta…”, dodajući i moguća ratna rješenja.

Veliki imam Fuad ef. Karaga

Budući da običan svijet uvijek daleko pozitivnije misli ili pak dijametralno suprotno od svojih političkih nacionalnih vođa, vrijedno je zabilježiti iskustva uspješne muslimanske integracije u hrvatsko društvo na primjeru Siska i Sisačko-moslavačke županije koju državna međa dijeli od Unsko-sanskoga kantona BiH. Tu prema najnovijim pokazateljima živi preko četiri tisuće muslimana, velikim dijelom potomaka davnih obnovitelja i graditelja kombinata željezare poslije 1945. iz susjedne Bosanske krajine, te ostalih naknadno doseljenih u županijski centar ili pak općinska središta Pounja. Pod prvim imenom IVZ-a, zajednica muslimana utemeljena je 17. rujna 1967. u Sisku pod vodstvom hafiza Hasana Zendelija, prvi predsjednik bio je Islam Bešić (u njegovoj je kući klanjala prva teravija – op.p.), a tajnik Hamdija Alijanović. U odboru su bili i Huso Hajdarević, Mehmed Ožegović, Adem Kurjak, te Ramo i Mustafa Veljačić. Do godine 1974. sisački su se musliani sastajali i obavljali vjerske dužnosti u obiteljskim kućama, poglavito za ramazana i u prigodama tehvida, mevluda, akika i sunnetluka. Te godine kupljena je i privatna kuća Osmana Muzaferovića u radničkom naselju Siska Predgrađa, Capragu, gdje su dužnosti hodže obavljali Davud ef. Kojić, Arif ef. Bajrić, Fehim ef. Halilović, Ishak ef. Alešević i više od dva desetljeća Fuad ef. Karaga.

Ovaj posljednji svojim je odnosom prema većinskim hrvatskim žiteljima ostvario ne samo korektne međuljudske odnose, negoli i trajna osobna prijateljstva. Osobito u prijeraću velikosrpskoga narasloga separatističkoga nacionalizma i šovinizma, te tijekom ratnih godina, s pok. preč. Alojzijem Petranovićem, sisačkim župnikom i o. Petrom Oluićem, pravoslavnim parohom sisačkim. Velika džamija i Islamski kulturni centar, vrijedan 50-ak milijuna kuna, trajno je kulturno dobro grada Siska i njegovih muslimanskih vjernika.

Al Jazeera o lojalnim sisačkim muslimanima

Zahvaljući tome, česti gosti sisačkoga džemata bili su predsjednik Mešihata u Hrvatskoj muftija Ševko ef. Omerbašić, Husein ef. Prošić i Abid ef. Veladžić. Tako je u sisačkom primjeru desetljetne sloge s građanima i gradskim vlastima, u džematu i vrhu IZH-a izrastala ideja o novogradnji treće džamije u Republici Hrvatskoj (uz postojeću, staru u Gunji, zagrebačku i riječku) i islamskoga kulturnoga centra u gradu na tri rijeke. U Sisku, gradu prve dragovoljačke formacije ZNG-a 57. brigade, gdje je više od tisuću petsto muslimana s oružjem u ruci sudjelovalo i četiri godine ustrajavalo u braniteljskim vojno-policijskim postrojbama do “Oluje” i slamanja kičme velikosrpske pobune i agresije. U takvim okolnostima, posvuda rado viđeni sisački imam Fuad ef. Karaga, uz čiju osobu drage uspomene vežu brojne novinare i autora ovoga teksta, dočekao je kasnu jesen 2016., stotu obljetnicu priznanja islama u Hrvatskoj i svečano otvorenje radova grandioznoga islamskoga centra u Capraškoj ulici. Kako se gradilište nalazi u neposrednoj blizini nove katoličke župe BDM, sudionike svečanosti pozdravio je osobno i mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački. O sisačkom pozitivnom primjeru prakticiranja islama, balkanska podružnica televizijske postaje Al Jazeere jednu je emisiju posvetila sisačkom džematu i dobrosusjedstvu s građanima drugih vjeroispovijesti. Svake pohvale vrijedan primjer i životni put umrovljena hodže Fuada ef. Karage dominirao je i tim žurnalističkim uratkom muslimanske televizije.  T